Spasilački timovi i dalje pretražuju ruševine u bejrutskoj luci, skoro tri dana nakon razorne eksplozije koja je potresla glavni grad Libana.
Broj poginulih u stravičnoj eksploziji u luci u Bejrutu porastao je na 154, prenosi državna novinska agencija NNA pozivajući se na navode libanskog ministra zdravlja Hamada Hasana.
Hasan je rekao da je svaki peti povrijeđeni,a da je oko 5.000 njih zatražio bolničko liječenje.
Trenutno se u kritičnom stanju nalazi 120 ljudi, saopštava NNA, a prenosi Rojters.
Eksplozija je oštetila veliki silos, kvartove pored luke i ruševine i razbijeno staklo prekrile su nekoliko gradskih blokova.
Francuski i ruski spasilački timovi sa psima pretraživali su danas luku, dan poslije posjete Emanuela Makrona poprištu eksplozije.
Makron je obećao pomoć i da će tražiti da libanski lideri koji su već dugo na vlasti sprovedu reforme.
Eksploziju je izazvala detonacija 2.750 tona amonijum-nitrata, hemikalije koja se koristi za eksploziv i đubrivo, uskladištene u luci otkako je konfiskovana sa jednog zaplenjenog broda 2013. godine.
Vlada je pokrenula istragu i našla se na udaru kritika jer mnogi Libanci za katastrofu krive nemar i korupciju.
Timovi za potragu i spasavanje su poslati iz nekoliko zemalja kako bi se pronašli preživjeli u eksploziji.
Jedan od pronađenih kraj silosa za žitarice je 23-godišnji Džo Akiki lučki radnik koji je vođen kao nestao od eksplozije.
Desetine ljudi je i dalje na tom spisku, a oko 300.000 ljudi, više od 12 procenata stanovništa Bejruta, ne može da se vrati u svoje stanove zbog eksplozije koja je izbila vrata i prozore širom grada i u mnogim zgradama se sada ne može živeti.
Šteta se procjenjuje na 10 do 15 milijardi dolara.
Oštećene bolnice koje su već bile pune zbog pandemije korona virusa još uvijek grčevito nastoje da zbrinu povrijeđene u eksploziji.
Istraga je u međuvremenu fokusirana na lučke i carinske zvaničnike od kojih je 16 pritvoreno.
Mnogi Libanci međutim misle da ono što se dogodilo ukazuje na mnogo veću trulež koja prožima politički sistem i dopire do rukovodstva zemlje.
Decenijama u Libanu dominira ista politička elita, uključujući mnoge vojne zapovjednike i komandire milicija iz građanskog rata vođenog od 1975. do 1990. godine.
Vladajuće frakcije koriste javne institucije da nagomilaju bogatsvo i distribuiraju zaštitu pristalicama.
Trideset godina poslije završetka građanskog rata još uvek često nestaje struja, smeće se ne odnosi, a voda iz vodovoda uglavnom nije za piće.
I prije eksplozije zemlju je potresala ozbiljna ekonomska kriza za koju se takođe krive političari.
Nezaposlenost je rasla i pad vrijednosti lokalne valute je mnoge ljude lišio ušteđevina.
Sve to će još više otežati obnovu poslije eksplozije.