Mađarski kandidat za narednog evropskog komesara za proširenje bio je kontroverzan i prije nego što je 14. novembra ušao u salu Evropskog parlamenta na potvrdno saslušanje, ali je pred evroparlamentarcima izveo školski performans koji se savršeno uklopio u očekivanja o politici prema Zapadnom Balkanu i istočnom susjedstvu Unije. Njegova bliskost sa kontroverznim mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, međutim, i dalje zabrinjava mnoge u evropskim krugovima.
Istini za volju, da nije mađarskog pasoša, (Oliver) Varhelji bi lagano prošao kroz ovo saslušanje. Savršeno govori engleski, vrlo dobro francuski i odlično vlada temom, budući da je nekoliko godina proveo kao mađarski ambasador u EU. To je pokazao i svojim jasnim i preciznim odgovorima na većinu pitanja o politici proširenja. Izričito je napomenuo da je odluka, uglavnom uslovljena francuskim protivljenjem, da se ne otvore pregovori o pridruživanju sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom u oktobru ove godine „greška“ , te je dodao da će jedan od njegovih glavnih prioriteta biti da obezbijedi zeleno svijetlo za te države uoči samita EU-Zapadni Balkan, koji će se održati u Zagrebu u maju naredne godine.
Pobrao je lake poene EU pomoću ne tako skrivene opaske uperene protiv francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, ukazujući da nema protivrječnosti između proširenja i unutrašnjeg jačanja Unije- jer su EU projekti koji podstiču federalizaciju ono za šta je šef francuske države naizgled zainteresovan (a podstiču i uticaj Pariza, mora se dodati).
Takođe je djelovao optimistično, ali vjerovatno previše i samouvjereno po pitanju mogućeg sporazuma između Srbije i Kosova, rekavši da bi se to moglo dogoditi već ove godine. Time je potvrdio informacije koje je Radio Slobodna Evropa ranije dobio iz više evropskih izvora, a prema kojima je nacrt sporazuma već na stolu, ali sa obje strane nedostaje političke volje da se prihvati. Takođe je, vrlo otvoreno, ukazao na vezu između sporazuma Beograda i Prištine i vizne liberalizacije za građane Kosova – što do sada niko u Briselu eksplicitno nije priznao. Rekao je i mu je san i ambicija da Srbija bude spremna za ulazak u EU do kraja njegovog mandata 2024. godine.
Iznio je i prave stavove po pitanju istočnog susjedstva, jer je rekao da ukoliko zemlje poput Gruzije, Moldavije i Ukrajine žele bližu saradnju u raznim oblastima kao što su digitalizacija, saobraćaj ili energetika, Brisel treba da bude spreman da tu saradnju i ponudi. Nekoliko poslanika je tokom rasprave na dnevni red iznijelo i otvorena pitanja između Mađarske i Ukrajine, kao što je kijevski zakon o obrazovanju i jeziku, a pomenuta je i Orbanova slabost prema Putinovoj Rusiji.
Varhelji je, međutim, odgovorio da će Ukrajina „uvek imati njegovu posebnu pažnju“ i dodao da EU „treba da podrži Ukrajinu i da je brani“, a nije isključio ni eventualni produžetak sankcija Rusiji „sve dok se ne vidi napredak u mirovnom procesu“. Možda su to samo fraze, ali je to bilo prijatno iznenađenje u nastupu Varheljija, kojeg pojedini nazivaju “Orbanov pas čuvar iz Brisela”.
Ipak, duh Budimpešte i dalje će ga proganjati ako na kraju bude izabran za novog evropskog komesara za proširenje. Postavlja se pitanje kako bi Varhelji mogao da traži od zemalja Zapadnog Balkana da ispune norme u oblasti vladavine prava kako bi postale dio EU, ako se kao ambasador Mađarske u Uniji borio svim silama protiv optužbi da njegova zemlja proteklih godina ubrzano bilježi pad u medijskim slobodama i nezavisnosti sudstva. Biće malo čudno vidjeti da Varhelji, kome je bio povjeren zadatak da blokira evrointegracije Ukrajine zbog statusa mađarske manjine u toj državi, sada u ime Brisela nadgleda finansijsku i političku podršku Kijevu.
I sasvim je ironično da bi upravo Mađarska, iako je sve više vezana za Moskvu, Peking i Ankaru koje šire svoj uticaj oko granica EU, sada mogla da ima svog čovjeka na mjestu promotera Unije na Zapadnom Balkanu i u postsovjetskom prostoru.
Tokom trosatnog saslušanja Varhelji je dobio nekoliko prilika da se distancira od mađarske vlade. Više puta se elegantno izvukao, rekavši da će djelovati „potpuno nezavisno“ i da će slijediti „isključivo politiku EU“. Oni koji su očekivali da se potpuno odrekne svog nekadašnjeg političkog učitelja, čekali su uzalud.
Ipak, nije dobio dovoljnu dvotrećinsku podršku evroparlamentaraca za direktan prolazak. Međutim, pružiće mu se druga šansa u vidu dodatnih pisanih pitanja na koja treba da odgovori do sljedeće nedelje, ili čak i treća – još jedno saslušanje, ukoliko bude potrebno. Ako na kraju stupi na funkciju, uživaće potpuno povjerenje evropskih zakonodavaca samo ako ispuni velika obećanja da povrati povjerenje u Uniju među svim njenim susjedima.