Poslije 19 meseci u čekanja u ruskom zatvoru na suđenje za “ekstremizam”, Denis O. Kristensen, Jehovin svedok iz Danske koji se u pritvoru našao zbog svojih vjerskih uvjerenja, krajem godine primio je neočekivani poklon od predsjednika Vladimira Putina.
Predsjednik je saopštio da je progon ljudi zbog njihovih vjerskih uvjerenja “potpuni nonsens” i da to mora prestati. Ali umjesto da se zaustavi kampanja koja se u čitavoj Rusiji vodila protiv Jehovinih svjedoka, predsjednikova izjava dovela je do još hapšenja; Kristensen je osuđen na šest godina zatvora, a u novim izvještajima navodi se da se grupa vjernika nalazi u Sibiru gdje su podvrgnuti mučenju.
Raskorak između onoga što Putin govori i onoga što se zaista događa u Rusiji otvara fundamentalno pitanje o prirodi njegove vladavine nakon više od 18 godina: da li je on, zaista, svemoćni lider? Ili se nalazi na vrhu države koja se survava u propast, sistema koji se više zasniva na hirovitim i često podmitljivim kalkulacijama birokratija i interesnih grupa nego na diktatu Kremlja?
Rasprostranjeno mišljenje kritičara predsjednika SAD Donalda Trampa, da ga je Rusija podržala i tako mu omogućila da vodi Bijelu kuću tako što je ušla u tajni rad s njegovom kampanjom, dijelom se temelji na prvom pogledu na sposobnosti Putina. Muellerov izvještaj, ako se ikada objavi u javnosti, može pomoći Amerikancima da bolje razumiju kako Rusija radi ili ne radi u stvarnosti.
No, za neke od sugrađana Putina, čvrstina vladavine ruskog predsjednika već izgleda manje čvrsto nego što se često zamišlja.
Jekaterina Šulman, politikološkinja iz Moskve i članica Putinovog Savjeta za građansko društvo i ljudska prava, kaže da se njegov uticaj preuveličava.
“Ova zemlja nije njegovo lično carstvo, već ogromna birokratska mašina kojom je teško upravljati, sa sopstvenim unutrašnjim zakonima i principima”, kaže Šulmanova. “Često se dešava da predsjednik nešto kaže, a da se zatim dogodi suprotna stvar, ili se ne dogodi ništa.”
Birokratske i političke sile podupiru, ali i sabotiraju, njegovu moć: tajne službe, Ruska pravoslavna crkva, oligarsi, lokalni zvaničnici i drugi.
“Sistem je disfunkcionalan”, kaže Endru Vud, bivši britanski ambasador u Moskvi. “Nemoguće je da jedan čovjek kontroliše sve.”
Za većinu zapadnjaka, naviknutih da vide Putina kako se obraća pred televizijskim kamerama i projektuje auru zapovijedanja bez napora, takve izjave mogu zvučati nevjerojatno. Istina je da je u državi predsjednik ima visok ugled zbog organizovanja Olimpijskih igara ili svjetskog fudbalskog prvenstva, ili izgradnje mosta na Krimu, kao i da izgleda da je Putin učinio da sistem funkcioniše na njegovim naredbama. Isto vrijedi i za pitanja koja obezbjeđuju njegovu moć, poput obračuna sa neposlušnim oligarsima i političkim protivnicima.
Nakon što je došao na vlast krajem 1999. godine, efikasno je obuzdavao upadljive nerede i bučne sukobe da je pod njegovim često pijanim prethodnikom Borisom Jeljcinom Rusija napustila državu koja je jedva funkcionisala.
Brojni projekti koje je ruski predsjednik podržao, poput izgradnje mosta koji bi povezivao Rusiju i Kinu, ali i auto-puta između Moskve i Sankt Peterburga, nijesu završeni. Izgradnja centra za lansiranje raketa na istoku Rusije, koji je Putin predstavio kao “jedan od najvećih i najambicioznijih projekata moderne Rusije”, traje daleko duže nego što je to bilo predviđeno, usljed korupcije i štrajkova neisplaćenih radnika.
Iz kabineta državnog tužioca saopšteno je da je tokom realizacije projekta ukradeno više od 150 miliona dolara, pošto je više od hiljadu ljudi napravilo više od 17.000 pravnih prekršaja.
Nepodudarnost Putinovih riječi sa onim što se stvarno odvija u sistemu ponovo je dospjela u centar pažnje nakon što je policija u Moskvi u februaru uhapsila Majkla Kelvija, američkog osnivača jednog od najstarijih i najvećih investicionih fondova fokusiranih na Rusiju, zbog optužbi za prevaru.
Njegovo hapšenje nije bilo u skladu sa Putinovim izjavama da Rusija mora da privuče strane investitore i spriječi policijske snage da se miješaju u poslovne sporove.
Dmitrij Peskov, portparol Kremlja, tvrdio je da Putin nije imao saznanja o pritvoru Calveyja, ali niko van predsjednikovog najdubljeg kruga ne može biti siguran.
Aleksej Kudrin, stari liberalni prijatelj Putina iz Sankt Peterburga i njegov bivši ministar finansija, požalio se kako hapšenje “u potpunosti zanemaruje smjernice predsjednika” i da je stvorilo “hitan slučaj za ekonomiju”.
