piše: Đivo Đurović
Bila je to uvjerljivo najgora godina još od kraja Drugog svjetskog rata. Pogodila nas je pandemija kakva dolazi jednom u sto godina i uz milijune mrtvih donijela ekonomsku katastrofu.
Bez lijeka je jedini spas bio u izolaciji od drugih ljudi. Značilo je to gašenje ogromnih dijelova ekonomije, ogromnu nezaposlenost, šokove u društvenom i obiteljskom životu zbog zatvaranja škola i rada od kuće, restrikcije putovanja i svakodnevnih potreba kao što su odlazak u restoran ili kafić. Značilo je to i beskonačno svađanje s budalama koje odbijaju nositi masku.
Dobre vijesti u lošoj godini
No, bilo je i dobrih vijesti, počevši sa samom pandemijom. Nakon godina u kojima je vladala sumnjičavost prema znanosti i činjenicama, pokazalo se da zdravlje i budućnost čovječanstva ovise upravo o njima. Znanost je dokazala da nas može zaštititi od bolesti u najkraćem zamislivom roku.
Osim korone, počeli smo se rješavati još jedne pošasti – Donald Trump uvjerljivo je izgubio izbore, iako ni do danas to nije priznao. Amerika će se pod Joeom Bidenom pokušati vratiti na stare staze – pitanje je u kojoj će mjeri uspjeti.
Osobni izbor lidera i luzera
No, i u rješavanju populističke pošasti postignuti su neki rekordi: u Bijelu kuću ušla je prva žena, i to crna žena. Demokracija je opet bila razlog za izlazak na ulicu – u jednom dijelu svijeta na dobrom je putu da uspije, drugdje je doživjela težak poraz.
Sliku protekle godine donosim ponovno kroz portrete pet lidera i pet luzera. Izbor je globalan i osoban, onako kako ga vidim iz svoje njujorške perspektive.
Prvi liderski par – Uğur Şahin i Özlem Türeci
Bračni par Uğur Şahin i Özlem Türeci bez sumnje su najveći heroji 2020. godine. Njihov munjeviti pronalazak cjepiva za koronu – koja je u godinu dana ubila gotovo dva milijuna ljudi – poduhvat je koji će se pamtiti stoljećima. Ovom paru Turaka iz Mainza trebalo je tek nekoliko mjeseci da tehnologiju “messenger RNA”, koju je bila razvila njihova mala i nepoznata tvrtka BioNTech, pretvori u testirano cjepivo što ovih dana ulazi u šprice i mišice od Australije do Norveške.
Cjepivo za koronu najbolja je vijest 2020. ali ništa nije jamčilo da će se dogoditi. Kad je BioNTech razvio testno cjepivo, Donald Trump htio je kupiti tu firmu “da proizvodi cjepivo isključivo za Amerikance”. U gomili Trumpovih užasa to se skoro zaboravilo, ali bila je to ozbiljna stvar – morala je intervenirati Angela Merkel i zabraniti prodaju BioNTecha.
Cjepivo iz radionice njemačkih Turaka potom je razvio Pfizer, a Şahin se zbližio s njegovim direktorom, Grkom Albertom Bourlom. Umjesto “America First”, dobili smo tako cjepivo koje je izumilo dvoje muslimana, razvili ga Turčin i Grk – obojica imigranti, proizvodi ga američka firma, a dobivaju svi diljem svijeta. Şahin i Türeci dobit će vjerojatno i Nobelovu nagradu, kao pravi bračni par Curie 21. stoljeća.
Druga liderica – Kamala Harris
Nakon 94 muškarca na mjestu predsjednika i potpredsjednika, u Bijelu kuću konačno stiže prva žena. Senatorica Kamala Harris postala je prva potpredsjednica Amerike – i prva crna osoba i prva osoba indijskog podrijetla na potpredsjedničkom mjestu. Joe Biden i ona osvojili su 81 milijun glasova, najviše u povijesti predsjedničkih izbora.
