Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

DW: Kako Afroamerikanci pripremaju svoju djecu na rasizam

Bijelci se možda plaše razgovora o seksu sa svojom djecom, a crnci, čim im djeca malo odrastu, moraju da se suoče i sa drugačijom, još osjetljivijom temom: rasizam i policijsko nasilje, ciljano usmjereno protiv crnaca u SAD

Bijelci se možda plaše razgovora o seksu sa svojom djecom, a crnci, čim im djeca malo odrastu, moraju da se suoče i sa drugačijom, još osjetljivijom temom: rasizam i policijsko nasilje, ciljano usmjereno protiv crnaca u SAD.

FOTO dw.com

Arik Luis se još uvijek sjeća kako je bilo kada su njegovi roditelji počeli s njim da razgovaraju o rasizmu. O tome da u Sjedinjenim Američkim državama crnci u poređenju s bijelcima nemaju iste šanse:

„Crnci su u ovoj zemlji naučeni da moraju da budu dva, tri puta bolji od bijelaca kako bi nešto postigli. Uvek nas pomno posmatraju.”

Luis živi u Long biču u Kaliforniji. Pri kraju je tridestih i radi kao montažer za film i tv serije. Tokom studija u saveznoj državi Indijani upoznao je ljude koji nikada u životu nijesu sreli nekoga tamne boje kože.

„Nama je jasno da nas ljudi posmatraju kao ‚drugačije‘. I to je balast s kojim čovjek nauči da živi.”

Crno na bijelo

Zvanične statistike potvrđuju da su među onima koji izgube život zbog policijskog nasilja – većinom crnci. Zato roditelji od malih nogu pričaju sa djecom o riziku koji za njih predstvalja tamna boja kože – a to su nasilje i smrt.

U afroameričkoj zajednici u Sjedinjenim Državama postoji poseban pojam za ovakve razgovore između djece i roditelja: „The Talk”. Crnoj djeci se već kao šestogodišnjacima, ili čak i ranije govori da je bolje ne dolaziti u sukob s policijom, a ako do sukoba dođe da podignu ruke, ostanu mirni i ljubazni.

Na društvenim mrežama upravo kruži video snimak u kojem djeca Afroamerikanca objašnjavaju šta bi rekla policajcima u kritičnim situacijama:

„Budi posebno ljubazan kad razgovaraš s policajcima, takođe i sa nastavnicima, sa ljudima koji su na vlasti, jer oni imaju mogućnost da ti otežaju život.”

Na društvenim mrežama upravo kruži potresni video snimak u kojem roditelji i djeca Afroamerikanci govore o prikladnom ponašanju prema policajcima u kritičnim situacijama. Na samom početku otac objašnjava da ovo stalno vježbaju kod kuće i onda devojčica, ruku podignutih uvis kaže:

„Ja sam Erijel Skaj Vilijams, imam 8 godina, nisam naoružana i nemam ništa što bi vas povrijedilo”.

Nešto kasnije u istom videu jedna majka pita ćerku tinejdžerku: „Šta misliš zašto bi policajac prepostavio da si baš ti uradila nešto loše?”

Djevojčica poslije nekoliko trenutaka grcajući odgovara: „Možda zbog moje boje kože?”

Knjiga za djecu – o rasizmu

U afroameričkim porodicama je „The Talk” dio svakodnevice. To što bijelci o tome znaju malo ili ništa, je zbog toga što bijeli roditelji sa svojom decom jednostavno ne moraju da govore o tome, kaže Dželani Memori iz Portlanda.

„Tipično je da bijelci ne razgovaraju sa svojom djecom o rasizmu. Za crne roditelje je to pak od suštinske važnosti, jer će se djeca kad-tad s tim suočiti, u obdaništu, u školi. Crna djeca veoma brzo postaju svjesna svog statusa, svoje boje kože.”

Memori je o tome napisao knjigu. „Dječja knjiga o rasizmu” je knjiga o rasizmu za djecu od pet i više godina. Na ideju je, kaže, došao kao crnac i otac šestoro djece.

„Djeci uglavnom nije neki problem da o tome govore, kao što se bi se pomislilo. Roditelji su ti kojima je neprijatno. Moja knjiga im konkretno pomaže da započnu razgovor.”

Njegova preporuka glasi: budite iskreni, konkretno imenujte stvari i potrudite se da vas djeca razumiju. A ona će odmah da postave prava pitanja.

„Kradem joj detinjstvo”

On je sa svojom djecom razgovarao i o aktuelnim demonstracijama širom SAD zbog toga što je policija mučki ubila nenaoružanog Džordža Flojda u sred dana, na sred ulice u Mineapolisu.

„Moja djeca su brzo razumjela, da nije u redu nekoga ubiti, posebno ako je čovjek nenaoružan. Prvo su bila tužna a potom bijesna. I onda im se na taj način može objasniti zašto dolazi do protesta, čak i nereda na ulicama.”

Filmski montažer Luis takođe ima dijete, trogodišnju kćerku. On već sada s njom razgovara o temama kao što su nepravda, uskoro vjerovatno i o rasizmu i policiji, kaže, iako ga to rastužuje:

„Time joj nažalost sigurno kradem dio detinjstva. Ali, moram da je pripremim za svijet u kojem živimo i na stav tog svijeta prema ljudima koji izgledaju kao ona.”

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve