Šta će biti ako Putin zaista obustavi isporuku gasa Evropi? U Evropskoj uniji zapravo već odavno postoje planovi i za takav slučaj, ali gotovo niko nije očekivao da će oni morati i da se sprovode.
Putinova odluka da prodaje gas „samo za rublje“ zapravo bi mogla da znači i da bi Rusija mogla potpuno da obustavi isporuku gasa Evropskoj uniji. Ipak, čini se da Rusija i ne želi da se tek tako odrekne tog izuzetno važnog prihoda. Pa i italijanski premijer Mario Dragi, koji je ovog četvrtka (31.3.) razgovarao s Putinom, prenio je novinarima da je „uvjeren“ da Rusija neće smanjiti isporuku gasa, čak i ako se on plaća samo u eurima ili dolarima.
U suštini, i u ukazu koji je potpisao ruski predsednik ostavlja se mogućnost plaćanja u drugim valutama, ali onda preko Gasprombanke, koja bi zatim iznos mijenjala u rublje. Povrh svega, ugovori o kupovini gasa iz Rusije listom predviđaju plaćanje u eurima, a ne u rubljama. U svakom slučaju, ovaj potez ruskog predsjednika će bez ikakve sumnje imati dugoročne posljedice.
„Koordinisana distribucija“
Jasno je da bi zemlje Evropske unije teško mogle bez gasa iz Rusije ako bi isporuka zaista bila obustavljena preko noći. Ali Evropska unija je zapravo još 2017. donijela zakon o sigurnosti snabdijevanja gasom, a i svih 27 članica donijele su sopstvene zakone i planove na osnovu te smjernice za slučaj nužde. Prema tom planu, trebalo bi da bude formirana grupa za koordinaciju distribucije gasa koja bi solidarno raspoređivala taj energent kojim Unija raspolaže.
Doduše, u tom propisu nije baš jasno koja bi ovlašćenja imala ta grupa za koordinaciju, ali je barem određen raspored prema kojem bi se isključivao gas: domaćinstva i zaštićeni potrošači kao što su bolnice su na zadnjem mjestu, a najpre dolaze industrijska postrojenja koji troše velike količine gasa.
Ipak, ima još mnogo posla, prije svega oko toga da se dogovori i konkretna solidarnost među članicama – nekakav načelan dogovor postoji samo između Njemačke, Danske, Austrije i Italije.
Druge zemlje nisu žurile da se dogovore, jer su među njima velike razlike po pitanju zavisnosti od ruskog gasa: u Francusku stiže samo dvadesetak odsto gasa iz Rusije, a u Bugarsku oko 90 procenata. Tamošnja firma „Bulgargas“ namjerava da u najskorije vrijeme počne da mnogo više gasa uvozi iz Azerbajdžana, kao i tečnog gasa koji stiže preko Grčke. Svakako, takva promjena izvora zahtijeva vrijeme i izvjesno je da će gas za potrošače poskupjeti.
Drastično smanjivanje uvoza iz Rusije
Propis Evropske unije predviđa i zajedničku nabavku gasa, ali upravo je to što je ruski „Gasprom“ uporno odbacivao istrajavajući na pojedinačnim ugovorima sa svakom članicom EU posebno. Ipak, napad na Ukrajinu, a sada i odluka o „gasu samo za rublje“ trajno je narušila povjerenje u Rusiju kao partneru u trgovini.
Diderik Samsom, bliski saradnik potpredsjednika Evropske komisije Fransa Timermansa najavljuje da će EU već do kraja ove godine za čitave dvije trećine smanjiti obim gasa koji joj je do sada stizao iz Rusije. Od tih 150 milijardi kubnih metara ruskog gasa bi dodatnih 50 milijardi trebalo da bude tečni gas iz SAD i Katara, a još 50 milijardi bi trebalo da stiže sa nalazišta u Alžiru i Norveškoj. Tu su dodatno i kapaciteti za proizvodnju bio-gasa.
I pored svega, sigurno je da će biti neophodno da se štedi na gasu, kao i da se posegne za drugim izvorima energije, tako da Samsom smatra da bi tek 2026. ili 2027. Evropskoj uniji bilo moguće da postane sasvim nezavisna od gasa iz Rusije
Da li EU situaciju i dalje shvata olako?
Od hitnih odluka Evropske unije tu je i namjera da se zajedničkim snagama što prije popune skladišta gasa. Na sreću dolazi proljeće i već ove jeseni bi skladišta trebalo da budu popunjena najmanje 80 odsto. Sljedeće godine uoči sezone grijaja to bi trebalo da bude 90 procenata. Dodatni je problem to što je vlasnik čitavog niza skladišta u Evropskoj uniji zapravo ruski „Gasprom“, baš kao što je i suvlasnik mnogih nacionalnih snabdijevača gasom. Ipak, propis bi trebalo da važi i za tu rusku firmu.
Postoje inače i drugi instrumenti u slučaju krize ukazuje Georg Cahman iz evropskog instituta Brugel. On zamjera Evropskoj komisiji to što još uvijek situaciju shvata olako i što nije proglasila slučaj „vanrednih okolnosti“. Kako piše list „Handelsblat“, Njemačka bi mogla i da nacionalizuje ekspoziture ruskih „Gasproma“ i „Rosnjefa“ ako bi one došle u ozbiljnije poslovne probleme – što nije isključeno obzirom na postojeće okolnosti. „Gasprom Germanija“ je indirektno vlasnik najvećeg podzemnog skladišta gasa u Evropi, a „Rosnjef“ ima čak tri rafinerije u Njemačkoj.