Za Kamalu Harris 2020. nije dobro počela – njena se isprva impresivna kampanja za predsjedničku nominaciju već bila ispuhala i Harris se povukla iz utrke. Politička sreća se promijenila kad je Biden obećao za potpredsjedničko mjesto uzeti ženu. Na stranačkim predizborima on je prevagnuo zahvaljujući glasovima crnaca, posebno crnih žena, koje su ga u Karolini vratile iz ponora.
Nakon ubojstva Georgea Floyda, kad se Amerika još jednom suočila sa svojom rasističkom prošlošću i sadašnjošću, Bidenov izbor crne žene za potpredsjednicu bio je očekivan i primjeren. Iskusna političarka i izvrsna komunikatorica, Harris spada negdje između centra i umjerenog lijevog krila, što može biti značajno u budućnosti: zbog svoje poodmakle dobi Biden nije birao samo potpredsjednicu nego i vjerojatnu buduću kandidatkinju za predsjednicu. Ako bi i u tome uspjela, Harris bi još jednom u nečemu bila prva.
Treća liderica – Jacinda Ardern
Političar može odgovoriti najtežem izazovu i za to ne treba imati posebnu sreću, samo treba znati što radi. Premijerka Jacinda Ardern, sa svojih 40 godina jedna od najmlađih na svijetu, dokazala je to na Novom Zelandu – državi koja ni po čemu nije sretnija ni pametnija od drugih, osim po tome što joj je na čelu Jacinda Ardern.
S jedva nešto više stanovnika nego Hrvatska, Novi Zeland je imao 2162 slučaja koronavirusa u godinu dana; umrlo je 25 ljudi. To nije samo uspjeh, nego i ogledalo drugima: dokaz da se virus može skršiti oštrim i sustavnim mjerama. Ardern je stavila zemlju u lockdown na pet tjedana, a nakon sto dana mogla se pohvaliti da korone na otočju više nema. Taj uspjeh je još veći jer je ekonomija Novog Zelanda i u pandemiji nastavila rasti – nije se strmoglavila kao sve naše u Europi i Americi.
Novozelanđani ne znaju ništa što mi ne bismo znali, samo imaju lidericu koja sluša znanost, medicinu i činjenice. Što znači leadership, Ardern je pokazala još nakon pokolja muslimana u Christchurchu 2019.; u pandemiji je samo potvrdila da uzornog lidera novog doba ne treba tražiti u Parizu, Londonu ili Ottawi, nego u Wellingtonu. Kia ora, Jacinda!
Četvrti lider – Elon Musk
Nitko nije imao godinu kao vlasnik Tesle i SpaceX-a: bogatstvo Elona Muska od 30 milijardi dolara upeterostručilo se na 150 mlrd. Uspjeh njegove tvrtke za svemirske letove dugoročno je najvažniji.
SpaceX je dobio dragocjeni certifikat NASA-e i postao prva privatna firma koja prevozi astronaute na ISS. Prvi put od umirovljenja space shuttlea ponio je astronaute s američkog tla. Unaprijedili su i višekratno upotrebljive rakete, koje im se bez greške vraćaju i slijeću na platformu na oceanu. Sad imaju i mrežu koja hvata onaj dio rakete koji prvi otpadne, prije nego što on padne u more.
Tesla je postao najvrednija tvornica automobila na svijetu jer su mu dionice ludo skočile zbog povećanog interesa u Americi i Kini; prebacili su normu i prodali više od pola milijuna auta, unatoč lockdownu u pogonima u Kini i Kaliforniji. Musk se tvitovima protiv javnozdravstvenih mjera, “FREE AMERICA NOW”, nakratko našao na krivoj strani povijesti, a izvodio je i druge ludosti – prodao je sve svoje kuće, pa sad živi u najmu. Takvi ispadi ne umanjuju neviđeni uspjeh ovog genijalnog investitora.
Peti lider – Harry Styles
U sezoni bez kazališta, revija i koncerata morao se dogoditi skandal koji bi progovorio o nekom društvenom trendu i toliko šokirao čuvare tradicionalnih vrijednosti da ih treba vraćati u svijest mirišljivim solima.
