Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Evropskoj uniji ne treba druga Angela Merkel

Merkel je, istina, uvijek bila pouzdana zagovornica vrijednosti EU, ali ipak je suviše često oklijevala i popuštala tek onda kada više nije bilo druge mogućnosti. Mnoge od tih odluka bile su sporne, ali i hrabre

Nakon parlamentarnih izbora 26. septembra, kada Angela Merkel nakon 16 godina definitivno ne bude više njemačka kancelarka, Evropska unija oprostiće se od predsjednice vlade s najdužim stažem.

Merkel je već dugo važan akter na pozornici EU. Doživjela je duboke krize i savladavala ih. Ona je doprinijela tome da Evropska unija u teškim vremenima ostane na okupu. U krajnjoj liniji, njemačka kancelarka uvijek je djelovala u interesu EU, ali često tek nakon što je, koliko god je mogla, izbjegavala da donese odluku. Nije slučajno pojam „merkeln“ (merkeliti) 2015. izabran za riječ godine među mladima, piše Dojče vele.

Merkel je, istina, uvijek bila pouzdana zagovornica vrijednosti EU, ali ipak je suviše često oklijevala i popuštala tek onda kada više nije bilo druge mogućnosti. Mnoge od tih odluka bile su sporne, ali i hrabre.

Za vrijeme finansijske krize u eurozoni i Grčkoj, Merkel se suprotstavila i svom CDU fiksiranom na dogmu budžetske discipline, kao i raspoloženju među njemačkim stanovništvom, a sve kako bi spasila Grčku. Prije toga odlučno je tvrdila da takav korak ne dolazi u obzir. I tek kada se EU našla pred finansijskim kolapsom, ona se odlučila na te mjere.

Oštre mjere štednje Grčkoj i paketi pomoći drugim pogođenim zemljama Sredozemlja, tamo su viđeni kao dokaz da Merkel nameće „njemački put“, bez ikakve solidarnosti unutar EU. Sjećam se razgovora u svojoj sopstvenoj, španskoj porodici, koja se strahovito žalila na to da Njemci i dalje na ljetovanju u Španiji profitiraju od niskih troškova, dok istovremeno Španci moraju da se bore sa štednjom i visokom nezaposlenošću.

A onda, kada je 2015. milion sirijskih potražilaca azila potražilo zaštitu u Evropi, Merkel je donijela politički hrabru i moralno ispravnu odluku: “da ne zatvori njemačke granice”. Ali i tu je u stvari samo reagovala. Donijela je odluku tek kada je bilo jasno da pokušaji postizanja dogovora o raspodjeli kontingenata po čitavoj Evropskoj uniji neće uspjeti i kada su preopterećene članice EU, recimo Mađarska, desetine hiljada potražilaca azila pustile da odu ka Njemačkoj.

Na kraju je došlo i njeno „da“ korona-obveznicama, dakle raspodjeli dugova na nivou EU – tek nakon nekoliko odbijanja. Nerazumljivo je prije svega to što je ona u početku istrajavala na svom „ne“, uprkos besprimjernoj recesiji koju je izazvala pandemija.

Merkel se uvek trudila da održi status kvo – ona je jednostavno konzervativna. Nije spremna da napravi korak naprijed prije nego što se dotjera do zida. Ali, taj stil nije više dovoljan.

Kako bi se savladali izazovi EU, nasljednik ili nasljednica Angele Merkel mora da preuzme proaktivnu, vizionarsku, vodeću ulogu. Iako se neki Njemci iz istorijskih razloga ne osjećaju dobro kada se stavljaju u poziciju „motora evropske politike“, ipak se mora reći da postoji razlika između „vladanja“ i „vođenja“. Nije slučajno da brojni Evropljani Berlin danas vide kao svoj „go to“ – glavni grad.

Evropskoj uniji je potreban neko ko ne samo da je sposoban da igra u timu, već i da taj tim može da vodi. On ili ona mora biti u stanju da se aktivno suoči sa izazovima, a ne da na njih nepromišljeno reaguje. Jer, izazova ima dovoljno.

S obzirom na klimatsku krizu, političko vođstvo mora u globalnim razmjerama da djeluje hrabro.

Nepopustljivo držanje Rusije zahtijeva tip političara koji može da predvidi potencijalne sukobe i da se na njih pripremi, a ne nekoga ko svoje susede ostavlja na cjedilu zbog unutrašnjih interesa za energijom i geopolitičkih snova.

Zahtjevi Kine za globalnim uticajem i napeti transatlantski odnosi zahtijevaju da se EU postavi snažnije i nezavisnije, između ostalog i pridržavajući se ciljeva vezanim za izdatke za odbranu.

Osim toga, pukotine unutar EU zahtijevaju inovativno i kreativno razmišljanje, a to podrazumijeva i napuštanje načela Angele Merkel „konsenzus po svaku cijenu“. Naslejdnik ili nasljednica Angele Merkel mora isto tako strastvenije da „prodaje“ uspjehe EU, kako bi se ponovo pridobilo povjerenje i oduševljenje građana EU, naročito mlađe generacije.

Među te sumnjičave građane EU spadaju uostalom i Njemci. Jedno istraživanje instituta Evropski savjet za spoljne odnose iz aprila, pokazalo je da je više od 45 odsto Njemaca ambivalentno prema članstvu u Evropskoj uniji ili čak smatra da je to loše. Onaj ko bude naslijedio Angelu Merkel, trebalo bi da počne aktivno da oblikuje budućnost EU u sopstvenoj zemlji.

IzvorDW

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve