S obzirom na ogromne ruske gubitke u istočnoj Ukrajini, udaljavanje Pekinga od Moskve postaje sve vidljivije. Ipak, Kina neće pustiti Rusiju da padne, ocjenjuje u autorskom tekstu za DW Aleksander Gerlah.
Kakav je stvarni status prijateljstva između diktatora Vladimira Putina i Sija Đinpinga? Odnos između njih dvojice, koji su se u februaru zakleli na prijateljstvo, trenutno se svakodnevno mijenja.
Prije nego što su se prošle sedmice sastali u Samarkandu u Uzbekistanu, već je bilo jasno da se Peking udaljava od Putina. Stranica ruske agresije u Ukrajini već je bila okrenuta i Kijev je već povratio brojne izgubljene teritorije. Si, koji je došao u Uzbekistan da i Kini i svijetu pokaže da on kao vladar može da dominira čitavim regionima, tom prilikom nije želio da se fotografiše s gubitnikom Putinom.
Distanciranje Kine od Rusije
Međutim, to nije jedini razlog zašto se nakon tog susreta distanciranje Pekinga svakim danom povećava. Kina je mogla da podrži Putina u Ukrajini, jer nema sopstvenih interesa u toj zemlji. Isto važi i za Putina koji se jeftino priklonio Siju kada je u pitanju Tajvan. Sada kada se čini da Putin gubi rat, on prijeti da će posegnuti za najdrastičnijom mjerom, nuklearnim napadom. Kini ne odgovara globalna destabilizacija koja bi mogla da se očekuje od takvih nuklearnih udara, prvih od kraja Drugog svjetskog rata. Pri tom se Peking manje brine za svoja prodajna tržišta u Evropi, a više za zemlje centralne Azije koje su pod patronatom Moskve bile ujedinjene u okviru SSSR-a.
Šangajska organizacija za saradnju, na čijim su se sastancima susreli Si i Putin, služi Pekingu za širenje uticaja na području bivšeg Sovjetskog Saveza. Ako Rusija prijeti Ukrajini nuklearnim udarom, onda i zemlje centralne Azije strahuju da bi Moskva i njima mogla da zaprijeti. Nepovjerenje koje tako nastaje u regionu onemogućava bilo kakvu dublju saradnju.
Zapanjujuće je da Putin ne pokazuje bijes zbog toga što Kina u centralnoj Aziji radi upravo ono za šta Kremlj optužuje slobodni svijet u Ukrajini: upada u rusku orbitu i tamo mu preotima uticaj. Ali, Rusija je postala potpuno zavisna od Kine i Si može po svojoj volji da dominira nad Putinom. A Putin, dakle, mora da ćuti. To je postalo jasno nakon što je u Samarkandu morao da se ulaguje Siju, da izjavi kako razumije „pitanja i zabrinutost“ Kine u vezi s ratom u Ukrajini i kaže da će, naravno, da odgovori na sve te sumnje.
Trka u naoružanju na pragu Kine
Peking neće odbaciti Moskvu, jer uvoz jeftine nafte i gasa pomaže kineskoj privredi u trenutku kada cijene gasa i električne energije širom svijeta skaču. Umjesto toga, pekinški ministar spoljnih poslova Vang Ji pokazao je rastući uticaj Kine na Rusiju kada je u Ujedinjenim nacijama pozvao na pregovore. Vang je pritom zanemario činjenicu da i Kina koristi imperijalističku retoriku i da je spremna da i sama pokrene svoju vojsku protiv svih onih koji se ne ponašaju po volji Pekinga.
Upotreba ruskog nuklearnog oružja uzdrmala bi geopolitičku strukturu Azije u cjelini, jer bi u Kambodži, Tajlandu ili Vijetnamu neko možda mogao da pomisli da samo nuklearno oružje može da ih zaštititi od invazije Kine. A Pekingu ne treba takva trka u naoružanju na sopstvenom pragu. Zemlje poput Indije, Filipina i Tajvana već su povećale svoje izdatke za odbranu i formirale ili intenzivirale vojne saveze kako bi bile naoružane u slučaju napada sve agresivnije Kine.