Opasnost od izbijanja velikog rata na Srednjem istoku je sada realnija nego što je to bila u posljednjih 15 godina, otkako su počele kontroverze oko navodnog nuklearnog programa Irana, piše njemačka štampa.
Nakon što je predsjednik SAD Donald Tramp prije godinu dana obznanio da se njegova zemlja povlači iz nuklearnog ugovora sa Iranom i pooštrio ekonomske sankcije Teheranu, ovih dana situacija eskalira: iranski predsjednik Hasan Rohani je zatražio od zemalja-potpisnica Ugovora da ukinu sankcije u bankarskom i naftnom sektoru. U zavisnosti od stava tih zemalja, Iran će možda potom takođe da se u potpunosti povuče iz Ugovora.
Vlada u Teheranu je odlučila da svoje zalihe obrađenog uranijuma više ne prodaje inostranstvu, kao i da se prerada uranijuma intenzivira. Zemlje EU koje su potpisnice Ugovora su odbile da ispune zahtjev Teherana i samo zatražile da Iran i dalje poštuje svoje ugovorne obaveze. A Vašington je ka Persijskom zalivu poslao nosač aviona „Abraham Linkoln“. Evo kako aktuelnu situaciju komentarišu njemački dnevni listovi.
Frankfurter Allgemeine Zeitung (Frankfurt): „Prijetnja da će ponovo početi prerada uranijuma je igranje vatrom. Ako bi došlo do toga, Sporazum iz 2015. godine bi postao samo mrtvo slovo na papiru. Apeli ostalih pet ugovornih država su prodorni i razumljivi. Ostaje da se vidi hoće li iransko vođstvo da bude zastrašeno vojnim prijetnjama. Kriza je dovela evropske zemlje i zemlje EU u dilemu koja ne može lako da se riješi. Kako te zemlje da zaštite iranski naftni i bankarski sektor od američkih sankcija? Da li da se u konfliktu postave protiv SAD i tako – na stranu iranskog režima?“
Mitteldeutsche Zeitung (Hale): „Onaj ko jednostrano traži krivicu režima pojednostavljuje stvari. Jer, i nekoliko mjeseci nakon što je predsjednik Tramp najavio da će se povući iz Sporazuma, režim se nije odlučio na potpuno poništavanje svih odredbi: najava da se Teheran neće pridržavati samo određenih odredbi, daleko je iza onoga što su htele radikalne snage – utoliko je gluplje ponašanje Donalda Trampa u regionu. On je još na početku svog mandata zario zube u Sporazum i išao na konfrontaciju“.
Straubinger Tagblatt: „Ne, Iran nije bezazlen. Ne, nuklearni sporazum nije bio savršen. Ali, Iran koji ima sporazumne obaveze bio je mnogo uračunljiviji od Irana koji se povlači. Niti razgovora su pukle, mogućnosti upliva se smanjuju. Malo više pritiska i rafinirane diplomatije ne bi štetili da se Iran – koji se prema saznanjima Međunarodne agencije za atomsku energiju pridržavao Sporazuma – navede na još neke ustupke. Zveckanje oružjem koje je upravo počelo neće učiniti svijet sigurnijim.“
Badische Neueste Nachrichten (Karlsrue): „Zar Donald Tramp ne poznaje riječ deeskalacija? Ili on namjerno provocira vojno odmjeravanje snaga u starom konfliktu između Amerike i Irana da bi svijetu demonstrirao novu snagu supersile pod svojom komandom? Kako god odgovorili na ovo pitanje, zaključak ostaje isti: opasnost od izbijanja velikog rata na Srednjem istoku je sada realnija nego što je to bila u posljednjih 15 godina, otkako su počele kontroverze oko navodnog programa nuklearnog naoružavanja Islamske republike.“
List dalje piše da „ne treba očekivati da će protesti Evropljana uticati na Vašington. I pored toga, EU sada ne smije da propusti nijednu šansu i ne smije da štedi truda na planu deeskalacije. U to spadaju i ponude za posredovanje, garantije da će evropski trgovinski odnosi sa Iranom i pored kaznenih mjera SAD biti dalje razvijani – i poziv predsjedniku Rohaniju da ignoriše bombama nakrcan nosač aviona Abraham Linkoln koji se kreće prema regionu.
Heilbronner Stimme (Hajlbron): „Onaj ko postavlja fitilj na bure baruta zvano Iran, svejedno sa koje strane, računa sa mogućim sukobom koji bi potresao ne samo region, već i šire područje. Jedna jedina pogrešna reakcija mogla bi izazvati direktnu vojnu konfrontaciju. Donald Tramp je upravo pooštrio embargo na naftu i opremio jedan nosač aviona kao i eskadrile – klasična topovska politika umjesto diplomatije.“
„Predsjednik SAD je prije godinu dana najavio povlačenje iz nuklearnog ugovora i time zadao udarac svojim partnerima iz EU. Bilo bi bolje da je tu vladalo veće jedinstvo. U administraciji SAD ima onih koji glasno traže promjenu vlasti u Teheranu. Istorija nas uči da takvi pokušaji često završavaju katastrofom“, zaključuje ovaj list.
priredio Saša Bojić