U vrijeme kada se čokolada najviše konzumira, dio svjetske javnosti samo usput zabilježi da se ni ove godine ništa nije promijenilo kada je riječ o izrabljivanju djece na plantažama kakaa u zapadnoj Africi.
Uprkos povećanju potražnje za kakaom širom svijeta, oni koji rade na plantažama kakaa imaju najmanje koristi od tog trenda. Iako se već godinama na velika zvona najavljuje da je rad djece na plantažama stvar prošlosti, do sada se nije mnogo promijenilo.
Giganti čokoladne industrije odgovornost često prebacuju na druge. Pritom nije teško skupiti dokaze za teške uslove u kojima na tim plantažama rade radnici, pa čak i djeca.
Umesto u školu, na plantažu
Tako je i na jugu Obale Slonovače, u pokrajini Aboiso, gdje je policija nedavno na plantažama sprovela racije u potrazi za djecom-radnicima, koja umjesto u školu odlaze na plantaže. Nisu morali dugo da traže. Jedna sedmogodišnja djevojčica u ružičastom džemperu plače i drži se za majku.
Majka tvrdi da njena kćerka ne radi, već ju je povela sa sobom da ne bi bila sama kod kuće i objašnjava: „Nisam je ove godine dala u školu jer nijesmo imali dovoljno za školarinu”. Uprkos tome, policija ih odvodi na ispitivanje u stanicu. „Majka bi sada trebalo da dokaže da je dijete upisano u školu, te da je barem prošle godine pohađalo nastavu”, kaže šefica lokalne policijske uprave Rosa Kanda.
Jedan od najvećih problema Obale Slonovače, najvećeg svjetskog proizvođača kakaa, je dječiji rad. Prema aktuelnom istraživanju Univerziteta u Čikagu, oko 1,6 miliona djece radi na plantažama najvećih svjetskih proizvođača kakaa, Obale Slonovače i Gane. Više od 40 odsto te djece, u uzrastu od pet do sedamnaest godina, radi u veoma opasnim uslovima: noću, sa oštrim predmetima ili sa hemijskim sredstvima.
Poljoprivrednicima ostane najmanje
Istraživanje je pokazalo da dječiji rad na plantažama poslednjih godina, ne da nije nestao, nego se povećao paralelno sa porastom proizvodnje. Prema podacima organizacije Fertrejd (Fairtrade) svega šest odsto ukupnog dobitka čokoladne industrije završi kod poljoprivrednika. „Dobitnici nisu oni koji uzgajaju”, kaže rezignirano Jao Kofi Žan Baptist, uzgajivač kakaa iz centralnog dela Obale Slonovače.
On objašnjava da mnogi poljoprivrednici jednostavno nemaju dovoljno novca da bi platili pomagače u berbi. Oni danas moraju da zarade dvostruko više nego prije par godina kako bi preživjeli.
Problem je u padu cijene kakaa i korona-krizi. I to uprkos tome što vlada garantuje otkup po cijeni od 1,5 eura po kilogramu. „Sve je postalo mnogo napornije. Djeca moraju u školu, radnike treba platiti, mi jednostavno nemamo dovoljno za stvaranje zaliha. Ako ništa drugo, vlada je barem ove godina odlučila da vrši otkup po fiksnoj cijeni”, kaže Žan Baptist. Osim toga zemlja je na plantažama postala neplodna nakon toliko godina iskorištavanja.
Promjene su moguće
Sve to poljoprivrednike poput njega primorava da na plantažama zaposle i djecu koja pomažu roditeljima nakon škole. Ako je uopšte pohađaju. Neka djeca rade na tuđim plantažama i donose novac kući. Organizacije za zaštitu ljudskih prava već godinama prebacuju gigantima poput Nestlea ili Marsa da su već mogli da spriječe dječiji rad na plantažama, da su htjeli.
Iz same branše odbacuju takve optužbe. Alatin Brou je jedan od vodećih ljudi Međunarodne kakao-inicijative (ICI) u kojoj je zastupljeno oko stotinu vodećih proizvođača kakaa u svijetu. On tvrdi da su, kada je dječiji rad u pitanju, posljednjih godina postignuti značajni pomaci. „Preduzete su mjere koje su dale rezultate. Pristup obrazovanju se značajno poboljšao posljednjih deset godina. Međutim, i dalje je svega 10 do 20 odsto proizvodnje kakaa u Gani i Obali Slonovače pokriveno djelotvornim zaštitnim sistemima. Mnogi proizvođači su se nedavno obavezali na te mehanizme, tako da smatram da smo na dobrom putu”, kaže Brou.
Dodaje da su proizvođači čokolade pomogli u izgradnji novih škola i uvođenju mjera za povećanje produktivnosti plantaža. I studija univerziteta u Čikagu potvrđuje da je problem dječijeg rada smanjen tamo gdje industrija čokolade ciljano utiče na poljoprivrednike.
I upravo se zbog toga kritikuju prehrambe kompanije, jer se pokazalo da one svojim milijardama mogu da utiču na stanje na terenu. I to prije svega podizanjem cijena kakaa. Ali opšte je mišljenje da i konzumenti u Evropi i Severnoj Americi mogu da utiču na promjene.
U međuvremenu su se i najveće svjetske kakao-nacije, Obala Slonovače i Gana, udružile i izvršile pritisak na otkupljivače, koji sada moraju da plaćaju dodatnu premiju od oko 330 eura po toni kakaa. Međutim, već sada kruže vijesti o tome da multinacionalne kompanije pokušavaju da izbjegnu tu dodatnu premiju.
U isto vrijeme Vrhovni sud u SAD provjerava u kojoj mjeri je velike proizvođače čokolade moguće pozvati na odgovornost zbog dječijeg rada na plantažama u zapadnoj Africi.