Žak Širak, bivši francuski predsjednik, čiji su posljednji dani obilježeni skandalima u vezi sa korupcijom, preminuo je u 86. godini.
Širak je dva puta služio kao predsjednik Francuske i bio na čelu države kada je uvela euro.
„Evropa nije izgubila samo velikog državnika, predsjednik je takođe izgubio velikog prijatelja”, ovako je predsjednik Evropske komisije i bivši premijer Luksemburga Žan Klod Junker opisao odlazak Širaka, prenio je njegov portparol.
Uspon u francuskoj politici
Žak Rene Širak rođen je 1932. godine, a otac mu je bio menadžer banke koji je kasnije napredovao do direktora Daso avio-kompanije.
Dok se školovao u elitnoj Nacionalnoj školi za administraciju, mladi Širak je flertovao sa idejama komunizma i pacifizma.
Služio je u francuskoj armiji kao rezervista. Ranjen je tokom rata u Alžiru.
Šezdesetih godina radio je kao asistent premijera Žorža Pompidua.
Pompidu je zaslužan za Širakov uspon. Uz njegovu preporuku Širak 1967. godine postaje mlađi ministar.
Širak u Srbiji
„Pozivam vas da omogućite da snage života trijumfuju nad silama zla. Svijet vas posmatra i čeka. Rijetki su momenti kada je istorija u rukama samo nekoliko ljudi. To je slučaj danas kada ste zauzeli mjesta za ovim pregovaračkim stolom”, ovim riječima je Širak otvorio mirovnu konferenciju o Kosovu i Metohiji u francuskom dvorcu Rambuje 1999. godine.
Mirovni pregovori su propali i 24. marta počelo je NATO bombardovanje Savezne republike Jugoslavije.
Širak će ostati upamćen kao žestoki kritičar politike Slobodana Miloševića i političar koji je isticao nužnost NATO bombardovanja.
Ipak, u Srbiji se smatra i političarem koji je navodno sačuvao Brankov i Željeznički most u Beogradu od NATO bombi, iako ovo nikada nije zvanično potvrđeno.
Kada je nakon petooktobarskih promjena zazvonio telefon novom predsjedniku SRJ, Vojislavu Koštunici, na vezi je bio Žar Širak. Među prvima je čestitao prvom demokratski izabranom predsjedniku nakon pada Miloševića.
Nedugo zatim, Koštunica je posjetio Širaka u Jelisejskoj palati. A 2001. godine francuski predsjednik stigao je u Beograd.
Godina 1974. bila je značajna za Širaka – poveo je revoluciju protiv golističkog predsjedničkog kandidata Žaka Šaban-Delmaa i podržao Valerija Žiskara d'Estena.
Kada je D'Esten došao na mjesto predsjednika, Širak je nagrađen mjestom premijera. Imao je 41. godinu.
Međutim, nakon dvije godine, došlo je do još jedne promjene.
Širak je želeo više moći u rukama – dao je ostavku na mjesto premijera i počeo da radi na osnivanju sopstvene neo-golističke partije.
Postaje gradonačelnik Pariza 1977. godine i na toj poziciji ostaje narednih 18 godina.
Četiri godine kasnije se kandiduje za predsjednika Francuske, ali pobjedu odnosi protivkandidat, socijalista Fransoa Miteran.
Miteran 1981. godine Širaka podržava u dolasku na mjesto premijera, za vrijeme saradnje ljevice i desnice. Ipak, odnos predsjednika i premijera ostaje zategnut.
Širaku se nije dopadalo koliko moći ima Miteran. Protest zbog toga nije imao mnogo odjeka kod Miterana koga je pratio nadimak Bog.
Širaka su ubrzo snašli problemi veći od predsjedničkih moći – protesti studenata primorali su ga da odustane od plana rekonstrukcije obrazovnog sistema. Kritikovan je i zbog uloge u puštanju francuskih talaca u Libanu 1988. godine.
Mnogi su pretpostavljali da je Širak sklopio dogovor sa Iranom koji je podržavao otmičare. Širak je sve ovo oštro demantovao.
Miteran ga je još jednom pobijedio na predsedničkim izborima 1988. godine i Širak se povukao iz kabineta.
Sredinom devedesetih, dolazi Širakovo vrijeme.
Postao je predsjednik obećavajući smanjenje poreza i socijalnih razlika.
Predsjednički dani
Do tada je Širak već zaradio nadimak Buldožer.
Trotoari ispred Jelisejske palate, koji su bili nedostupni za narod, Širak je otvorio pristup predsjedničkom domu.
Postao je prvi francuski predsjednik koga je bilo moguće kontaktirati mejlom.
Ipak, ubrzo je razljutio Francuze i svijet objavivši da država ponovo počinje sa nuklearnim testovima na južnom Pacifiku.
Testovi su se održani na koralnom ostvru Murora i samo nekoliko dana kasnije, izbile su nasilne demonstracije na obližnjem Tahitiju. Situacija se smirila tek kada je Širak na Tahiti poslao Legiju stranaca.
Na sjledećim izborima borio se protiv Žan Marija le Pena što je bio znak da stvari u francuskom društvu nijesu kakve treba da budu.
Visok nivo nezaposlenosti, podgrijane rasne napetosti dovele su do toga da su političari postali antipatični francuskim glasačima.
Uzdizanje krajnje-desne stranke Nacionalnog Fronta bilo je pokazatelj da se Francuska mijenja.
Ipak, Širak je pobijedio Le Pena i započeo drugi predsjednički mandat.
Ratovi i otuđivanje
„Amerika ima stav o ratu. Američki predsjednik kaže da neće promijeniti stav, što potpuno razumijem. Francuska takođe ima stavove koje ne želi da mijenja. To ne znači da ne poštujemo jedni druge”, ovako je Širak opisao mimoilaženja po pitanju rata u Iraku.
Odluka francuske javnosti da odbije predloženi Ustav Evropske unije 2005. godine ozbiljno je uzdrmao političku elitu, ali i Širakovo nasljeđe kada su evropske ideje u pitanju.
„Hajde da se ne zavaravamo. Ova odluka stavlja Francusku u poziciju iz koje je jako teško braniti naše interese u Evropi. Moramo odgovoriti ujedinjenjem oko nacionalnog interesa”, rekao je Širak na nacionalnoj televiziji dan nakon glasanja.
Drugi predsjednički mandat Širak je završio 2007, godine, a četiri godine kasnije osuđen je zbog korupcije za vrijeme obavljanje funkcije gradonačelnika Pariza.
Nacionalista golističke tradicije, Širak je bio čovjek velikih političkih sposobnosti kome je harizma pomagala u ulozi predsjednika.
Kritičari su ga opisivali kao „čovjeka koji se okreće kako vetar duva”.
Ipak, Širak je bio politički borac koji je uspješno prevazilazio probleme. Zbog toga se i dalje može smatrati političarem koji je imao jednu od najdužih karijera u Evropi.