Putinu je jeftinije kupovati zapadne političare nego vojne avione

Piše: Goran Vojković (Index)

Koliko novca treba za ući u sabor? Milijun kuna? Dva? Recimo da je pet milijuna kuna – ako u bilo koga od vas koji ovo čitate uložimo pet milijuna kuna, postat ćete saborski zastupnik. S toliko novca mogu se platiti neki pokret, stranka, tim za izradu strategije, plaćeni “volonteri”, Fejs, lokalna radija i televizije, službeni auto i još će vas cijelu godinu pred izbore voziti po seoskim feštama.

U nekim zemljama to može biti više, no može biti i manje. U Hrvatskoj vam trebaju možda dva milijuna eura za cijeli klub zastupnika koji će onda promovirati vaše ideje i programe.

Političari i korisni idioti

Koliko vam treba za tako imati klub zastupnika u recimo deset država Europske unije? Nekoliko desetaka milijuna eura godišnje? Dodajte još i koji milijun za lobiranje u Bruxellesu i kreiranje svojih EU zastupnika. I sada zamislite koliko jeftino jedna zemlja poput Rusije može kupiti europske političare i aktiviste!

Nije to stvar samo mogućnosti kupovanja političara. Možemo govoriti i o stvaranju nečega što se zovu “korisni idioti”. Sam izraz je u uporabu ušao nakon Drugog svjetskog rata kako bi opisao zapadne intelektualce koji su imali, recimo tako, pozitivni odnos prema staljinističkom Sovjetskom Savezu i komunističkoj ideologiji.

Zamislite sada nekoga tko subvencionira ekološke udruge. Zaštita okoliša – na prvi pogled, plemeniti aktivizam. Nećemo izgradnju lučnih terminala za naftu ili plin jer štete okolišu. Nećemo ni hidroelektrane jer one isto štete okolišu. Nećemo ni vjetroelektrane jer su i one upitne. Nuklearke, naravno, nećemo iz sto razloga, pa nuklearna energija, najsigurnija i najčišća, ne dolazi u obzir. Zaustave takvi aktivisti izgradnju terminala, zaustave nove elektrane, lobiraju za gašenje potpuno ispravnih nuklearki i nekim čudom za grijanje i pogon industrije ostane samo ruski plin.

Možete misliti da radite za bolji svijet – a iza se smiješi Putin

Možete tako biti aktivist neke udruge, uvjereno se boriti za bolji svijet, biti napredni, svjesni, otvorenog uma, zeleni… Možete se aktivirati u kakvom političkom pokretu koji je “protiv establišmenta”, koji je “za ljude koji misle svojom glavom”, koji je protiv klasične politike, protiv “dominacije Zapada”, protiv “američkih vrijednosti”, možete vjerovati u ideje mira, ljubavi prijateljstva, a iza vašeg rada se nalazi nacerena faca zločinca Putina. I to sve za cijenu puno nižu od jedne jedine eskadrile aviona, što je za zemlju tipa Rusije gotovo pa ništa.

Kupujete političare (ne morate reći da ste ruski agenti, samo ljudi koji “dobronamjerno” žele dati donaciju), kupujete desne pokrete koji vole “snažnu državu”, ali kupujete i razne lijeve pokrete koji su “protiv Amerike”. Kupujete i različite ekološke pokrete koji podržavaju ideju “čistog” i “ekološkog”, no kako svi ipak žele imati struju kod kuće, postajete ovisni o Rusima.

Financiranje raznih pokreta stara je taktika Sovjetskog Saveza

Putin je bivši sovjetski špijun koji je radio u DDR-u. Sovjetski Savez je bio poznat i po tome da je preko raznih međunarodnih organizacija, formalno neutralnih, pomagao razne mirovne pokrete na Zapadu. Postoji dovoljno svjedočanstava o tome. Model je bio povezan preko nekoliko organizacija koje su preusmjeravale sredstva i utjecaj, tako da ste naivno u “Međunarodnu organizaciju mladih demokrata”, “Svjetski esperanto pokret mira”, pa čak i “Kršćansku mirovnu konferenciju”, mogli ući i ne sanjajući da se iza nalaze novac i organizacijska pomoć SSSR-a.

