Stan pripada suprugu bivše žene ruskog predsjednika Vladimira Putina, Ljudmile Očeretnaje, no čovjek koji mi otvara vrata kaže da bi mogao biti moj – za određenu cijenu, piše reporterka Politika Leoni Kijevski na početku svog teksta o istrazi imovine bivše supruge ruskog predsjednika i njenog sadašnjeg muža.
Muškarac je zdepast, odjeven u usku bijelu majicu i govori ruskim naglaskom. Predstavlja se kao Vladimir i kaže da je poslovni partner Artura Očeretnija, vlasnika stana, i da bi mogao posredovati u dogovoru ako bi neko bio zainteresiran za kupovinu. S njim je mršava žena duge plave kose i mali dječak. Iza njih proteže se uzak hodnik, iza kojeg se nazire stan.
Smješten 20 minuta hoda od plaže u Marbelji, ljetovalištu u mondenskoj španskoj regiji Kosta del Sol prepunoj slavnih osoba, stan je vredio oko 1,1 miliona eura kada je kupljen 2014. godine, a cijene nekretnina od tada samo rastu, prenosi Jutarnji list.
„Ovo je velik, velik stan“, kaže Vladimir. „Sve je novo“, kaže on, obećavajući da će organizovati posjetu. Reporterka Politika ističe da je nedjeljama istraživala evropsku luksuznu imovinu koju su Ljudmila Očeretnaja i njen sadašnji suprug Artur stekli u desetak godina otkako se njen brak s ruskim predsjednikom raspao.
Autorka ističe da nikada nije uspjela razgovarati s Očeretnajom ili njenim suprugom dok je putovala Evropom slijedeći trag njihovog ulaganja u nekretnine. No, ono što je otkrila tokom istraživanja postavlja pitanja o tome šta je tačno potrebno da se nekome nametnu sankcije. Takođe, otkrila je kako se stvar mijenja, dok se Evropska unija muči s problemom kako se nositi s velikim količinama često nezakonito stečene imovine koja se gomilala gotovo neregulisano prije nego što je ruski rat u Ukrajini izokrenuo udoban ‘odnos‘ između ruskog novca i nekih od najluksuznijih evropskih odredišta, prenosi Politiko.
Brak s Putinom i milioni od zgrade blizu Kremlja
Ruskom se predsjedniku teško može približiti više od Očeretnije. Ljudmila je bila u braku s Putinom 30-ak godina, tokom njegovog uspona do najmoćnije osobe u zemlji. Vjenčali su se 1983. godine, kada je Putin bio niži zvaničnik KGB-a u Lenjingradu, sada Sankt Peterburgu, a Ljudmila stjuardesa u ruskoj kompaniji Aeroflot. Slijedila ga je u Drezden u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, gdje je raspoređen kao agent. Nakon pada Berlinskog zida, sovjetski par i njihove dvije ćerke vratili su se u Sankt Peterburg, gdje je Putin započeo svoju političku karijeru u kabinetu gradonačelnika.
Kao supruga političara, Ljudmila Očeretnaja – tada imena Ljudmila Putina – držala se relativno neprimjetno. Nastavila je svoju karijeru sve dok Putin nije izabran za premijera, a zatim je pomogla u stvaranju i vođenju centra posvećenog promovisanju ruskog jezika. Ljudmila je prisustvovala prigodnim državnim večerama i obavljala druge dužnosti prve dame, poput predstavljanja božićnog drva u Kremlju, ali uglavnom se držala podalje od svjetla pozornice.
“Sjećam se da je njeno odjevanje… bilo prilično loše, iako je pokušala da angažuje najboljeg ruskog dizajnera odjeće”, rekla je.
