Danas je u Italiji dan predizborne tišine pred regionalne izbore i referendum o smanjenju broja članova parlamenta, koji će se održati 20. i 21. septembra.
Biraju se lokalne vlasti u sedam regija u kojima, zbog pandemije kovida 19, to nije bilo moguće izvesti u aprilu.
Italija ima 20 regija koje čine prvi nivo teritorijalne podjele zemlje, a regije uzivaju političku i administrativnu autonomiju.
Posljednjih godina veliki broj od 60 miliona Italijana ne izlazi na glasanje.
Politikolog i istoričar prof. Alesandro Kampi kaže da će ovi regionalni izbori biti u znaku “teskobe, ogorčenosti i zabrinutosti birača, i u situaciji kada je umjerena politika ustupila mjesto onoj gdje je sve ili crno ili bijelo”. Na ishod regionalnih izbora sigurno će uticati koliko su regionalni političari bili uspješni u sprovođenju zaštitnih mjera u vrijeme pandemije Kovida19, ekonomska kriza kroz koju Italija prolazi i rastuća potreba socijalne zaštite.
To može dati prednost radikalnim političkim opcijama.
Na primjer, time se može objasniti rast sljedbenika desničarske stranke “Frateli d”Italija”, čiji je lider Džorzda Meloni.
Sestrinskoj stranci “Liga”, u finišu pred izbore, veliku štetu nanio je finansijski skandal, nestali su milioni eura, a u skandal su umiješani glavne stranačke računovođe.
Jasno je da će neke regionalne situacije i lokalni problemi takođe uticati na opredjeljivanje birača.
U regiji Kampanja gdje se na mjesto predsednika ponovo kandiduje aktuelni Vincenco De Luka, glasači bi mogli biti pod utiskom njegove popularne kampanje u vrijeme pandemije, ali i činjenice da je, upravo juče, parlamentarna komisija “Antimafija” objavila listu “imprezentabili”, kandidata koji ne bi smjeli, zbog svojih veza sa mafijom ili čak zbog procesa koji su u toku, da budu na biračkim listama.
Prema saopštenju komisije u regiji Kampanja takvih je kandidata devet, a među onima koji čine tim predsjednika de Luke, čak petorica su “imprezentabili”, odnosno ne bi trebalo ni u kojem slučaju biti među kandidatima.
U regiji Marke koja je tadicionalno bila “crvena”, to jest gdje su zadnjih 25 godina pobjeđivale partije lijevog centra, moglo bi doći do promjene, moguće najviše zbog činjenice da lokalne vlasti nisu uspjele da saniraju posljedice zemljotresa.
Umjesto glasanja “za” kandidata, u toj regiji bi mogli prevagnuti oni koji će glasati “protiv” dosadašnje neuspjele regionale politike.
I u vaznoj sjevernoj regiji Toskana, gdje su sada na vlasti stranke lijeve orjentacije moguće su promjene.
Tu je stranka “Frateli D””Italija”, Džordže Meloni ozbiljan protiv kandidat, ali ni tu, kao i u drugim regijama gdje se glasa, tačne prognoze nije zahvalno praviti.
Uporedo sa regionalnim izborima, u cijeloj Italiji odrzaće se referendum o smanjenju broja članova parlamenta.
Predlog za referendum o smanjenju broja parlamentaraca je gotovo samostalna borba Pokreta pet Zvjezdica, koji sada čini, zajedno sa Demokratskom strankom, dio vladajuće većine u centralnoj vladi. Pokret je referendum obećao svojim biračima na prethodnim izborima.
Glasanjem “za”, broj parlamentaraca smanjio bi se sa sadašnjih 945 na 600 članova.
Jedan od najagilnijih pobornika smanjenja broja članova parlamenta je aktuelni ministar inostranih poslova Luidži Di Majo, član Pokreta Pet Zvjezdica, koji tvrdi da bi se smanjenjem broja parlamentaraca uštedelo oko pola milijarde eura godišnje.
Oni koji su protiv, tvrde da bi samo smanjenje broja parlamentaraca bila kozmetička, to jest nebitna promjena, i da prvo treba izvršiti reforme prije svega izbornog zakona, a tek onda smanjivati broj članova parlamenta.
Među onima koji su “za” ili “protiv”, smanjenja broja članova parlamenta, podjela ne slijedi linije stranačke pripadnosti.
O referendumskom pitanju različito se izjašnjavaju intelektualaci, političari, tako da će običnom biraču biti teško da odluči šta je najbolje i u njegovom interesu.
Birač će morati sam, bez stranačkih uputa, da razmisli i odluči. Mozda je baš to izvorno demokratsko odlučivanje.