U italijanskoj pokrajini Kampaniji, poznatoj po zloglasnoj Kamori, mafijaši se ovih dana takmiče sa državom, crkvom i humanitarnim organizacijama: dijele hranu, ali i novac onima kojima je to potrebno. Po 50 eura, na ruke.
„Obično traže novac, a sada ga daju. I to ga daju ga u malim iznosima, ali će onda nešto i da traže zauzvrat“, kaže Luiđi Kuomo. On je na čelu organizacije „SOS Imprese“ koja pomaže malim i srednjim preduzećima ako im kriminalci traže novac za „zaštitu“, tzv. „reket“.
Mafijašima novac nije problem, problem im je kako da ga „operu“ i uvedu u legalni promet – pogotovo u Italiji koja ima jedan od najstrožijih zakona protiv pranja novca. A pošto zbog korone firme ne rade, nema smisla ni insistirati na „reketu“. Kuomo kaže: „Sada nema smisla prijetiti vlasnicima firmi, a oni ionako žude da im neko pomogne.“
Mafijaši ne opraštaju
Naravno, pomoć mafijaša ne bi bila potrebna kada bi država brzo i efikasno pomagala stanovništvu i preduzećima. Ali Kuomo kaže da tu vlada haos, i da sve to traje čitavu vječnost. Novac kriminalaca mnogima je posljednji izlaz pred bankrotom. Ipak, država ne sjedi potpuno skrštenih ruku: u nedavnoj akciji širom Italije zaplijenjena je imovina u vrijednosti oko 15 miliona eura. Ali i to je samo djelić novca kojim raspolažu kriminalci.
Inače, „italijanska metoda“ protiv pranja novca veoma je jednostavna i pitanje je zašto je i mnoge druge države ne uvrste u svoje zakonodavstvo. Suočen sa optužbom da je nezakonito stekao imovinu, optuženi mora da dokaže da je imovinu stekao na pošten način, a ne da istražitelji dokazuju da je novac došao od kriminala. Ako ne može da dokaže izvor novca, imovina može da bude zaplijenjena.
Zato i ima veoma mnogo zapljena u Italiji. Prema evidenciji „Nacionalnog ureda za upravljanje imovinom koja je zaplijenjena od organizovanog kriminala“ (ANBSC), osim ogromnih količina pokretne imovine, u proteklih dvadesetak godina zaplijenjeno je i više od 65.000 nepokretnosti: dakle zemljišta, firmi, zgrada ili gradilišta. Isti zakon predviđa da se te nepokretnosti koriste za projekte od društvenog značenja i u pravilu se prepuštaju opštinama da im one pronađu novu svrhu.
Za borbu je potreban – novac
I Renato Natale, gradonačelnik mjestašca Kazal di Prinćipe u Kazerti, dobio je veliki broj takvih zaplijenjenih nekretnina. Iz Kazerte inače potiče najuticajniji klan Kamore, porodica Kazalezi. Ali da bi izvršio prenamjenu mafijaških nepokretnosti, Natale mora da posegne u gradsku kasu. A u doba korone, to je problem. Do sada je uspio da prenamijeni samo oko 65 odsto zaplijenjene imovine.
Nataleova glavna briga sada su pandemija i njene posljedice. „Prehrambena industrija, ugostiteljstvo i građevinarstvo su ovde glavne privredne grane. Ali tu je sve moralo da stane“, žali se Natale. Više od 1.200 porodica zatražilo je od njega 500 eura pomoći u bonovima. Dio toga mora da bude isplaćeno iz gradske kase, a to znači da nema novca za preuređenje imanja kriminalaca.
Pritom ni mafijaši nijesu zaboravili ono što im je oduzeto, kaže Luiđi Kuomo. „Kad klanovi vide da nepokretnosti i dalje samo stoje, oni računaju da im to još uvijek pripada. Pa onda i pokažu ljudima da su još uvijek tu.“
Problem je i birokratija. Iako postoji sudska odluka, ponekad potraje i više od deset godina dok vlasništvo ne pređe s nacionalnog ureda ANBSC na lokalnu samoupravu.
Gradonačelnik Natale više ne zna da li uopšte da se raduje takvim poklonima: „Samo ove godine smo dobili još 22 imanja od ANBSC. Moramo da uložimo novac i osposobimo ih za rad, ali zbog ove krize imamo još manje sredstava.“
„Koza nostra“ na način civilnog društva
Sve to izaziva i nesporazume: građani naime misle da grad namjerno ništa ne čini, jer je povezan sa kriminalcima. „Potrebno je više transparentnosti“, smatra Bernardo Diana, koji je na čelu jedne nevladine organizacije iz Kazerte. Njegova, kao njoj i slične organizacije, bore se sa hroničnom besparicom. Zato su aprilu prošle godine dobili na raspolaganje jedno od najvećih imanja koje je zaplijenjeno u nedalekom Kastel Volturnu. Željeli su da ogromnu vilu mafijaša pretvore u azil za pripadnike LGBTI-populacije koji su došli u sukob sa svojim porodicama. Što uz pomoć grada, što sopstvenim novcem, preuredili su vilu. A onda je oko Uskrsa pukla vodovodna cijev u zgradi i sve poplavila. „Sad moramo sve iz početka“, žali se Diana.
Šta god grad i humanitarne organizacije da rade, organizovani kriminal je uvijek tu. Sad su počeli da „pomažu“ siromašnima. Ali i tu je glavni smisao da se pokaže „ko je gazda“. Mafijaši čak ne žele ni da ljudima pomaže neko drugi: „Mnogim sveštenicima su prijetili“, žali se Kuomo. Uništeno je i sjedište nevladine organizacije „Mani Tese“ u Napulju.
Ali lokalne organizacije nastavljaju borbu i pokušavaju da Kamoru pobjede njenim metodama: „Naš je zadatak da ostanemo zajedno i podržimo našu zajednicu“, kaže Bernardo Diana. „Ali potrebno je i da vlada ostane budna.“