U nedelju u tri sata poslije ponoći, pomjeranjem kazaljki za 60 minuta unatrag, počinje zimsko računanje vremena koje traje do posljednjeg vikenda u martu, kada se obdanica za isto toliko skraćuje. U nedjelju, dakle, spavamo sat duže.
Imajući, međutim, u vidu stav Evropske komisije od 12. septembra o ukidanju postojećeg režima dvosezonskog računanja vremena, dosadašnja operacija vještačkog kreiranja obdanice bi se mogla dogoditi posljednji put u oktobru 2019. I to samo u onim zemljama Evropske unije i partnerskim zemljama koje su se opredijele za prirodno, stvarno astronomsko zimsko vrijeme.
One zemlje čije se vlade budu odlučile za ljetno računanje vremena, zadnju priliku za (neprirodno) kreiranje obdanice, mogle bi imati posljednjeg vikenda u martu naredne godine, čime bi se samoisključile iz srednjoevropske vremenske zone.
Odlučujuću ulogu u odustajanju Evropske komisije od vlastite direktive iz 2000. godine imala je, međutim, do sada nezabilježena sveevropska internet anketa koju je Komisija provela od 4. jula do 16. avgusta u svim zemljama članicama Unije.
Za manje od 42 anketna dana u Brisel je stiglo oko 4,6 miliona odgovora iz svih 28 država članica.
Ključna poruka ankete je da se čak 84 posto ispitanika zalaže za ukidanje postojeće prakse pomicanja kazaljki, a tek oko 16 posto bi zadržalo dosadašnju praksu.
Slični su omjeri anketiranih i kada su se izjašnjavali o prednostima i manama dvosezonskog računanja vremena. Samo oko 19 posto onih koju su dostavili svoje stavove uvjereno je da prelazak na ljetno računanje vremena ima pozitivne učinke na svakodnevicu građana i da povećava ekonomske efekte, a čak 76 posto ih smatra suprotno.
Kolika je zainteresiranost eurograđana za ovu tematiku najbolje potvrđuje podatak da je 99,8 posto odgovora stiglo od privatnih osoba, a tek 0,2 posto od kompanija, akcionarskih društava, interesnih grupa, političkih partija i drugih društvenih subjekata.
Najmanje negativnih odgovora je stiglo iz zemalja evropskog jugoistoka, a najviše sa sjeverozapada Kontinenta.
Pomjeranje kazaljki loše po zdravlje?
Zanimljivo je da oko 43 posto anketiranih smatra da dvosezonsko pomjeranje kazaljki ima negativne posljedice po bioritam, psihosomatsko stanje i po opće zdravlje ljudi, dok približno isto toliko građana jednu jedinu prednost postojećeg sistema vidi u produžetku vremena za slobodne aktivnosti u večernjim satima. Tek oko jedne petine anketiranih smatra da je postojeća praksa opravdala glavne ekonomske ciljeve povećanja produktivnosti rada i smanjenja utroška energije. Među privrednicima najnezadovoljniji su avioprijevoznici, željeznice i drumski prijevoznici kojima vremenske zone i polugodišnje pomjeranje kazaljki kompliciraju planiranje i ugrožavaju ažurnost u radu.
Psiholozi i stručnjaci za istraživanje fenomenologije sna, također, tvrde da se većina ljudi teže prilagođava ljetnom nego zimskom računanju vremena jer gubimo cijeli sat jutarnjeg spavanja. Cinici bi rekli: “naravno, jer je manje naporno spavati cijeli sat duže nego sat kraće”.
Iako niko nikada nije proveo detaljna multidisciplinarna istraživanja o prednostima i slabostima dvosezonskog računanja vremena, javnosti su dostupni podaci po kojima, navodno, broj srčanih udara u Evropi opada za 21 posto nakon vraćanja kazaljki unazad. Situacija je obrnuta tokom proljeća, jer stopa srčanih udara raste sedam dana nakon pomjeranja sata unaprijed, a najkritičniji je, navodno, taj famozni ponedjeljak nakon prelaska na ljetno računanje vremena.