Priliku je iskoristio Vogue i na naslovnicu stavio Harryja Stylesa, bivšeg člana superuspješnog benda One Direction. Styles je materijal za pop-zvijezdu budućnosti i prvi muškarac na naslovnici Voguea u povijesti; skandal je nastao jer se slikao u Guccijevoj haljini za bal u boji jorgovana.
“Bez muževnih muškaraca propast će zapadna civilizacija”, graknule su budale. Naslovnica je apostrofirala odmak od tradicionalne rodne binarnosti, trend koji raspamećuje konzervativce. Sve je društveno relevantnije – i kompiliciranije – jer se grupa liberalnih intelektualaca ovog ljeta solidarizirala s J. K. Rowling, autoricom Harryja Pottera, koja trans-muškarcima odriče pravo na “ženskost”, tvrdeći da je žensko iskustvo rezervirano za biološke žene “koje krvare svaka četiri tjedna”.
To će biti tema našeg doba, ali zaboravite načas polemike: dječacima i muškarcima se trubi da moraju biti “muževni”, iako zapravo mogu biti kakvi god žele. Njihov uzor Harry Styles to im je dokazao s najprestižnije naslovnice na svijetu.
Prvi luzer – Donald Trump
Teško je odlučiti što je najgore od svih užasa koje je Donald Trump napravio u 2020. Tristo pedeset tisuća mrtvih Amerikanaca u devet mjeseci – kao da se teroristički napad 9/11 događao svaki drugi dan – a predsjednik ne poduzima ništa, prebacuje odgovornost, sugerira ubrizgavanje varikine, a zadnja dva mjeseca samo igra golf. Tako sramotnu abdikaciju odgovornosti u tako teškom trenutku ne pamte ni najgore diktature u Africi i Latinskoj Americi.
Ili je još gori njegov pokušaj tihog i nemuštog državnog udara, gdje izmišlja nepravilnosti i proglašava izbore namještenima kako bi ostao na vlasti, iako je poražen rekordnom razlikom od sedam milijuna glasova? Ili je gore to što ni ne pokušava pronaći rješenje za stimulus građanima pogođenima pandemijom, a kad ga pronađu u Kongresu – Trump minira postignuto?
Karijeru nekog drugog predsjednika trajno bi obilježila činjenica da je godinu započeo s impeachmentom Zastupničkog doma, da bi ga oslobodili stranački kolege u Senatu – u Trumpovom slučaju impeachment smo i zaboravili. Njega nažalost još nećemo moći zaboraviti, jer će i nakon odlaska iz Bijele kuće 20. siječnja poput zlog duha nastaviti progoniti republikanske političare. No, veliki korak je ipak postignut Trumpovim porazom na izborima. Amerika je prošla na popravnom ispitu.
Drugi luzer – Hong Kong
Ostat će vječni misteriji bi li posebna administrativna regija na ušću Biserne rijeke izbjegla tešku ruku Pekinga da je u Washingtonu sjedio netko ozbiljan a ne Donald Trump, da je u Londonu sjedio netko ozbiljan a ne Boris Johnson, da se Zapad stigao baviti Hong Kongom a ne samo koronom. Grad zbog čije je demokratske autonomije smišljen slogan “Jedna država – dva sistema” više nije ni demokratski ni autonoman.
Zakon o nacionalnoj sigurnosti, koji je Kina nametnula Hong Kongu, praktički je zabranio bilo kakvu kritiku ili suprotstavljanje volji Komunističke partije Kine. Oporba je postala protudržavni element, ljudska prava zadnja rupa na svirali. Peking si je dao pravo hapsiti one za koje sumnja da su počinili politička kaznena djela, poput separatizma.
U zatvoru je završila većina onih koji su posljednjih godina pokušavali sačuvati demokratsku oazu na Južnom kineskom moru. Bivša britanska kolonija – grad koji nije postojao prije dolaska Britanaca – silom je integriran u ostatak Kine, u izravnoj suprotnosti sa sporazumima koje je Peking potpisao kad ga je preuzeo 1997. godine. Ali, tko je ostao da se pobuni?