Putin je baštinik upravo takve politike finih niti utjecaja prema Zapadu. Koristi li te metode? Pa bio bi blesav da ne koristi. Profesionalni je špijun. U današnje doba društvenih mreža, uz jako malo resursa i nešto organizacije možete utjecati na brojne državne i nadnacionalne politike. Čak i puno lakše nego u doba Hladnog rata i klasičnih medija.

Novac Rusije je išao i lijevima i desnima

Idemo malo konkretizirati ovo što znamo. Bivši njemački kancelar Gerhard Schröder je godinama Putinov prijatelj. Blisko prijateljstvo je uključivalo vožnju po Moskvi u sanjkama pa Putinov posjet za Schröderov 60. rođendan. Nekako se nije zaustavilo samo na platonskom – Schröder je godinama bio na visokim mjestima u ruskim energetskim kompanijama, od Sjevernog toka nadalje. Trebao je ući i u nadzorni odbor Gazproma. Schröder je, podsjetimo se, socijaldemokrat.

Stranka desne francuske političarke Marine Le Pen, tada još zvana Front National, dobila je 2014. godine kredit od u međuvremenu ugašene Prve češko-ruske banke. Eto, nekim slučajem se u Francuskoj nije našao nitko tko bi dao komercijalni kredit, pa su se pojavili Rusi preko neke kombinacije u Češkoj. Da stvar bude zanimljivija, kad je banka propala, potraživanje je preuzeo Aviazapchast, ruska firma koja se bavi opskrbom ruskog vojnog zrakoplovstva…

Pogledajmo sada malo susjedstvo. Glas Amerike javlja kako je Ruska Federacija financirala srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i stranku Demokratski front iz Crne Gore. VOA je to objavila pozivajući se na dužnosnika SAD-a koji tvrdi da je Moskva u nekoliko godina izdvojila 300 milijuna dolara kako bi ostvarila utjecaj u svijetu. VOA je državni medij i ono što se u njoj objavi anonimno je objavljeno jer američka vlada želi da se to objavi.

Političare je lakše kupovati nego ikada

U ovo vrlo novo doba društvenih mreža, političare, pokrete i aktiviste je jeftino kupovati. Kupite im kampanju, pomognete botovima na društvenim mrežama, iskoristite emocije naroda prema, recimo, čistom okolišu, iskoristite jeftinu energiju za dodatnu popularnost svojih političara pa, kada dođe vrijeme, ugasite državi pola izvora energije – i onda ih učinite ovisnima. Sve za cijenu samo nekoliko borbenih aviona ili jednog jedinog osrednjeg ratnog broda!

Osim plaćenih se političara (koji, ponavljam, i ne moraju biti svjesni za čije interese rade; jednostavno im ponudite pomoć i savjete) može naći i još više korisnih idiota, koji će biti uvjereni kako su “spoznali istinu” preko kanala na društvenim mrežama koje iz pozadine kontroliraju ruske službe. Negirat će takvi agresiju na Ukrajinu, nalaziti razna opravdanja (“da, Rusija je napala, ali…”).

Mrzit će ruski korisni idioti zapadne vrijednosti istovremeno uživajući u slobodama koje im daju te iste zapadne vrijednosti. Jer ako misle da bi u Putinovoj Rusiji imali povlasticu iznositi svoje stavove koji se ne slažu sa službenom politikom ili prozivati vladajuće političare preko društvenih mreža, misle pogrešno. U sustavima poput Putinovog, jedini odabir koji imate nakon kritike vlasti je biranje gornjeg ili donjeg kreveta u zatvoru. Ako imate sreće do zatvora uopće doći.

Pazite kome vjerujete. Čak smo i u ovoj zemlji od visoko pozicioniranih političara čuli čudne izjave o Putinovoj politici te čudno blage osude ruske agresije na Ukrajinu, a da neobična druženja sa stranim političarima punima razumijevanja za Putina i ne spominjemo.