Klimatske promjene i zagađenost istiskuju kiseonik iz okeana preteći opstanku brojnih ribljih vrsta, zaključili su u dosad najvećem istraživanju ove vrste stručnjaci Međunarodnog udruženja za zaštitu prirode (IUCN).
Iako se za zagađenje okeana i mora kao i za manjak hranljivih materija zna već decenijama, istraživači kažu da klimatske promjene pogoršavaju stanje nedostatka kiseonika.
U poređenju sa šezdesetim godinama prošlog vijeka nedostatak kiseonika zabilježen je na 45 okeanskih lokacija, a danas je isti problem uočen na čak 700 mjesta.
Stručnjaci kažu da ovakvo stanje naročito šteti određenim ribljim vrstama poput tune, morskog psa i jedne vrste sabljarke.
Od prije je poznato i to da određene hemikalije, poput azota i fosfora s farmi i industrijskih pogona utiču na količinu kiseonika, što je još primarni faktor, pogotovo u područjima bližim obali.
Međutim, zadnjih godina se ta opasnost povećava usled klimatskih promjena.
S emitovanjem veće količine ugljen-dioksida jača i efekat staklene bašte, pa okeani apsorbuju i više toplote. Takva toplija morska voda sadrži manje kiseonika, ističu naučnici.
Čak i male promjene u atmosferi mogu znatno da utiču na život u morima i okeanima.
U vodama siromašnim kiseonikom bolje od riba preživljavaju mikrobi, meduze i sipe. Voda koja sadrži manji postotak kiseonika njima odgovara, ali ne odgovara brzim ribama, poput sabljarke ili krupnim ribama poput tune.
Stručnjaci ističu da veće i brže ribe imaju i veće energetske potrebe.
“I ranije nam je fenomen smanjenja količine kiseonika u morima i okeanima bio poznat, ali sada to prvi put povezujemo s klimatskim promjenama”, rekla je Mina Apes iz Međunarodnog udruženja za zaštitu prirode.
“Ovo je možda poslednji poziv na buđenje iz nekontrolisanog ljudskog eksperimenta, jer se emisija ugljen-dioksida i dalje povećava”, rekao je jedan od autora istraživanja Den Lafolej, podsjetivši da na smanjenje količine kiseonika u okeanima utiču globalno zagrijavanje i zagađenost okeana i mora materijama koje nastaju kao posledica hemikalija s farmi i s industrijskih pogona.
“Nestanak kiseonika iz okeana prijeti morskim ekosistemima, koji su već ugroženi zbog zagrijavanja i zakisjeljavanja okeana”, kaže Lafolej.
Baltičko more i Crno more najveći su zatvoreni morski ekosistemi s niskim udjelom kiseonika. Iako su za to u Crnom moru dijelom zaslužni prirodni razlozi, u Baltičkom moru su glavni uzrok smanjenja količine kiseonika – korišćenje đubriva i klimatske promjene.
Ako države nastave s uobičajenim pristupom emisiji staklene bašte, svjetski okeani bi do 2100. mogli da ostanu s tri do četiri posto kiseonika manje.