Zapadne sankcije protiv Rusije isprva su izgledale kao moćno oružje – vrijednost rublje pala je u bezdan, ruska centralna banka je udvostručila kamatnu stopu jer je izgledalo da se ide ka hiperinflaciji, moskovska berza je zatvorena u strahu od kraha, piše DW.
Kris Vefer je 25 godina radio u Rusiji kao savjetnik za investicije i svjedoči da su tamošnji privrednici bili uplašeni. Niz firmi je napustio Rusiju.
„Bilo je nagađanja da će gubici u trgovini i logistici prerađivačke industrije neminovno biti veliki i dovesti do otpuštanja radnika. U to doba sam i ja bio veoma pesimističan kad je riječ o prognozama ekonomskog rasta za 2022“, kaže nam Vefer.
Ali, kako dodaje, stanje se „brzo popravilo i moglo se vidjeti da se najgora predviđanja neće ostvariti“.
Nikad više prihoda od energenata
Pogotovo na Zapadu su se čule procjene da će sankcije slomiti rusku ekonomiju. Neki stručnjaci su najavljivali pad BDP od barem 15 odsto. Ali, iako je Kremlj spriječio da prošle godine budu objavljeni neki bitni ekonomski pokazatelji, jasno je da velikog sloma nije bilo.
Sada stručnjaci – a to je mišljenje i Svjetske banke i MMF-a, računaju da je ruski BDP u prvoj godini rata pao tek za tri do četiri odsto.
Prvi razlog otpornosti ruske ekonomije je ogroman novac od prodaje nafte i gasa. Ne samo od većeg izvoza Indiji ili Kini, nego i od prodaje Zapadu: ni tamo nisu preko noći mogli da nađu alternative.
Štaviše, mogla bi biti istinita tvrdnja ruske centralne banke iz ovog februara da je postignuta rekordna dobit i porast od 211 milijardi eura već i zbog porasta cijena energenata.
„Rusima je ta ogromna dobit praktično pala s neba jer Zapad ne samo da je i dalje kupovao u Rusiji, nego je kupovao čak i više kako bi napunio skladišta“, kaže Vefert.
„Tako je u Rusiji bilo moguće da se i dalje podržavaju ključni sektori industrije i obezbijede radna mjesta. Da se, povrh toga, snose troškovi rata i ostane novca za socijalne programe. Načelno, održana je ekonomska i socijalna stabilnost“, kaže nam ovaj stručnjak.
Ratna ekonomija ima svoja pravila
U igri je ratna ekonomija: nezaposlenost ne raste zbog velikog broja radno sposobnih koji su mobilisani – ili su pobjegli od mobilizacije. Vojna industrija ima problema s proizvodima visoke tehnologije, ali mnogo toga u vojnom arsenalu – od municije pa do vojničkih čizmi – nema veze s nedostatkom čipova.
Rusija je pak još daleko od toga da bude samodovoljna. To se, između redova može naći čak i među vijestima državne agencije TASS kad na primjer ponosno najavljuje da će Rusija već za nekoliko godina biti nezavisna od uvoza mliječnih proizvoda.
Odlika ratne ekonomije je da najteže pogađa srednji stalež, obrazovano i urbano stanovništvo, ali predsjedniku Vladimiru Putinu je taj segment građana Rusije ionako uvijek bio najviše sumnjiv i tamo je imao najmanje podrške za priče o obnovi ruskog carstva.
Vefer nas podsjeća da nisu ni izbliza sve zapadne firme otišle iz Rusije: jeste MekDonalds koji je morao da čuva imidž među potrošačima na Zapadu, ali „upravo firme koje su ekonomski važne jer plaćaju velike poreze ili zapošljavaju mnogo ljudi, one su mnogo, mnogo suzdržanije u odluci da napuste Rusiju“.
Prijetnja sankcijama je uvijek bolja od sankcija
Problem su i same ekonomske sankcije. Tu je Zapad lake ruke kod proglašavanja, bila to Miloševićeva Srbija, Irak Sadama Huseina, pa do Irana, Sirije ili sad Rusije.
Ekonomistkinja univerziteta Harvard, Aleksandra Vakro kaže da sankcije gotovo nikad ne ispunjavaju očekivanja: „Činjenica je da su sankcije najefikasnije neposredno nakon što su proglašene.“
„Mnogo je veća korist od prijetnje sankcijama“, dodaje ona. „Agresor će tada još razmišljati. U toj fazi sankcije možda nešto mogu postići. Ali čim je ruska vojska krenula u osvajanje, više nema poluga da sankcije djeluju.“
Vakro kaže da je ruska centralna banka povukla dobre poteze kako bi spriječila krizu. A sankcije se uvijek, baš kao i ovaj put, potkopavaju indirektnim uvozom preko trećih zemalja. Čak i proizvodi visoke tehnologije su ruskoj industriji doduše skuplji, ali im mnogo toga stiže preko Kine, Indije ili Turske.
Kineska igra mačke i miša s Putinom
Posebno kad je riječ o Kini, profesorka s Harvarda smatra da je ona veliki dobitnik u ovoj igri. To u dobroj mjeri objašnjava i politiku Pekinga od početka ruskog napada na Ukrajinu:
„Kinu uopšte ne zanima Rusija kao tržište: izvoz u tu zemlju čini tek tri odsto spoljne trgovine Kine. Ali zna da Kremlju Kina postaje sve važnija. A to je dobro za nas: jer kad Peking kaže Putinu ‘ne smiješ koristiti atomsko oružje u ratu u Ukrajini’, onda on to niti ne čini i Putin stvarno mora da sluša“, misli Vakro.
Šta će biti s ekonomijom Rusije u ovoj godini? Vefer je tu oprezan, ali misli da je „veliko pitanje koliko će Rusija zaraditi od nafte i gasa ove godine. Sasvim sigurno bitno manje od onoga što je zaradila 2022.“
Jer Indija i Kina žele rusku naftu i gas i razmjena s tim zemljama cvjeta, ali kod fosilnih goriva je to ispod cijene koju bi platili zapadni potrošači.
Prognoze su različite, MMF najavljuje čak rast ruske ekonomije od 0,3 odsto, drugi smatraju da će uslijediti pad od dva odsto.
Na duži rok, ratna ekonomija ne može da nadomjesti gubitke – jer treba slati novac područjima u ratu od kojih nema nikakvih prihoda. S vremenom zna da poraste osiromašenje i političko nezadovoljstvo građana.
Kako je nedavno rekao šef evropske diplomatije Žozep Borelj, sankcije su poput otrova arsena: smrtonosno oružje kojem treba vremena da djeluje.
No, glavno pitanje i dalje ostaje bez odgovora – koliki su gubici u ljudstvu, reputaciji i ekonomiji dovoljni da Putin sjedne za pregovarački sto, spreman na ustupke?