Otpočelo je nadmetanje za mjesto šefa Konzervativne partije, a nasljednik Borisa Džonsona će se znati petog septembra. Svi kandidati imaju slične političke stavove – žele da smanje porez i ostaju vjerni Bregzitu.
Stvar bi trebalo da se izvede brzo, a da ne izgleda brzopleto. Britanski konzervativci su dali startni signal za početak trke za mjesto nasljednika Borisa Džonsona.
Svaki kandidat mora do utorka naveče (12. jul) da obezbijedi podršku najmanje 20 poslanika Donjeg doma. Potom će se u više krugova u Donjem domu britanskog Parlamenta suziti broj kandidata, a cijeli postupak bi trebalo da se završi petog septembra, kada će se izabrati novi premijer.
Kakva je procedura?
U dva izborna kruga koji se održavaju u srijedu i četvrtak otpadaju kandidati sa najmanje glasova. Preostali broj kandidata će se u svakom narednom krugu umanjivati za onog ko je dobio najmanje glasova.
Grejem Brejdi je šef takozvanog „Komiteta 1922“ koji okuplja konzervativne poslanike. Taj komitet ima odlučujuću ulogu u proceduri. Brejdi kaže da bi do 21. jula trebalo redukovati broj kandidata na samo dva.
U naredne dvije sedmice britanski Parlament će se pretvoriti u leglo intriga, zakulisne borbe će biti pune otrova.
Odluku će na kraju donijeti 100.000 članova Konzervativne partije. Na posljednjem glasanju dali su veliku podršku Borisu Džonsonu. Sada bi trebalo da razmisle koje kvalitete osim humora i sposobnosti za sticanje popularnosti mora imati Džonsonov nasljednik.
Procedura je slična predizbornoj trci. Dva kandidata se predstavljaju u lokalnim partijskim odborima boreći se za svaki glas. Na ljetnjim vrtnim zabavama torijevaca u njihovim uporištima na jugu Engleske, odlučuje se ko će zadobiti simpatije partije i postati novi premijer.
Boris Džonson, koji je u ponedjeljak (11.07.) dao prvi intervju poslije najave da će se povući, bio je suzdržan u vezi sa pitanjem svog nasljednika. Rekao je da ne želi nikome da pokvari izglede da pobijedi.
Slični ciljevi
Torijevci se nasuprot Džonsonovoj politici sada opet pokazuju kao stranka koja smanjuje poreske namete. To obećavaju skoro svi kandidati, a pod odlazećim premijerom poreski nameti su dostigli visok nivo.
Dok je posljednji Džonsonov ministar finansija najavljivao oporezivanje preduzeća sa 21 odsto, sada svi najavljuju smanjenje poreske stope na 15 odsto. Time bi propali međunarodni planovi za globalni minimalni porez.
Pitanje je da li će se time riješiti problem slabog priliva inostranih investicija. Svi kandidati stoje iza tvrdog Bregzita koji je zemlju već koštao više od dva odsto privrednog rasta. Međutim, niko nema hrabrosti da dovede Bregzit u pitanje, pa čak ni lideri opozicije.
Veliki problem poreskih olakšica jeste pitanje – ko će to finansirati. Spominje se štednja u javnom sektoru i fiskalni potencijali za uštedu, ali konkretnih naznaka nema. Britanski javni dug je za vrijeme pandemije zbog slabog privrednog rasta povećan na 95 odsto. I naredna konzervativna vlada, ko god je predvodio, taj će dug još uvećati.
Uostalom, ama baš svi obećavaju novi početak.
Dobri, loši i nepoznati
Raznolikost kandidata je veća nego ikad, više njih su azijskog ili afričkog porijekla. Oni predstavljaju čudnu mješavinu kontroverznih ministara pod Džonsonom i potpuno nepoznatih poslanika iz posljednjih skupštinskih klupa.
Izgleda da još uvijek najbolje šanse ima Riši Sunak, bivši ministar finansija. Ali protiv njega se već žestoko spletkari. Njegova izuzetno bogata supruga nema poresko sjedište u Velikoj Britaniji, a i on je dugo posjedovao američku zelenu kartu, pa bi ga to trebalo diskvalifikovati u očima pristalica.
Govorka se da kampanju protiv njega vode iz savetničkog tima Borisa Džonsona jer je on navodno ljut zbog Sunakove ostavke prošlog utorka, što je bitno doprinijelo padu Džonsona.
Međutim, spletkarenja nije pošteđen ni njegov nasljednik na mestu ministra finansija Nadhim Sahavi – navodno je stvarao bogatstvo sarađujući sa firmama koje su odlazile pod stečaj, a govorka se i o nekim neraščišćenim poreskim obavezama.
I bivši ministar zdravstva Sadžid Džavid koji ima najviše iskustva u vladi, a takođe je doprineo padu Borisa Džonsona, ne otkriva do kraja svoje poreske dugove. Izgleda da najbogatiji kandidati imaju slične probleme.
Aktuelna britanska ministarka spoljnih poslova Liz Tras je takođe kandidatkinja za mjesto premijerke. Njoj protivnici pripisuju nekompetentnost. I državna pravobraniteljka Suela Braverman, koja je deklarisana protivnica lijevih identitetskih politika, takođe je u igri.
Vođa partijske desnice Stiv Bejker je upozorio da bi u trku mogao da se uključi i Džejkob Ris-Mog, kojeg mnogi vide kao karikaturu torijevca iz 19. vijeka. On bi navodno bio čisti otrov za birače.
Bivši oficir Tom Tagenthat slovi za politički umjerenog i iskrenog čovjeka, ali nema veliko iskustvo u vlasti i ne pripisuju mu velike šanse.
Naposlijetku, tu je i Džeremi Hant kojeg je na partijskim izborima porazio Boris Džonson, pa ga prati imidž gubitnika. On makar ima čiste ruke, jer nije imao funkcije u Džonsonovoj vladi. Pored nekih manje poznatih kandidata, na listi je i Riman Čišti o kojem čak i dobro upućeni ne znaju skoro ništa. Izgleda da je njegov moto olimpijski – važno je učestvovati.