Drugi krug parlamentarnih izbora u Francuskoj biće uzbudljiv: bez većine, stranka predsjednika Makrona mogla bi da zavisi od glasova ljevičarskog saveza. On i Francuska bi se mogli suočiti sa političkom paralizom.
Prvi krug parlamentarnih izbora u Francuskoj prošle nedjelje bio je šok za predsjednika Makrona: kandidati iz njegove vladajuće stranke pretrpjeli su velike gubitke i bili su na nivou svojih političkih protivnika iz ujedinjene ljevice. Ove nedjelje (19. juna) u eliminacionoj drugoj rundi biće uzbudljivo, jer je neizvjesno da li će predsjednikova stranka ostvariti vladajuću većinu u Narodnoj skupštini.
Preokret u političkom pejzažu
Na predsjedničkim izborima u aprilu izgledalo je kao da će Francuska morati da se opredijeli između političkog centra i ekstremne desnice. Marin Le Pen je zauzela jako drugo mjesto.
Međutim, nakon što je Emanuel Makron ponovo izabran, slika se promijenila: desničarski ekstremisti su na trećem mjestu. Oni su manje regionalno ukorijenjeni od drugih partija, ali već slave svoj uspjeh, jer će i oni moći da pošalju znatno više poslanika u Pariz nego ranije, prenosi Dojče vele.
Ali – Nepokorna Francuska (La France Insoumise) skraćno Nupes – novi ljevičarski savez, iskovan od socijalista, komunista, zelenih i ljevičarske protestne partije, zaista je uzdrmao poltičku scenu. Predizborna kampanja, koja je nedjeljama djelovala mlako neočekivano je oživjela. Vođa Žan-Lik Melanšon uspio je plamenom retorikom da inspiriše i mobiliše posebno mlade birače.
Pristalice Makrona odjednom su morali da se bore. Iako ankete pokazuju da će oni ponovo biti najjača frakcija u Narodnoj skupštini, nisu sigurni u potrebnu većinu koja mora da premaši 289 glasova. A predsjednikov tabor oslabljen je aferama poput katastrofalne policijske operacije na utakmici Evropskog kupa ili optužbama za zlostavljanje na račun jednog ministra.
Zašto je Makronova stranka prošla tako loše?
U aprilu je Emanuel Makron ponovo izabran sa pristojnih 58 odsto. Zašto je njegova stranka sada na prvom krugu osvojila samo četvrtinu glasova?
„Nije bilo entuzijazma na ovim predsjedničkim izborima. Makron je izabran zbog nedostatka alternative, jer mu je rival bila desničarska ekstremistkinja Marin le Pen. Mnogi ljudi su više htjeli da izbjegnu desničarskog predsjednika nego što su htjeli Makrona”, rekao je za DW politikolog Olivije Rozencvajg.
Osim toga, njegovi ljudi jedva da su vodili kampanju u nedjeljama koje su prethodile parlamentarnim izborima, kasno je formirana vlada, kasno nominovani kandidati. Pritom se inače rascjepkana ljevica rano koncentrisala na jednog kandidata po izbornoj jedinici, što objašnjava njen uspjeh.
U svakom slučaju, Makron bi mogao da nastavi da vlada, kaže Rozencvajg, čak i ako predsjednička partija, koja je nedavno preimenovana u „Renesansa”, ne postigne apsolutnu većinu.
„U Francuskoj vladu ne naimenuje parlament”, zbog čega su moguće i manjinske vlade. Ali on mora da učini ustupke opozicionim strankama ako želi da progura zakon. To je ironija političke situacije u Francuskoj”, rekao je politikolog, dodajući da bi nova težina ljevice mogla da natjera Makrona da traži konsenzus sa desnicom i time dozvoli da njegove reforme ponovo skliznu udesno.
Žestoki napadi na ljevicu u finalnom sprintu
U nekoliko nastupa ove nedjelje Makron je još jednom apelovao na birače da obezbijede zemlji „čvrstu većinu” i upozorio na politički „nered” zbog planova ljevice.
Njegova nova premijerka Elizabet Born nazvala je Melanšona „super lažovom”, a ministarka životne sredine Ameli de Monšalen vidi ljevicu kao „opasnost” za Francusku i prijetnju od pokoravanja Rusiji. Konačno, ministar finansija Bruno Le Mer izjavio je da ljevičarski savez sprovodi ekonomski projekat koji bi vodio „direktno do bankrota”.
Melanšon je uzvratio da je Makron „haos” i da od Francuske pravi zemlju u kojoj „više ne može da se živi”. On brani svoj program i optužuje protivnike da igraju „na kartu straha”.
Pritom neki ekonomisti, na primjer iz „Instituta Montanj”, itekako sumnjaju da se Melanšonov projekat može finansirati. Njegovi planovi su preskupi, samo povratak u penziju sa 60 godina procjenjuje se na 85 milijardi eura. Još milijardi planira za zdravstvenu zaštitu, za povećanje minimalne plate i druga socijalna davanja.
Ukratko, obećanja Žan-Lika Melanšona dovela bi do opasnog povećanja javnog duga u Francuskoj.
Šta se može dogoditi?
Ukoliko, suprotno očekivanjima, ljevičarski savez „Nupes” osvoji većinu, Makron može da se oprosti od reformskih planova, posebno od kontroverzne penzione reforme. Predsjednik bi imao moć samo u spoljnoj i odbrambenoj politici, a inače bi morao da se pomiri sa ljevičarskim savezom.
Melanšon prijeti da će preuzeti mjesto premijera, ili će bar zahtijevati važna ministarska mjesta za ljevicu. Posljednja takva kohabitacija bila je 2002. između konzervativnog predsjednika Žaka Širaka i socijalističkog premijera Lionela Žospena, i obično vodi u politički ćorsokak.
Biće teško i ako nijedna od velikih grupa, ni Makronova centralna stranka ni Melanšonova ljevica ne uspije da ostvari većinu. Politički sistem u Francuskoj nema mehanizme za izgradnju koalicija i predsjednik bi morao da nađe većinu za svako glasanje ili da ubijedi pojedine poslanike da promijene stranu.
Ako, pak, predsjednička partija ponovo postigne većinu, Makron može da nastavi da ostvaruje svoje političke planove. Ipak, bio bi to kraj za mir u Narodnoj skupštini – veliki ljevičarski blok uvijek može da mu zaprijeti uličnim protestima, a pojačani desničarski ekstremisti bi ga pritiskali zbog migracija i kriminala.
Kakav god bude rezultat u nedjelju uveče – Emanuelu Makronu će drugi mandat biti teži od prvog.