Njemci sjutra glasaju na parlamentarnim izborima koji obilježavaju kraj šesnaestogodišnjeg mandata Angele Merkel.
Prvi put za 15 godina, ankete daju prednost lijevom centru nad konzervativcima odlazeće kancelarke.
Ali jedna stvar je jasna, ko god da pobijedi, moraće da oformi koaliciju.
Tri stranke trenutno vjeruju da mogu da obezbijede dovoljno mjesta u parlamentu kako bi to postigle i izabrale sljedećeg kancelara.
Za šta se glasa?
U nedjelju 26. septembra, Njemci će birati donji dom federalnog parlamenta, Bundestag.
Iako se glasanje uživo održava tog dana, glasanje poštom je već započelo.
Pravo glasa ima nekih 60,4 miliona Njemaca starijih od 18 godina.
Bundestag čini najmanje 598 poslaničkih mjesta, ali obično više.
Iako će se iste noći znati ko je pobjednička stranka, sastav sljedeće vlade biće poznat tek kad pobjednik uspije da oformi apsolutnu većinu u parlamentu sa još jednom ili dvije partije.
Zbog toga se neće odmah znati ko je sledeći kancelar.
Kako se bira kancelar?
Kancelara obično bira stranka sa najviše osvojenih poslaničkih mjesta.
Ali stvaranje koalicije traje dugo, budući da stranke moraju da se dogovore oko zajedničkih stavova i podijele ministarska zaduženja.
Kad se postigne sporazum, članovi novoizabranog parlamenta glasaju za podršku novom kancelaru.
Koje političke stranke su favoriti?
Najnovije ankete sugerišu da su tri velike stranke u trci za osvajanje dovoljno poslaničkih mjesta da oforme koalicionu vladu i izaberu sljedećeg kancelara.
Hrišćansko-demokratska unija (CDU)
Konzervativna CDU Angele Merkel dominirala je njemačkom politikom decenijama, zajedno sa sestrinskom strankom u Bavarskoj, Hrišćansko-socijalnom unijom.
Lider CDU-a Armin Lašet je prirodni nasljednik Angele Merkel, ali je imao problema da pridobije glasače, naročito nakon što je u julu fotografisan kako se smije tokom posjete poplavljenom gradu. Bavarski lider Markus Zeder je popularniji, ali je malo vjerovatno da će mu njegov konzervativni rival ustupiti kandidaturu.
Socijaldemokratska stranka (SPD)
SPD lijevog centra u koaliciji je sa konzervativcima i u ispitivanjima javnog mnjenja stoje rame uz rame s njima. Ove nedjelje je prema jednoj anketi stranka povela ispred CDU-a prvi put za 15 godina.
Ne tako davno, Šolcova partija nalazila na trećem mjestu u ispitivanjima javnog mnjenja
Olaf Šolc, njemački ministar finansija, kandidat je stranke za kancelara i trenutno ima realne šanse za pobjedu.
Zeleni
Ova ljevičarska stranka usredsređena je na klimatske promjene i socijalnu pravdu, a ranije tokom godine vodila je u anketama. Vođa Zelenih Analena Berbok još nije držala položaj u vladi, ali bi mogla da povede svoju stranku do koalicije.
Koalicije su poznate po bojama svojih stranaka.
I zato očekujte da ćete često slušati o crveno-crveno-zelenoj koaliciji ako pobijedi lijevi centar (crveni) ili koaliciji ako pobijedi CDU (crni).
Druge stranke koje bi takođe mogle da se pojave u koalicionoj vladi uključuju liberalne Slobodne demokrate (žuti) i socijalističku Di Linke (Ljevica).
Ultra-desničarska Alternativa za Nemačku (AfD) uživa snažnu podršku u istočnim djelovima Njemačke, ali je glavnotokovske stranke odbacuju zbog njene politike.
Kako se odlučuje pobjednik?
Kad Njemci izađu na glasačka mjesta, oni daju dva glasa. Prvi je glas izborne jedinice za izbor lokalnog poslanika.
Postoji 299 izbornih jedinica – otprilike jedan poslanik na svakih 250.000 ljudi.
Kandidat koji osvoji najviše glasova u svakoj izbornoj jedinici garantovano dobija poslaničko mjesto.
Ovaj sistem „pobjednik odnosi sve“ poznat je kao sistem relativne većine, slično kao na izborima za britanski parlament.
Drugi glas je zasnovan na drugačijem sistemu – proporcionalnoj zastupljenosti.
Preostalih 299 mesta dodjeljuje se na osnovu učešća svake stranke u ukupnom broju osvojenih glasova – a dobijaju ih kandidati sa izborne liste koju sastavlja svaka stranka.
Zašto je drugi glas odlučujući?
Prvo, stranka mora da osvoji najmanje pet odsto drugog glasa da bi ušla u Bundestag.
Ovaj prag je osmišljen da bi spriječio manje, često radikalne stranke, da osvoje vlast.
Potom, prema njemačkom miješanom izbornom sistemu, sastav parlamenta mora da odražava rezultat ovog drugog glasanja.
Drugi glas stoga određuje procenat poslaničkih mjesta koji će svaka stranka dobiti u Bundestagu i njene šanse da oformi vladu.
Zašto onda veličina Bundestaga varira?
Ovo je komplikovan dio.
Broj poslaničkih mesta u parlamentu može da se poveća ako postoji nesklad između rezultata koje je osvojila svaka stranka sa dva glasa.
Zbog toga odlazeći Bundestag nema 598 poslaničkih mesta, već 709.
Uzmite ovaj hipotetički primer:
CDU osvaja 110 mjesta na glasanju za izborne jedinice i 100 mjesta na glasanju za stranku.
U ovom scenariju, CDU bi imao 10 poslaničkih mjesta više nego što bi trebalo, prema njegovom udjelu u ključnom drugom glasanju.
Ponekad glasači podrže konkretnog kandidata, a potom se odluče za neku drugu stranku.
I tako CDU zadržava tih dodatnih 10 poslaničkih mjesta, poznatih kao „prekomjerni mandati“.
Međutim, CDU sada ima 10 mjesta više nego što bi trebalo, što je nepravedna prednost.
Da bi se izjednačile snage, sve druge stranke dobijaju takozvane izjednačavajuće mandate.
To povećava broj zastupnika i za sve druge stranke na osnovu njihovog procenta.
U ovom primjeru, njihova mjesta bi se povećala za 10 odsto u odnosu na njihove izborne rezultate kako bi se korekcijom postigla ravnoteža.
Kada ćemo znati rezultate?
Pobjednici i gubitnici bi trebalo da budu poznati svega nekoliko sati od zatvaranja glasačkih mjesta.
Tako je bilo na posljednjem glasanju za Bundestag 2017. godine, kad je Angela Merkel održala sumoran govor obilježivši podbacivanje svoje stranke na izborima.
Ali pregovori o formiranju vlade mogu da potraju nedjeljama, kao 2017, kad je došlo do neuspjelog pokušaja formiranja Jamajkanske koalicije sa CDU-om (crni), Zelenima i FDP-om (žuti).