Prošlo je 30 godina od ideje do današnjeg otvaranja velikog aerodroma u Berlinu. Ovaj projekt se smatra jednim od najvećih skandala njemačkog građevinarstva. Međutim, zbog toga niko nikada nije odgovarao.
Šta je bio najveći problem? Kod izgradnje aerodroma Berlin-Brandenburg je toliko toga bilo pogrešno da je teško nešto izdvojiti.
Kad su stručnjaci analizirali stanje poslije otkazanog otvaranja 2012. utvrdili su oko 120.000 grešaka. Među njima su bili: sistem za zaštitu od požara koji ne funkcioniše, hiljade automatskih vrata bez priključka na struju, garaže s premalo gvožđa u armiranom betonu i predaleko postavljenim nosačima pa je prijetila opasnost propadanja. 170.000 kilometara kablova je postavljeno proizvoljno, u nedopuštenim kombinacijama i u preuskim šahtovima.
Osam godina je bilo potrebno kako bi arhitekte, inženjeri, tehničari i građevinari sredili taj haos.
Nevjerovatno skup i već sad premali
Otvaranje aerodroma Berlin-Brandenburg odgađano je šest puta. Troškovi izgradnje su porasli – od 2,5 milijarde na preko 7 milijardi eura. I to za aerodrom za koju se već sad vidi da će biti premali, kad prođe pandemija. Zato se već sad planira proširenje do 2030. – vrijedno 2,3 milijarde eura.
Kako je u Njemačkoj, zemlji visoke tehnologije, kod jednog tako velikog projekta moglo tako puno toga da bude urađeno pogrešno? Na to pitanje su pokušala da odgovore tri parlamentarna istražna odbora. Pregledno je bezbroj dokumenata, saslušano stotine svjedoka i na kraju sastavljen izveštaj na više hiljada stranica. Rezultat: odgovorni na svim nivoima su zakazali i to je dovelo do katastrofe. Ali prije svega ovo: političko vođstvo je bilo nestručno.
Početak: planovi s olimpijskim igrama
Ideja velikog evropskog aerodroma u regionu Berlin-Brandenburg nastala je odmah poslije ponovnog ujedinjenja Njemačke. Pet godina planiranja, pet godina izgradnje – otvaranje za priželjkivane olimpijske igre 2000. u Berlinu – tako je glasila jednačina koju su postavili političari na saveznom nivou, i u pokrajinama u Berlinu i u Brandenburgu.
Od olimpijskih igara u Berlinu nije bilo ništa, a politika se do 1996. bavila pitanjem – gdje graditi aerodrom. Za svaki slučaj, državna firma za izgradnju aerodroma je za 350 miliona eura kupila građevinsko zemljište na više lokacija u Brandenburgu.
Nedostatak stručnosti
Prošlo je još sedam godina u bezuspešnoj potrazi za privatnim investitorima koji bi aerodrom planirali, gradili i njim posle upravljali. Ali, zbog velikih finansijskih rizika ni jedno privatna firma nije htjela da se u to upušta – bez garancije države. 2003. je praktično prijetila propast projekta.
Ali političari, prije svih tadašnji gradonačelnik Berlina Klaus Voverajt, nijesu to nikako htjeli da dopuste i – kao vlasnik je uskočila država.
„Dokazaćemo da tri javna vlasnika mogu izgraditi jedan takav projekt”, najavio je Voverajt samouvjereno prilikom početka radova 2006. A kao međunarodna oznaka već je bila odabrano – BBI.
Tek 2009. je primećeno da je IATA oznaku BBI već dodijelila aerodromu Bubanešvar u Indiji. To je sitnica koja se, međutim, dobro uklapa u ono što je jedan dugogodišnji član nadzornog odbora 2017. izjavio za Špigel: u hodnike firme za izgradnju aerodroma nikad se nije uselila stručnost.
Uvijek novi problemi
Kad su počeli građevinski radovi postojali su, istina, gotovi planovi aerodroma. Ali vlasnici su stalno imali nove želje i ideje, koje su arhitekti i građevinski inženjeri morali da uglave u već postojeće radove: dodatni međuspratovi, mostovi za putnike, područja za radnje i ugostiteljske objekte. A s obzirom da su se promijenili bezbjednosni propisi EU, morali su da se prošire hodnici za kretanje putnika.
To nije moglo ostati bez posledica. S današnjeg stanovišta, gradilište je već 2009. bilo u zaostatku i s problemima. 2010. je bankrotirao inženjerski ured koji je bio mjerodavan za tehničko opremanje zgrada. Planirano otvaranje 2011. se odgađa, ali samo za osam mjeseci.
Uljepšavanje i zataškivanje
Glavni arhitekta Majnhard fon Gerken kasnije u svojoj knjizi „Blackbox BER” konstatuje da su se termini za otvaranje slagali „prema političkom kalendaru, najčešće s prekratkim rokovima i uprkos protivljenju šefova građevine”.
Fon Gerkan iznosi teške optužbe. Kaže da je firma za izgradnju aerodroma stalno pokušavala da sakrije probleme pred nadzornim odborom koji je vodio gradonačelnik Berlina Voverajt. Između decembra 2011. i marta 2012. čak su manipulisani građevinski izvještaji.
„Naše crvene strelice koje su upozoravale da se rokovi ne mogu ispoštovati pretvorene su u žute semafore koji signalizuju da termini mogu biti ispunjeni, iako samo uz posebne napore”, piše von Gerkan.
Političari vole da povjeruju u takve stvari. Kod obilazaka gradilišta radnici moraju pločama da zatvore pogled na gradilište da niko ne vidi stvarno stanje. Tek četiri sedmice prije planiranog otvaranja, stvarno stanje se više ne može sakriti. Aerodrom u maju 2012. ne dobija dozvolu za rad.
Slijede smjene, a s ljudima odlazi i znanje
Na katastrofalno stanje politika je reagovala prebacivanjem krivice i nizom smjena. I ekipa za planiranje oko arhitekte fon Gerkana je morala da ode. Bila je to greška, rečeno je kasnije, jer oni koji su dovedeni da završe aerodrom ne samo da su stalno morali da traže građevinsku dokumentaciju – 2014. je na jednom berlinskom otpadu pronađeno mnoštvo građevinskih dokumenata – nego su im nedostajale informacije o tome kako je nešto do tada izgrađeno.
Za sve te ludosti nikad niko nije pozvan na odgovornost. Odgovorni političari već odavno nisu na funkcijama. Kad se Klaus Voverajt 2014. Opraštao od poltike, o aerodromu je rekao: „To je bio bolan poraz i to je ostao do danas.”
Ni menadžeri nisu pozvani na odgovornost. Naprotiv. Jedan od dvojice smijenjenih 2012. uspio je čak preko suda da iznudi nadoknadu štete zbog izostanka primanja u visini od 1,4 miliona eura.