Prelazak na zimsko računanje vremena, navodi se u istim “analizama”, može biti povezan sa sezonskim poremećajem raspoloženja, odnosno jesenjom depresijom. Zbog kraćeg dana i manje dnevne svjetlosti, moguća je i pojava simptoma manjka energije u organizmu, bezvoljnosti, nesanice, pojačane želje za hranom, pićem i slatkišima, ali i smanjenja želje za seksom. Poigravanje s prirodnim ciklusom, navodi se, uzrokuje i smanjenje produktivnost rada i gubitak interesa za rad, a postajemo umorniji i podložniji virusima i drugim, osobito autoimunim oboljenjima.
Naredna godina je ključna
Svi ovi i brojni drugi faktori doveli su Evropsku komisiju do jedinog logičnog rješenja – do nove direktive o slobodnom izboru vremenske zone, obavezujući se da do proljeća smisli i formulu za što usklađeniji pristup ovom pitanju unutar Unije i među partnerskim zemljama kako bi se zaštitilo funkcioniranje jedinstvenog evropskog tržišta. Sve to, naravno, neće biti nimalo lako. Jer u EU se trenutno primjenjuju tri zone standardnog vremena: zapadnoevropsko vrijeme (Irska, Portugal, Velika Britanija), srednjoeuropsko (17 država članica Unije) i istočnoevropsko (Bugarska, Kipar, Estonija, Finska, Grčka, Latvija, Litva i Rumunija).
Hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu Davor Škrlec, jedan je od inicijatora cijele kampanje pa je logično što sada ne krije zadovoljstvo zbog ostvarenja postavljenog cilja.
“Jedino mogući odnos Komisije prema željama preko 80 posto građana koji su se izjasnili protiv pomicanja kazaljki na satu, potvrđuje da europske institucije moraju pratiti život građana i njihove zahtjeve, a nikako da građani budu sluge institucijama”, rekao je Škrlec. Ni on ne pripada naivcima koji možda misle da će tranzicija biti jednostavna, ali iznad svega vjeruje “u racio” i dokazanu evropsku solidarnost.
“Zakonodavni prijedlog Europske komisije nastoji osigurati da se sve izmjene dogode na koordinirani način između susjednih država članica uključujući i zapadni Balkan, kako bi se zaštitilo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i izbjegla fragmentacija naše početne ideje”, pojašnjava Škrlec.
Neće moći ‘i jare i pare’
Države članice koje odluče zadržati trajno ljetno računanje vremena po automatizmu će se naći u vremenskoj zoni standardnog astronomskog vremena + 1 sat, a takvih je oko 60 zemalja u svijetu, navodi Komisija, a prema drugim izvorima ih je čak 110 od ukupno 192 članice UN-a. Države članice moći će samostalno prilagođavati svoje standardno vrijeme ako to nije povezano s redovnim promjenama računanja vremena po dosadašnjoj praksi pomicanja kazaljki na satu. Prijedlogom nove direktive se, također, predviđa striktna ažurnost u izvještavanju Komisije o promjenama vremenske zone najmanje šest mjeseci prije svake promjene, čime će se omogućiti blagovremeno prilagođavanje svih sistema koji su utemeljeni na tačnosti vremena.
“Time želimo izbjeći potencijalne poremećaje u utvrđivanju voznih redova u prijevozu i u funkcioniranju informacijskih i komunikacijskih sistema. Moramo spriječiti ponovno vraćanje troškova prekogranične trgovine ili tendenciju niže produktivnosti u području roba i usluga. Zbog toga toliko i insistiramo na trajno usklađenom režimu u kojem će sve države članice ukinuti pomicanje kazaljki na satu”, izjavio je predsjednik Komisije Juncker u nedavnoj debati pred Evropskim parlamentom.
U Komisiji se s pažnjom proučavaju i prakse nekih skandinavskih zemalja u kojima se organizacija saobraćaja, radnog vremena, rada osnovnih škola, vrtića i slično, uređuje isključivo na lokalnom nivo u skladu sa specifičnostima lokalnih sredina i volje građana.
