Politika francuskog predsjednika je propala zato što je loša, regresivna politika, koja je najjače pogodila najsiromašnije.
Francuski predsednik Emanuel Makron neće “učiniti planetu ponovo velikom” radeći ovo što trenutno radi, piše Politico i dodaje da je, pokušajem da uvede zakon o povećanju poreza na gorivo u nameri da se bori protiv klimatskih promena, nenamerno išao naruku američkom predsedniku Donaldu Trumpu i, zapravo, unazadio napore u borbi protiv globalnog otopljavanja.
Godinu dana nakon što je francuski predsednik odgovorio na politiku američkog kolege i njegovo odbacivanje Pariskog klimatskog sporazuma parafrazom njegovog slogana, Francuska se našla u haosu.
Nasilni protesti na ulicama Pariza i širom Francuske su usledili nakon pokušaja Makrona da uvede zakon o povećanju poreza na gorivo.
Poruka političarima širom svijeta
Protesti koji već mesec dana traju u Francuskoj bi mogli da pošalju poruku političarima širom svijeta da bi uvođenje većih poreza na fosilno gorivo mogli da im ugroze karijere, naročito nakon što je sličan neuspjeli pokušaj u Australiji doprinio da premijer te zemlje podnese ostavku.
Dilema sa kojom se sada Makron suočava trebalo bi da bude upozorenje svima da “zelena politika” ne može da se odvoji od pitanja kao što su nejednakost i socijalna pravda, ali postoji rizik da će svijet iz situacije u Francuskoj naučiti pogrešne lekcije, i to u trenutku kada se širom Evrope vodi rasprava o tome kako stvoriti ekonomiju bez velike proizvodnje štetnih gasova.
Razlog zašto je Makronova politika propala nije, međutim, zbog toga što je trebalo da oporezuje fosilna goriva, već zato što je loša, regresivna politika, koja je najjače pogodila najsiromašnije.
Ona je u kontrastu sa, na primjer, britanskom politikom, koja je pažljivo sprovedena tako da se umanji pritisak na domaćinstva.
Oporezivanje je samo jedan od opcija
Britanski pristup je doveo do velikog smanjenja emisije gasova.
Desetine drugih zemalja su uspješno uvele napredne poreze a da pri tom nisu naišle na veliki otpor u narodu.
Politico, takođe, navodi da bi sprovođenje ekološke politike trebalo da znači pružanje šanse da se izgrade nove industrije i čistije tehnologije, da se stvore novi bolje plaćeni poslovi i bolja budućnost.
Postoje priče o uspjehu širom svijeta koje to dokazuju; tako, na primer, u SAD-u industrija solarne energije zapošljava više ljudi nego gasni i naftni sektor zajedno.
Makron bi, da je obratio pažnju, primijetio da najefikasnija klimatska politika ne podrazumijeva oporezivanje siromašnih, već se ona, naprotiv, tiče ulaganja u zelene alternative, dok zakonodavstvo istovremeno treba da spreči najgore zagađivače da nepotrebno koriste zastarele, prljave tehnologije.
Da, oporezivanje goriva ima svoju ulogu, ali to je samo jedan od opcija.
Ulaganja u izvore čiste energije
Kalifornija, na primjer, zahtijeva od autoindustrije da nudi ekološkija vozila.
Španija i Kanada smanjuju korišćenje uglja u industrijama.
Širom svijeta javna ulaganja u izvore čiste energije, kao što su, na primjer, vjetroparkovi, pokazuju da ona može da bude i najjeftinija energija.
Lider koji ozbiljno želi da se pozabavi klimatskim promenama mora, takođe, da ozbiljno zatraži dozvolu od svog glasačkog tijela da to i radi.
Da je Makron slušao svoj narod, odabrao bi naprednije, popularnije i, na kraju, efikasnije načine da se bori portiv zagađenja.
izvor: balkansaljazeera.net