“Prvo su došli “zeleni ljudi” pa je Krim pripojen Rusiji. Dešavanja od prije pet godina podigla su popularnost Putina kod kuće u nebesa, ali taj efekat je prošao”.
To navodi “Dojče vele” uz konstataciju da je Krim u Rusiji skoro zaboravljen.
Prije pet godina su Rusi većinski bili u krimskom zanosu. Analitičari su govorili o „Krim-efektu“, o pripajanju ukrajinskog poluostrva kao alatu za podizanje popularnosti predsjednika Vladimira Putina i njegove vlasti. Ali, kada danas govore o tome, analitičari govore u prošlom vremenu. Prema ispitivanjima javnog mjenja, Putinova popularnost vratila se na – i dalje visok – nivo na kojem je bila prije Krima.
Prije pet godina su najpre takozvani „zeleni ljudi“ – teško naoružani muškarci sa uniformama bez oznaka –preuzeli kontrolu nad Krimom. Onda je, 16. marta 2014. godine, ruska vlada organizovala protivzakoniti referendum usred ukrajinske teritorije. Iako ishod referenduma nije priznala međunarodna zajednica, Putin je 18. marta 2014. proglasio „priključenje“ Krima Rusiji.
Rusiji opijeni aneksijom Krima
To je u Rusiji izazvalo rijetko viđeni talas euforije. Putinova omiljenost je porasla na više od 80 odsto. Prije toga je iznosila oko 60 odsto. „To se može uporediti sa opijenošću“, kaže Nikolaj Petrov sa Ruske visoke škole za ekonomiju u Moskvi. „Tada su ljudi imali osjećaj da je sve moguće, da je sve dozvoljeno. Ljudi su bili opijeni ponovno pronađenom veličinom. Osjećaj zabrinutosti je splasnuo“, kaže Petrov.
Kontantin Gase iz moskovskog Centra Karnegi je siguran da je „Krim-efekat“ bio jednokratan i da se ne može porediti sa drugim događajima u ruskoj istoriji. „Pokušaj da se ovaj efekat ponovi bi propao“, kaže Gase. „On nije ograničen na propagandu. Aneksija Krima je mnogima dala mogućnost da otvoreno izraze ono što se prije nisu usuđivali“, kaže on.
Aleksej Titkov iz nevladine organizacije Inicijativa za civilno društvo razlikuje dvije grupe Rusa koji su prije pet godina podržali Putinov postupak na Krimu. „Neki su vrlo poletni kada je riječ o ratničkim temama, naginju radikalnim nazorima“, kaže Titkov. Drugi su, prema njegovim riječima, oprezniji i pragmatičniji. Upravo u toj grupi su se dogodile najveće promjene proteklih godina.
„Patriotski“ bonus za Putina se naime u prethodnih pet godina istopio. Nakon najave penzione reforme prošlog ljeta, Putina podržava oko 64 odsto ruskih građana.
Djelimično otrežnjenje je počelo već ranije, kažu eksperti. „Broj ljudi koji vjeruju da sankcije samo štete je počeo je da raste već krajem 2014. godine“, kaže Titkov. Kada su ruske vlasti 2015. godine javno uništile ilegalno uvezene životne namirnice, to je brojne Ruse negativno iznenadilo. Oni su doduše i dalje podržavali spoljnu politiku Kremlja, ali su ipak osjećali da stanje postaje sve lošije.
Krim više nije tema
Nova etapa u razvoju ruskog društva još nema obrise, ali su primjetne određene karakteristike: razočaranje, novi način vrednovanja stvari, frustracija.
Kremlj do sada nije pronašao nešto što bi moglo da zamijeni „Krim-efekat“. Put kojim bi poraslo raspoloženje među stanovništvom bi bila borba protiv korupcije – „scenario kao u Singapuru i Kini“, kaže Aleksej Titkov. „Ipak vlastodršci to iz različitih razloga ne mogu da sprovedu i ograničavaju se na pojedinačne slučajeve na figure bez nacionalnog značaja kao što su guverneri i gradonačelnici“, kaže Titkov.
U Rusiji je jednako prestala i društvena debata o anektiranom poluostrvu. Međutim ona nikada nije istinski ni vođena. Većina Rusa je aneksiju prihvatila kao datost. „Čak je i opozicija skoro prestala o tome da govori“, kaže Konstantin Gase. Jedan od najpoznatijih kritičara bio je bivši zamjenik šefa vlade Boris Njemcov, koji je ubijen 2015. godine.
Pri tome je pitanje pripadnosti Krima „za međunarodni pravni sistem još uvek aktuelno i bolno“, kaže Gase. Ovo naponsko polje bi, kako kaže, moglo biti jedan od najvećih problema za rusko društvo i državu u narednih deset do dvadeset godina.