Nekoliko klikova za 80 eura i to je to. Tanja Kine je odmah na svojoj Fejsbuk stranici imala 500 dodatnih lajkova. Direktorka dizajnerske agencije i predsjednica FDP-a jednog okruga na sjeveru Njemačke, platila je prošle godine provajderu Paidlikes (Plaćeni lajkovi) da je promoviše na društvenim mrežama. Za Paidlikes rade takozvani „clickworkeri“ – po nalogu poručioca za novac marljivo lajkuju. Cilj Tanje Kine je bio da njen profil bude posjećeniji, a ona poznatija.
„Od tada mnogo razmišljam o tome zašto sam pokušala da povećam svoj domet i prepoznatljivost“, kaže Kine za DW. „Ja sam lokalna političarka. Ali, na pokrajinskim izborima nadmećem se sa profesionalnim političarima.“ A oni, nastavlja Tanja Kine, imaju saradnike koji se profesionalno brinu o društvenim medijima i svakodnevno izvještavaju o najnovijim aktivnostima i objavljuju slike. „To je neka vrsta pritiska, koji prenosite na sebe jer i vi želite to da postignete“, kaže ona.
SZ, WDR i NDR otkrili lažne lajkove
Istraživačka mreža u koju su uključeni novinari dnevnika Zidoče cajtung (SZ) i TV-kanala NDR i WDR objavila je da – Tanja Kine, ali i hiljade drugih Njemaca, uključujući muzičare, fitnes trenere i trgovce automobilima – kupuju lajkove na internetu.
Naučnici sa Univerziteta Rur Bohum prethodno su učinili dostupnim podatke sa platforme Paidlikes. Prema navodima istraživačke mreže, na listi naručioca se mogu naći političari iz svih većih stranaka: po 17 iz CDU/CSU i FDP, 14 iz SPD, 11 iz AfD i po troje iz Zelenih i Ljevice.
Nije jasno da li su oni uvijek davali naloge za plaćene lajkove. Tanja Kine je to uradila, ali na popisu se nalaze i imena onih, koja negiraju da su za to plaćali. Iza lajkova mogu stajati tajne pristalice ili konkurenti koji se nadaju da će diskreditovati protivnike lažnim lajkovima. Lajkovi mogu da budu samo varka kako se bi uočila stvarna manipulacija. Ali zašto bi par kupljenih lajkova lokalne političarke bili problem?
Zainteresovan je i NATO
Zato što iza toga stoji čitava industrija za manipulacije, kaže Šveđanin Sebastijan Bej. On je ekspert za digitalne manipulacije u „Strateškom komunikacijskom centru“ Stratcom u Rigi. Stratcom savjetuje NATO, čak i ako nije dio zapovjedne strukture vojne alijanse. „Identifikovali smo kompanije širom svijeta“, rekao je Bej, „od Evrope do Rusije, Filipina ili zapadne Afrike koji zarađuju na manipulacijama u društvenim medijima“.
Bej i njegove kolege posebno su zabrinuti zbog toga što je manipulacija u društvenim medijima jednostavna, jeftina i svima dostupna. Istražujući ovo tržište oni su za 300 eura uspjeli da kupe na hiljade komentara i pratilaca kao i desetine hiljada lajkova i pregleda.
„Na početku smo mislili da ćemo morati zaposliti hakere u darknetu i drugim najmračnijim mjestima u internetu. Ali, te davaoce usluga je lako pronaći na Guglu ili Bingu, gdje oni čak postavljaju reklame.“ Biznis sa ovakvim manipulacijama ima posljedica. „Uzmite vlasnika restorana koji kupuje pozitivne kritike za sebe ili negativne kritike za svog konkurenta. To je onda prevara.“
Kako kaže Bej, tehnološki divovi poput Gugla i Fejsbuka ne rade dovoljno protiv takvih prevara. U eksperimentu istraživača, četiri od pet manipulisanih interakcija nisu izbrisane ni nakon četiri sedmice. „To nije uvijek tehnički lako. Ali kompanije ne ulažu dovoljno da bi riješile taj problem.“
Lažni lajkovi ugrožavaju i demokratiju
Ali manipulacija društvenim medijima nije samo smetnja i opasnost za ekonomiju, kaže Bej. „Ako koristite lažne lajkove i manipulišete algoritam, onda takvi sadržaji postaju trend i preporučuju se mnogim ljudima.“
Vlade nekih zemalja to mogu iskoristiti kako bi manipulisale demokratske debate na mreži. „Možete potkopati legitimne i pojačati nelegitimne glasove. Lažnim profilima možete probuditi pogrešan utisak i predstaviti se kao dio lokalne debate. Teško je otkriti šta je stvarno, a šta pogrešno“, kaže Bej, „I ko stvarno stoji iza toga.“
Ako se raspravama manipuliše na tako promišljen način, onda je to vrlo upitno, kaže lokalna političarka Tanja Kine. Ubuduće će se držati podalje od onih koji prodaju lajkove. „Neću to više raditi jer takođe mislim da to ništa ne donosi. „Ubuduće ću više da idem na lične razgovore i susrete. Bilo bi dobro da svi razmislimo o tome, da se osvjestimo i vratimo našim vrijednostima“, zaključuje Tanja Kine.