„Islamska država“ je u Siriji i Iraku pretrpjela teške poraze. Ali džihadisti još uvijek nijesu pobijeđeni. Naprotiv, upravo se oporavljaju. I dalje su opasni i za Evropu.
Zasjeda je bila podmukla. Policija je 4. juna ove godine u mjestu Tarmija, sjeverozapadno od Bagdada, dobila poziv za pomoć. Ljudi koji su pozvali rekli su da su našli kamion pun eksploziva. Tražili su da policija pošalje patrolu i da provjeri kamion. Kada se policija uputila na naznačeno mjesto upala je u snajpersku vatru terorističke organizacije „Islamska država“. Sedam policajaca je ubijeno.
Takvim akcijama „Islamska država“ pokazuje da se sa njom mora računati uprkos svim vojnim porazima. Generalni sekretar šiitske terorističke milicije Kais al-Harzali je poslije napada rekao da „Islamska država“ nikada nije ni napustila mjesto, zahtijevajući od iračkog premijera Adela Abdela Mehdija da se posveti problemu.
To što baš predstavnik šiitske milicije zahtjeva od iračke Vlade da nešto preduzme protiv „Islamske države“ ona može smatrati dvostrukim uspjehom. Prvo, tako mogu širiti mržnju prema šiitima, a netrpeljivost između religioznih pravaca je oprobano propagandističko sredstvo „Islamske države“. Drugo, ovaj šiitski apel je ujedno priznanje da „Islamska država“ i dalje djeluje u Iraku.
Teror u Iraku
„Islamska država“ je zaista izuzetno opasna uprkos pretrpljenim porazima. Samo ove godine je na sjeveru i zapadu Iraka izvršila 139 napada u kojima je ubijeno 274 osobe, od kojih su 170 policajci. Na posebno opscen način je „Islamska država“ demonstrirala svoju pretenziju da bude glavna sila, kada je u Samari, sjeverno od Bagdada početkom avgusta javno odrubila glavu jednom policajcu.
„Islamska država“ ne primenjuje nasilje samo protiv države već i protiv stanovnika. Od seljaka zahtijeva „reket“. Ako ne plate, teroristi im zapale usjeve. To nijesu mjere koje su usmjerene samo protiv pojedinih poljoprivrednika već i protiv stanovništva. Među ljude sve ovo unosi nesigurnost, i prema računici terorista, stanovništvo će se distancirati od vlade i poželjeti staro stanje stvari kada je vladala „Islamska država“.
Šef antiterorističkih obavještajaca u Iraku Abu Ali al-Basri je rekao početkom jula da iračke trupe nijesu izgubile mnogo ljudi ali da su ubile 3500 terorista. Međutim, u Iraku i Siriji postoji još uvijek značajan broj boraca „Islamske države“ „Njujork tajms“ je procijenio njihov broj na 18.000 . A vodeća struktura posjeduje oko 400 miliona dolara koje dijelom može da investira u terorističke napade“.
„Učili su od Sadamovog režima“
„Islamska država“ se prilagođava, konsoliduje se i stvara uslove koji bi mogli dovesti do ustanaka u samom Iraku i Siriji“, navodi se u jednoj studiji Ujedinjenih nacija objavljenoj u julu ove godine. Pri tome su odlična osnova za regrutovanje zarobljenički logori za Džihadiste, koje drže Kurdi na sjeveroistoku Sirije.
Nehumani uslovi su idealni za održavanje i širenje terorističke ideologije među zarobljenicima. „Islamska država“ i dalje pokušava da održi imidž nepobjedivosti. Nikada ne priznaju da su izgubili nekoga iz vojnog ili političkog vrha. Internet magazin „Al Monitor“ tvrdi da se „Islamska država“ po tome razlikuje od Al Kaide: „Islamska država“ je učila od režima vladajuće partije Baas za vrijeme diktature Sadama Huseina. Mnogi rukovodioci „Islamske države“ su bivši pripadnici režima. Oni lažu i varaju kao što je to radio Sadamov režim. To je njihov stil“.
„Islamska država“ i Evropa
Takva taktika nailazi na dobar prijem u ciljnoj grupi u Evropi, kaže se u spomenutoj studiji Ujedinjenih nacija: „Radikalizacija kriminalaca u sistemu zatvora ostaje gorući problem u Evropi. Zatvor je tu mjesto za robijaše koji su pogođeni siromaštvom, izolacijom, frustracijom, niskim samopoštovanjem i nasiljem“. Upravo to je ciljna grupa „Islamske države“.
Francuski dnevni list „Figaro“ piše da oko 2.000 bivših boraca „Islamske države“ možda može da se vrati u Evropu. Neko vrijeme, doduše, nije bilo terorističkih napada u Evropi. Ali to se može brzo promijeniti. Francuske novine upozoravaju da trenutno stanje u Iraku i Siriji ne ukazuje na mogući mir, već na krhko primirje.