Kako je Putin učvršćivao vlast, počeli su da je pojavljuju izvještaji o drugim ženama u Putinovom životu, uključujući osvajačicu zlatne olimpijske medalje, gimnastičarku Alinu Kabajevu. Ljudmila je postala „gotovo nevidljiva“, rekla je Hruščova. “
Brak je možda završio 2013. godine, ali aspekti veze – posebno njena finansijska komponenta – nastavljeni su. Kada je Vladimira Putina 2014. godine državna novinska agencija pitala planira li da se ponovo oženi, ruski je predsjednik odgovorio šalom.
„Prvo moram oženiti svoju bivšu suprugu Ljudmilu, a onda ću misliti na sebe“, rekao je. Kao dio svojih nastojanja da promoviše ruski jezik, Očeretnaja je osnovala udruženje pod nazivom Centar za razvoj ruskog jezika, koji je kasnije preimenovan i prenamenjen u Centar za razvoj međuljudskih komunikacija. Godine 2016. ruski su mediji otkrili da se udala za Očeretnija, predsjednika uprave tog udruženja.
Udruženje je donijelo još jednu povlasticu – tokom Putinove vladavine stekla je zgradu bivše vlade u središtu Moskve, koja je nekad pripadala djedi ruskog pisca Lava Tolstoja. Kuću je obnovilo i proširilo vladino odjeljenje za imovinu, koji je zgradi dodao dva nova sprata, kako je otkrilo antikorupcijsko udruženje ruskog zatvorenog vođe opozicije Alekseja Navaljnog.
Nekretnina je potom predata Ljudmilinom udruženju, a čini se da ju je bivša prva dama iskoristila prilično produktivno. Smještena tek 5 minuta hoda od Kremlja, zgrada donosi milione dolara kroz najam, koji se, prema istraživanju Rojtersa, plaća firmi registrovanoj na njeno djevojačko prezime.
Pranje novca
Brak Očeretnijevih, koji nijedna od strana nije objavila, sklopljen je u razdoblju u kojem se portfelj nekretnina para brzo širio. Stan u Marbelji, za koji je reporterki Politika ponuđeno da ga posjeti, jedan je od dva u tom gradu, koje je Očeretni kupio neposredno prije vjenčanja. Prvi je kupio 2011. za oko 800.000 eura, a drugi 2014. za više od milion eura. Stanovi su u njegovom vlasništvu, kako pokazuju matični dokumenti do kojih je došao Politiko. Javni bilježnik Rafael Rekuena iz Marbelje, koji je zastupao Očeretnija tokom prodaje, odbio je da komentariše transakciju, pozivajući se na španska pravila o povjerljivosti.
Stanovi se nalaze se u kompleksu zaštićenom crnim vratima. Zvona bez imena na vratima ne otkrivaju ko unutra živi. Između dva stana nalazi se dobro zaliven vrt, a tu je i nekoliko bazena. Neke od osoba koje su posjedovale imovinu u Marbelji su glumci Hju Grant i Šon Koneri. Putin posjeduje vilu u susjednoj La Zagaleti, turističkoj zajednici, prema izvještajima lokalnih medija. Posljednjih decenija to je područje postalo magnet za ruski novac, prema Havieru de Luisu, lokalni stručnjak za nekretnine. U Marbelji zvanično živi oko 3000 Rusa, rekao je, dodavši kako misli da je stvarni broj puno veći.
„Mnogi Rusi ulažu svoj novac u nekretnine kao investiciju. Kupuju, prodaju – to im je izvor prihoda“, kaže de Luis. Onima koji žele prikriti izvor nezakonito stečenih sredstava, tržište nekretnina nudi mnoštvo prilika da ih ‘operu‘.
Stan kupljen 2014. pružao je još jednu veliku prednost – od 2013. španski zakon odobrava boravišne dozvole onima koji ulože najmanje 500.000 eura u španske nekretnine. Ove tzv. zlatne vize omogućuju neograničena putovanja u 27 zemalja u šengenskom području EU-a i pravo da se eventualno podnese zahtjev za stalni boravak u Španiji. Na pitanje je li se Očeretni poslužio ovim konceptom, špansko ministarstvo unutrašnjih poslova uputilo je pitanja ministarstvu spoljnih poslova, koje je odbilo „da otkrije lične podatke trećim stranama“.
