Njemačka ima najviše autoputeva u Evropi, a ne naplaćuje putarinu. Prošle sedmice je Evropski sud stopirao planove za uvođenje vinjete. Ta propala akcija mogla bi poreske obveznike da košta više stotina miliona eura.
Zašto Njemačka ne smije da naplaćuje putarinu?
Teoretski smije, kao i svaka druga zemlja, ali po tumačenju Evropskog suda ne smije onako kako je pisalo u zakonu kojim je Vlada u Berlinu htjela da po prvi put uvede putarine. Naime, još u izbornoj kampanji 2013. su bavarski konzervativci (CSU) obećali svojim biračima „putarinu za strance“ u stilu: svi ti Austrijanci, Poljaci, Česi kod kojih mi plaćamo puteve od sada će morati da plaćaju kod nas. Nevolja je bila što evropska pravila ne dozvoljavaju različite aršine za građane EU – dakle, ako se putarina plaća, onda moraju da je plaćaju i domaći vozači.
Tome su Bavarci htjeli da doskoče tako što bi i nemački vozači automatski kupovali godišnju vinjetu koja košta 130 eura, a za tačno toliko bi im onda bio snižen porez na motorna vozila, tako da bi bili na nuli. Ipak, Austrija i Holandija su tužile Njemačku sudu i dobile za pravo. Obrazloženje: protivno je evropskim pravilima da strani vozači biraju između desetodnevne, dvomjesečne i godišnje vinjete, a da domaći vozači automatski moraju da kupuju godišnju. Tako je propao bavarski plan.
Ko će platiti političku cijenu?
Trenutno loše izgleda za ministra saobraćaja Andreasa Šojera (CSU) koji u srijedu (26. jun) mora da se pravda pred opozicionim poslanicima u Odboru za saobraćaj njemačkog Bundestaga. Opozicija mu je prijetila anketnim odborom i tražila da Ministarstvo objavi koliki su do sada bili troškovi rada na uvođenju putarine. To je i učinjeno – u utorak je saopšteno da je do sada uzaludno utrošeno 53,6 miliona eura.
To sve još nije krivica ministra Šojera koji je projekat naslijedio, ali ono što bi njemu politički moglo da smakne glavu jesu ugovori sa dvije firme za naplatu putarine CTS Eventim i Kapsch TrafficCom. Te ugovore je Šojer potpisao pa ih brže-bolje raskinuo, a dvije firme će prema informacijama nedeljnika Špigel podnijeti tužbu protiv Njemačke tražeći oko 300 miliona eura jer su računale na toliku dobit. Osim toga, u njemačkom budžetu su već planirani prihodi od putarine za ovu godinu između 350 i 500 miliona eura i sada će tu ostati rupa.
Šta kritikuje opozicija?
Opozicija, ali i dobar dio vladajuće koalicije, od početka su bili protiv naplate putarine. Jedni jer misle da putevi kao simbol Njemačke treba da ostanu finansirani isključivo iz budžeta, drugi jer su neke procjene stručnjaka govorile da će sistem naplate više koštati nego što će para donijeti, a treći, posebno njemački Zeleni, jer smatraju da putarina ne smanjuje broj vozila i ne doprinosi borbi protiv izduvnih gasova i klimatskih promjena.
Međutim, građanima je ideja isprva zvučala odlično – čak 70 odsto njih je podržavalo da stranci plaćaju putarinu. Ali ne samo da je ta podrška opadala, već je od početka bila vrlo različita u raznim djelovima Njemačke. Recimo u zapadnoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji su sve vrijeme bili protiv toga – taj region se graniči sa Holandijom i Belgijom koje su, uz Njemačku, jedine zemlje u Evropi koje ne naplaćuju putarinu.
Da li se onda uvodi putarina za sve?
Nakon što je propala „putarina za strance“, ima novinskih komentara u kojima se traži prava putarina za sve kako bi se finansirali ogromni troškovi održavanja drumova. Novinar Ralf Burcbaher u jednom blogu piše da u tom grmu i leži zec: „'Putarina za strance’ je trebalo da se sastoji u tome da privatni upravljači sistema za naplatu putarine budu obasuti profitima. To bi doduše bio tek početak poslovnog modela u kojem bi na duži rok svi vozači, dakle ne samo oni iz inostranstva, morali da plaćaju.“
Podsjeća se na planove bivšeg ministra privrede Zigmara Gabrijela o javno-privatnim partnerstvima koja je trebalo da obuhvate i koncesiju autoputeva. U tu svrhu su stizale i analize raznih stručnjaka (iz privatnog sektora). Jedna od njih, iz koje je prije dvije godine citirao Berliner cajtung, ustanovila je da bi valjalo finansirati autoputeve „sasvim van saveznog budžeta“ po principu „ulica finansira ulicu“. Što znači, oni koji voze treba da plaćaju puteve, a ne svi poreski obveznici. Naravno, ne bi se svi u Njemačkoj složili da profit treba da ubiru privatne firme.
Zašto Njemačka ne promijeni zakon?
Kada sudovi obore neki zakon, obično vladajuće većine promijene ono što je sporno pa probaju opet. To bi u normalnim okolnostima uradili i u Berlinu, ali okolnosti nisu normalne. Vladajuća koalicija Demohrišćana (pod koje spada i CSU) i Socijaldemokrata je u krizi, pitanje je da li će četvrti kabinet Angele Merkel izgurati do redovnih izbora 2021. godine. Zato Socijaldemokratama, koje su od početka skeptične prema uvođenju putarine, ne pada na pamet da donose novi predlog zakona i tako rizikuju dalji pad popularnosti.