Treći luzer – Aleksandar Lukašenko
Demokratska recesija fino je ime za proces koji je pogodio dobar dio svijeta zadnjih petnaestak godina – erozija demokratskih institucija, uspon autoritarnih vladara i etabliranje “neliberalne demokracije” u kojoj su izbori samo predstava, a vlast ostaje čvrsto u rukama istih ljudi. No, u Bjelorusiji se događa potpuno suprotno: njihova demokracija nikad nije prohodala, još od Sovjetskog Saveza su pod vlašću istog čovjeka, tri desetljeća u demokratskoj depresiji. Ovog ljeta pokušali su to promijeniti.
Kad je Aleksandr Lukašenko na “izborima” osvojio šesti mandat predsjednika s “80 posto glasova”, građani su izašli na ulice i nisu se otamo dali maknuti. Čak i anegdotalno bilo je zanimljivo gledati more ljudi koji tjednima prosvjeduju protiv predsjednika, a onda šačicu onih koji podržavaju Lukašenka – političara koji je navodno upravo dobio glasove 80 posto građana. Prosvjedi nisu prestali ni nakon što je diktator dao uhapsiti 17 tisuća ljudi.
Beskrupulozni sigurnosni aparat i pomoć iz Moskve zasad su ga spasili, ali sad je navodno došlo do raskola unutar sigurnosnih službi. Lukašenko nije miran, a Bjelorusija bi mogla biti jedna od važnijih priča 2021.
Četvrti luzer – Boris Johnson
Rijetki su političari u manje od godinu dana poletjeli tako visoko i sletjeli tako nisko kao Boris Johnson. Na krilima senzacionalne izborne pobjede konzervativaca s kraja 2019. britanski je premijer izveo svoju zemlju iz Europske unije, da bi dva mjeseca kasnije završio na intenzivnoj s koronavirusom. Simpatije nacije bile su na njegovoj strani, popularnost u oblacima, Boris se izvukao – a onda je sve krenulo nizbrdo.
Britanija nije jedina zemlja koja se loše nosi s pandemijom, ali baš zbog Brexita i uvjerenja da “ne treba nam Europska unija jer mi znamo bolje” – neuspjeh u hendlanju koronavirusa teže je pogodio britansku psihu nego mnoge na kontinentu. Ne pomaže ni to što je vlada Borisa Johnsona kombinacija diletanata snažnih na riječima i ekstremista koji bi riječi pretvorili u djela dok ovi prvi ne shvate što bi bile posljedice.
Tako se Johnson morao riješiti Dominica Cummingsa, političkog statega koji je navijao za No-deal Brexit, i na kraju prihvatiti sporazum s EU o budućim odnosima. Umjesto Britanije koja “vlada valovima”, Johnsonovu “globalnu Britaniju” valovi bacaju kako im se svidi.
Peti par luzera – Jeremy Corbyn i Bernie Sanders
Prošla je godina označila kraj ozbiljnih političkih ambicija dvojice najprepoznatljivijih političara čvrste ljevice u zapadnim zemljama – bivšeg šefa britanskih laburista Jeremyja Corbyna i američkog demokratskog socijalista Bernieja Sandersa. Prvi je bolno poražen na parlamentarnim izborima i povukao se iz politike, a drugi je izgubio u finalu utrke za predsjedničku nominaciju demokrata od Joea Bidena.
Sanders je još aktivan kao senator, a njegova frakcija i dalje je minorna, ali glasna. Bernie je uspio transformirati mainstream Demokratske stranke temeljitije nego što je Corbyn ostavio traga na laburistima. Novoizabrani predsjednik Biden prihvatio je niz politika koje zagovara lijevo krilo stranke i u svoj kabinet uzeo neke od njihovih ljudi.
No, Sandersove glavne ideje, kao što je Medicare for All, nisu dobile podršku demokratskih birača, pa će Biden nastaviti reformu koju je započeo Barack Obama, a ne započeti novu koju je htio Sanders. Corbynov utjecaj bio je kraćeg daha jer su i njegove ideje bile znatno radikalnije od Sandersovih. Čim je šef otišao iz laburista, korbinizam se preselio na Twitter, gdje će živjeti do nekih boljih dana.