Reporterka ipak nije uspjela posjetiti stanove Očeretnija. Dan nakon što ga je upoznala, Vladimir je poslao poruku da je krivo razumio te da su vlasnici zainteresovani samo za kupovinu, a ne za prodaju.
„Mislio sam da želite prodati stanove svojih rođaka“, napisao je. „Ništa ne prodajemo. Oprostite na previdu. Prijatan dan!“.
Nisu pod sankcijama, ali…
Velika Britanija je sankcionisala Očeretnaju u sklopu napora da se „udari na Putinovu finansijsku mrežu, pooštravajući nadzor nad predsjednikom i njegovim najužim krugom“, ali EU i SAD za sada su i nju i njenog supruga izostavili sa svog spiska. Veliki dio razlika u tome koje osobe sankcionišu SAD, EU i Velika Britanija svodi se na razlike u ciljevima. Tako EU nastoji ne uvoditi kaznene sankcije za postupke iz prošlosti, objašnjava Viktor Vinkler, advokat specijalizovan za politiku sankcija. Umjesto toga, namjera je spriječiti ciljane osobe da doprinesu daljim nedjelima ili ih spriječiti da izvuku korist.
No, činjenica da Očeretnijevi nisu do sada bili na meti EU-a, ne znači da nikada neće biti. Međunarodna radna grupa koja se bavi ruskim sankcijama, poznata kao grupa Jermak-Mekfaul, predlaže da se članovi porodice sankcioniranih pojedinaca takođe stave na spisak, kako bi se spriječilo prebacivanje sredstava na njih – naročito ako imaju stil života koji nije u skladu s njihovim službenim prihodima, kao što se čini da je slučaj s Očeretnijima.
Iako nema javnih dokaza da je Očeretni nezakonito stekao svoje bogatstvo i imovinu, čini se da njena vrijednost premašuje poznate izvore njegovih prihoda. Očekuje se da će visoki predstavnik EU-a za spoljne poslove Žozep Borelj u junu predstaviti predlog koji bi evropskom bloku omogućio sankcionisanje ljudi zbog korupcije. To bi olakšalo ciljanje onih koji ne doprinose direktno ratu u Ukrajini.
Grupe poput Udruženja za borbu protiv korupcije, ali i ukrajinska vlada, već traže da Očeretnijevi budu dodani na spisak sankcija EU-a.
Švajcarska ravnodušnost
Kada je reporterka prošle jeseni posjetila Davos, Očeretnijevo ime bilo je na poštanskom sandučiću, a u njemu je bilo mnoštvo pisama upućenih njemu. Stanari zgrade su joj rekli da on šalje advokata na njihove godišnje sastanke, pa ga ne bi mogli prepoznati da ga sretnu na ulici.
Niko od desetak susjeda s kojima je razgovarala novinarka nije izrazio zabrinutost zbog Očeretnijevih veza s Putinom ili porijekla novca.
„Nije me briga da li je moj susjed kleptokrat“, rekao je jedan od njih. „Ne sviđa mi se što Putin radi u Ukrajini, ali oni imaju svako pravo posjedovati stan ovdje“, rekao je drugi. Treća je stanarka imala slična osjećanja.
„Svi znaju da ona ovdje ima stan“, rekla je ona, sležući ramenima. Kao i gotovo svi drugi s kojima je novinarka razgovarala, činilo se da je pitanje vrijeđa. „To je njihova privatna stvar“, rekla je. „Ne bi se trebalo kažnjavati ženu za postupke njenog bivšeg muža – mislim, na koji je način to pošteno?“, dodao je jedan drugi stanar.
