Američki predsjednik Džo Bajden otpočeo je svoju evropsku turneju, koja će kulminirati susretom sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Ženevi 16. juna.
Glavni cilj posjete Evropi je oživljavanje veza Vašingtona sa svojim zapadnim saveznicima što bi bila i čvršća osnova za plodniji samit sa Vladimirom Putinom. Bajden je već istakao da će o mogućem poboljšanju odnosa sa Moskvom razgovarati na svim sastancima na visokom nivou tokom svog evropskog putovanja.
Bijela kuća je unaprijed nagovjestila da očekuje da bi nakon samita dvojice predsjednika moglo da slijedi uspostavljanje “predvidljivijih i stabilnijh bilateralnih odnosa sa Rusijom”.
Ambicije predsjednika Bajdena idu dalje, kaže Čarls Kapčan, ekspert uvaženog Savjeta za spoljnopolitičke odnose.
Po njemu, SAD žele da prošire svoj globalni uticaj – od pitanja klimatskih promjena do pitanja geostrateške bezbjednosti u okviru čega potencijalno uspješni dijalog sa ruskim predsjednikom igra važnu ulogu.
Kapčan smatra da bi predstojeći samit mogao da bude koristan Putinu:
“S obzirom na uspon Kine i sve jaču opoziciju kod kuće, Putin bi možda bio speman da rebalansira svoju poziciju u odnosu na SAD i ublaži konfrontaciju sa Amerikom i Evropom”.
Danijel Hamilton, ekspert uticajnog Vilson centra ističe:
“Samit nije poklon Putinu, već prepoznavanje da se Putin pita za sve. Moglo bi se reći, politički Putin je isto što i Rusija. Znači kad god se traži objašnjenje put vodi pravo njemu.”
Kapčan predviđa:
“Vjerujem da će razgovori u Ženevi biti teški i da će predsjednik Bajden postepeno otvoreno iznijeti sve svoje prigovore. Razgovor sigurno neće biti prijatan, niti će predstavljati nekakvo resetovaje američko-ruskih odnosa”.
Aludirajući prije svega na Ukrajinu, Hamilton dodaje:
“Kršenje suvereniteta nije nešto što se može tolerisati, već zaslužuje kaznu. Međutim, potrebno je uspostaviti i određene šire parametre kao branu kolapsu svakog odnosa između SAD i Rusije“.
Većina analitičara se slaže da je preispitivanje nekih spornih pitanja sa Moskvom, neophodno u cilju uspostavljanja šire međunarodne agende koja uključuje uspostavljanje globalne strateške stabilnosti, kontrolu nuklearnog naoružanja, i zajedničke napore na planu klimatskih promjena.
Saglasnost Amerike i Rusije u tom smislu takođe bi doprinijela napredovanju američko-ruskih odnosa u pozitivnijem pravcu od “sadašnjeg zatrovanog stanja,” ističu i Hamilton i Kapčan.