Kako bi se izbjegle različite prakse na jedinstvenom tržištu, svaka će država članica Unije najkasnije do početka aprila naredne godine morati odlučiti da li želi zadržati trajno ljetno ili trajno zimsko računanje vremena i o tome moraju pravovremeno izvijestiti Evropsku komisiju. Nakon toga prestaje mogućnost pomicanja kazaljki na satu na zimsko odnosno ljetno računanje vremena.
Svaka država članica slobodno odlučuje koju će vremensku zonu primjenjivati prihvatajući tako već viđene prakse u nekima, Uniji susjednim zemljama, ili u onima koje su joj tradicionalni trgovinski partneri kao što su Kina, Rusija, Bjelorusija, Island, a od 2016. i Turska. Neće, dakle, više moći ‘i jare i pare’.
To će pravilo vrijediti i za zemlje zapadnog Balkana i druge potencijalne kandidate za članstvo u Uniji imajući u vidu preuzetu obavezu permanentnog prilagođavanja pravilima i zajedničkim praksama EU. Hrvatska, Srbija i Crna Gora su već najavile da će slijediti Uniju, što bi uskoro mogle ozvaničiti i druge zemlje regije. Odluka svake države članice trebala bi se temeljiti na dogovoru s drugim državama članicama ili sa susjednim zemljama, u skladu sa stavovima javnosti i procjenama učinka na nacionalnom i evropskom nivou.
Posljednje obavezno pomicanje sata kojim bi se računanje vremena prebacilo na ljetno, bilo bi 31. marta 2019. godine, a države koje žele trajno primjenjivati zimsko računanje vremena provele bi još jedno pomicanje kazaljki 27. oktobra naredne godine. Nakon toga bi postojeći sistem “naprijed-nazad” bio adaktiran. Preduvjet za takvu mjeru je da Evropski parlament i Vijeće prihvate prijedlog Evropske komisije najkasnije do početka marta 2019. godine, u šta više niko i ne sumnja.
Dvosezonsko pomjeranje kazaljki u Jugoslaviji od 1983.
Ideja o uvođenju ukaznog vremena zasnovana je na astronomskoj okolnosti da u januaru sunce izlazi oko 8 sati, a zalazi oko 16, dok u julu, kada je dan znatno duži, sviće prije 5, a sunce zalazi poslije 21 sat. Budući da ljudi svoje dnevne aktivnosti započinju približno u isto vrijeme tokom cijele godine, sredinom ljeta se tako „izgubi“ skoro dva sata dnevne svjetlosti.
Ne postoji jedinstvena baza podataka o početku dvosezonskog računanja vremena. Prema podacima Evropske komisije, prelazak na ljetno i vraćanje na stvarno, astronomsko zimsko vrijeme, prvi put je primijenjeno 1916. godine u zemljama sjeverne Evrope, a po nekim drugim izvorima to se dogodilo u Njemačkoj iste godine. Dvosezonsko računanje vremena je u primjeni u oko 70 zemalja uglavnom na sjevernoj hemisferi, a za ljetno računanje vremena opredijelilo se 110 zemalje svijeta.
Pomjeranje kazaljki u zapadnoj Evropi sistemski je uvedeno početkom 1970-ih godina uz obrazloženje da se time “produžava” dan, omogućuju uštede u potrošnji energije i povećava produktivnost. Od 2000. godine, Evropska unija i ostale zemlje Starog kontinenta, odredile su da ljetno vrijeme počinje posljednje nedjelje marta, a završava posljednje nedjelje oktobra. Datum pomjeranja kazaljki nije u svim državama isti. Na sjevernoj hemisferi ljetno vrijeme počinje posljednje nedjelje marta ili prve sedmice u aprilu. Na južnoj hemisferi je početak i kraj ljetnjeg vremena obrnut u odnosu na sjevernu.
Dvosezonsko pomjeranje kazaljki na satu na prostoru bivše Jugoslavije traje od 1983. godine i sve novonastale države su ga naslijedile nakon disolucije. Pomjeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedelje prvenstveno radi smanjivanja rizika u organizaciji transporta i radnog vremena.
izvor: balkans.aljazeera.net