Papa Franjo, popularan širom svijeta zbog svog zalaganja za mir, prava izbjeglica, očuvanje okoline, jednakost i socijalnu pravdu, kao i zbog uvođenja mjera protiv svešteničkog zlostavljanja djece danas obilježava deset godina kao poglavar Katoličke crkve.
Iako suočen s unutrašnjim neslaganjem i kritikama konzervativnih crkvenjaka, naročito nakon skandala oko finansiranja Crkve i velikih crkvenih reformi, papa Franjo mogao bi da ima još veći uticaj u godinama koje dolaze, pišu svjetski mediji, prenosi Radio Slobodna Evropa.
Kada se 13. marta 2013. pojavio na balkonu Bazilike svetog Petra u običnoj bijeloj papskoj odjeći, novoizabrani Horhe Bergoljo odmah je predstavio sliku drugačijeg papinstva, ističe agencija Frans pres.
Nasmijani, otvoreni isusovac bio je u oštrom kontrastu sa suzdržanim, intelektualnim prethodnikom Benediktom XVI, koji je šokirao svijet kada podnio ostavku, postavši prvi papa od srednjeg vijeka koji je to učinio.
Odmah po izboru, Franjo se u Rimu odlučio za običan stan umjesto zlata apostolske palate i pozvao beskućnike i bivše zatvorenike za svoj sto, ističe AFP, dodajući da je njegov skromni stil signalizirao promjenu u stavu od samog početka.
Plan 266. poglavara Katoličke crkve bio je da reformiše upravljanje Crkvom, koja se suočila s inercijom i mutnim finansijama, kao i da okrene njen fokus prema spolja. Iako nije odstupio od nekih čvrstih katoličkih uvjerenja – abortus je nazvao ubistvom, a homoseksualnost grijehom – pokazao je saosjećajniji i manje dogmatičan pristup, uključujući osudu progona homoseksualaca.
Tokom protekle decenije, papa Franjo je istakao značaj socijalne pravde, međureligijskog dijaloga, okoline i prava izbjeglica, dok je na međunarodnoj pozornici nastojao da stvori saveze širom svijeta, ponajviše između Vatikana i Kine, muslimanskih zemalja i Ruske pravoslavne crkve.
Međutim, naglašava AFP, neki kritikuju Franjinu sklonost da stvari radi na svoj način, odbacujući tradicije papinske službe i da više lično upravlja s više od milijardu katolika u svijetu.
S druge strane, jedan od najvećih izazova za papu u protekloj deceniji bilo je suočavanje sa skandalima oko svešteničkog seksualnog zlostavljanja djece – od Irske do Njemačke i SAD.
Uslijedile su konkretne promjene, od otvaranja vatikanskih arhiva laičkim sudovima, do obaveze prijavljivanja sumnji na zlostavljanje i svih pokušaja da se to prikrije crkvenim vlastima. Osnovao je komisiju za zaštitu maloljetnika, koju je kasnije integrisao u Rimsku kuriju, centralnu vladu Svete Stolice.
Pored toga, papa je decentralizacijom moći, povećanjem transparentnosti i pružanjem veće uloge laicima i ženama sproveo temeljne reforme Kurije, koje su uprkos unutrašnjim neslaganjima, sadržane u novom ustavu koji je stupio na snagu 2022.
Franjo se posebno pozabavio skandalima opterećenim finansija Vatikana, stvorivši 2014. posebno odjeljenje za ekonomiju, suzbivši korupciju i pojačavši nadzor nad investicijama i Vatikanskom bankom, što je dovelo do zatvaranja oko 5.000 računa.
Prvi latinoamerički papa u istoriji već je ostavio trag i mogao bi da ima još veći uticaj u godinama koje dolaze, ukazuje AP i ističe da je papa Franjo, sa dnevnim redom punim problema i planova, odustao od ranijih izjava o odlasku u penziju dok je nedavno opisao papinstvo kao posao za cijeli život.
Kad se bude pisala istorija Franjovog pontifikata, naglasio je AP, cijela poglavlja bi mogla biti posvećena njegovom isticanju „sinodalnosti“, pojma koji nema mnogo značenja izvan katoličkih krugova, ali bi mogao biti zapisan kao jedan od Franjovih najvažnijih crkvenih doprinosa.
Sinod je okupljanje biskupa, a Franjova filozofija da biskupi moraju da slušaju jedni druge, ali i laike, definisala je njegove vizije Katoličke crkve, gdje su vjernici dobrodošli, praćeni i saslušani.
Franjo je otvorio vrata da se rastavljenim i civilno ponovo vjenčanim parovima dopusti primanje pričesti, a takođe mnogi vjeruju da je učinio više za promovisanje žena u crkvi od bilo kojeg pape prije njega, uključujući imenovanje nekoliko žena na visoke položaje u Vatikanu.
Takođe, Franjobvo insistiranje da dugo marginalizovani LGBTQ katolici mogu pronaći dobrodošlicu u crkvi može se sažeti u dvije njegove izjave: „Ko sam ja da sudim?“ i „Biti homoseksualac nije zločin“. Te dvije „istorijske izjave“ postale su, prema ocjeni AP, jedno od zaštitnih znakova njegovog papinstva.
Konzervativno-progresivna podjela bila je stalna tema otkako se Franjo prvi put pojavio na balkonu bazilike svetog Petra 2013, ukazuje Rojters.
Konzervativni kardinali i nadbiskupi optuživali su Franja da sije zbrku, popuštajući pravila o pitanjima kao što su homoseksualnost i ponovni brak poslije razvoda, dok se pretjerano fokusira na društvene probleme poput klimatskih promjena i ekonomske nejednakosti.
Ipak, ističe Rojters, nekoliko događaja uticalo je na rascepkanost konzervativnog pokreta, uključujući smrt u 95. godini bivšeg pape Benedikta, koji je poslije ostavke postao vođa konzervativaca koji su žudeli za povratkom tradicionalnijoj Crkvi.
Konzervativci su takođe oplakivali iznenadnu smrt australijskog kardinala Džordža Pela, za kojeg su mnogi vjerovali da će preuzeti liderstvo nad konzervativcima poslije Benediktove smrti. Pel je 2022. napisao dopis u kojem je Franjino papinstvo nazvao „katastrofom“, dok je posljednjih godina, tvrde upućeni, okupljao crkvenjake koji su raspravljali o Franjovom nasljedniku.
Međutim, dok konzervativci traže novog lidera kako bi formirali konsenzus prije izbora sljedećeg pape, Franja ide naprijed sa svojom vizijom inkluzivnije Crkve.
Papa je do sada imenovao oko 64 odsto kardinala mlađih od 80 godina, koji bi imali pravo da izaberu nasljednika nakon njegove smrti ili ostavke. Ako ga zdravlje posluži, Franjo bi u narednim godinama mogao da imenuje još njih, povećavajući šanse da će njegov nasljednik, kako navodi Rojters, biti neko ko se slaže s njegovom vizijom.