Martini kaže da je uistinu alarmantno ako službena plata osobe ne odgovara količini sredstava koji ima na svojim računima. To bi moglo izazvati uzbunu u slučaju Očeretnija jer je nejasno kako je mogao priuštiti stan i više kuća sa preduzećima za koja tvrdi da ih vodi.
Agencija koja se bavi prodajom u stambenom kompleksu Očeretnija, Guyan & Co, odbila je komentarisati temu, no drugi agent za nekretnine u Davosu, koji je želeo ostati anoniman zbog osetljivosti teme, rekao je da agencije nisu sprovele pozadinske provere ko je kupio njihovu nekretninu ili odakle kupcima novac.
U junu je švicarski bankarski div Kredit Suis- koji je izgradio i u svom vlasništvu imao stambeni kompleks u kojem stan ima Očeretni – kažnjen sa oko 2 miliona eura jer je omogućio dilerima kokaina pranje novca preko njegovih računa 2007. i 2008. godine, a u martu su švajcarski mediji izvijestili da je banka zatražila od investitora da unište dokumente povezane s jahtama oligarha.
Međutim, nisu svi u Evropi tako ravnodušni kao Švajcarci kada je u pitanju ruski novac. Jedan od najznačajnijih djelova nekretninske imovine Očeretnija je vila u stilu Art Deco, nazvana Vila Souzana, udaljena nekih 6 kilometara od ljetovališta Bijaric na jugozapadnoj baskijskoj obali Francuske, regiji u kojoj su Očeretnaja i Putin odlazili na odmor prije nego što je on postao premijer. Vila, koju je Očeretni kupio 2013. godine udaljena je od najbliže plaže svega nekoliko koraka. Vila Souzanna nije jedina nekretnina u gradu povezana s ruskim predsjednikom. Godine 2012. Kiril Šamalov, tadašnji suprug Katerine Tihonove – Putinove i Očeretnajine najmlađe ćerke – kupio je ovde kuću s pogledom na more vrijednu 3,5 miliona eura.
Nisu svi kao Švajcarci
Prije nego što je pandemija kovida-19 otežala putovanja, kažu susjedi, Tihonova je tamo često viđana. S djecom bi dolazila u Bijaric jednom godišnje na nekoliko nedjelja i družila se na plaži ispod kuće, kaže jedan susjed. Njeno troje djece uvijek je bilo u pratnji tri tjelohranitelja, koji su se više ponašali kao dadilje nego mišićavi zaštitnici.
„Ponašala se kao normalna majka. Šetala je plažom, sunčala se“, navodi jedan komšija.
Kupovina je obavljena preko Sci Atlantica, firme za nekretnine u kojoj je Šamalov direktor. Kuća je još uvijek u vlasništvu firme pokazuju podaci do kojih je došao Politiko, ali su je francuske vlasti zaplijenile nakon što je EU sankcionisala Šamalova u aprilu. Šamalov i Tihonova razveli su se 2018. godine.
Za razliku od Marbelje i Davosa, gdje za nekretnine povezane s Putinom ne vlada neki poseban interes zajednice, u Bijaricu su postale mete protesta. U martu, nedugo nakon što je Kremlj izvršio invaziju na Kijev, dva ruska aktivista provalila su u vilu Šamalova, promijenili brave i objavili da će je koristiti za smještaj ukrajinskih izbjeglica. Stvar je završena nakon što je policija razvalila vrata. U Bijaricu je prisutna poveća ruska zajednica, ali otkako je počeo rat njeni pripadnici se ili drži po strani ili su glasno protiv rata.
Nekoliko agenata za nekretnine reklo je da su, iako je ruska zajednica uvijek bila prilično diskretna, potpuno nestali iz javnosti. Kako ne bi privukli pažnju, rekao je jedan od stanovnika, sada koriste registarske tablice drugih zemalja umjesto onih ruskih. Ruska ambasada u Francuskoj nije odgovorilo na zahtjeve za komentar.