Opažanje Kudrina izazvalo je široko prezire. Kritičari Putina optužili su bivšeg ministra da se zavarava idejom da predsjednik nije odgovoran za nevolje Calveyja i nebrojene druge primjere ruske policije.
Neki su se prisjetili kako su na vrhuncu ubilačkih čistki tridesetih godina 20. vijeka mnogi Staljinovi pomoćnici odbili vjerovati da je sovjetski diktator znao što se događa – što je očigledno činio, budući da je potpisao spiskove osoba koje će biti pogubljene.
Car Nikolaj I znao je gdje su granice njegove moći: “Ne vladam ja Rusijom”, žalio se. “Već 30.000 sveštenika.”
Razlika je u tome što sada, dodala je Jekaterina Šulman, ima više od milion i po “sveštenika”, odnosno birokrata.
“To je velika iluzija da je jedino što treba da se dokopate vođe, da ga natjerate da sluša i sve će se promijeniti”, istakla je ona. “Stvari ne funkcionišu tako.”
Emisija na državnoj televiziji prikazuje Putina koji satima odgovara na pitanja i pritužbe javnosti. Nakon rituala neprestano slijedi izvještaj u državnim medijima o tome kako se po naredbi Putina rješavaju problemi u školama, sistemi grijanja i drugi problemi na koje su ukazali građani.
Kristensen, Danac koji je u zatvoru od maja 2017., izjavio je kako se još uvijek nada da će Putin na sličan način narediti poštovanje njegove izjave iz decembra da “možemo i moramo biti liberalniji” prema Jehovinim svjedocima.
“Bio sam vrlo ohrabren ovom izjavom”, kazao je prošlog mjeseca 47-godišnji Kristensen, tokom intervjua dok je bio na video-linku u sudnici u Oryolu, gradu 230 milja južno od Moskve. “Nadam se da je ruski predsjednik govorio istinu i da je govorio iskreno.”
Putin je, rekao je, poslao jasan signal da se “to ne bi trebalo događati u 21. vijeku. Više ne živimo u srednjem vijeku. ”
Za učestvovanje u biblijskim čitanjima i molitvama u Oryolu, Kristensen, bivši stolar, početkom februara proglašen je krivim za počinjenje “teškog, umišljenog zločina usmjerenog prema ustavnom poretku i sigurnosti države”.
Njegova supruga Irina, koja je Ruskinja, prisustvovala je ročištu na kojem je advokat zatražio da njen suprug bude pušten u kućni pritvor do žalbe na njegovu presudu. Rekla je da nije znala je li Putin dao svoje komentare u Kremlju samo kao trik za odnose s javnošću ili se poklonio drugim snagama u sistemu koje su favorizirale grube napade.
Pravoslavna crkva već godinama vodi kampanju protiv Jehovinih svjedoka, suparnika kojeg gleda kao heretičku sektu. To neprijateljstvo uredno je povezano s interesima bezbjedonosnih službi, koje su od sovjetskih vremena gledale na to da je denominacija subverzivna, jer je njeno globalno sjedište u Sjedinjenim Državama i njegovi članovi uporno odbijaju međusobno informisati.
Da bi podržao molbu Kristensena da bude pušten iz zatvora, njegova advokatica, Irina Krasnikova, na sudu je zabilježila da sudije koje su ranije učestvovale u predmetu “očito nijesu pročitali predsjednikovu izjavu.” iza rešetaka.
“Kult Putina na vrhu svemoćne” vertikale moći “je mit. Ne postoji “, rekao je Mark Galeotti, britanski stručnjak za Rusiju i autor nove knjige” Moramo razgovarati o Putinu: kako Zapad griješi. “Umjesto toga, rekao je Galeotti, Putin je” siva zamućenost koja nam svima omogućuje stvaranje vlastitog Putina, “bilo svemoćnog i makijavelističkog ili se boreći samo držati zajedno sistem.
Ovo ponekad haotično predstavljanje pokazalo se posebno povoljnim za ruski sigurnosni aparat, posebno za Državnu bezbjednosnu službu, ili F.S.B., domaću ruku sovjetskog doba K.G.B.
Putin, sam bivši K.G.B. službenik, u velikoj je mjeri dao slobodu F.S.B., čak i kada su njeni postupci direktno u suprotnosti s njegovim postavljenim ciljevima.
Putin je često govorio, na primjer, o potrebi Rusije za razvojem malih i srednjih preduzeća, ali je ostavio F.S.B., koja upravlja reketima u mafijaškom stilu, što je pregazilo mnoge firme.
U svom godišnjem obraćanju naciji prošlog mjeseca, Putin je ponovo naglasio potrebu da se poslovni ljudi puste da rade slobodno. Ističući kako je na prethodnom obraćanju dao isti zahtjev, međutim, Putin je priznao da se “nažalost situacija nije mnogo popravila.”
Kristensen je za svoje pravne probleme okrivio F.S.B, uz pomoć Pravoslavne Crkve.
Putin možda misli da je to “totalna glupost” za ljude poput Kristensena da sjede u zatvoru. Ali za sada to čeka u mjestu. Nedavno mu se pridružio i drugi vjernik iz Oryola, Sergej Skrynnikov, kojeg tužioci žele zatvoriti na tri godine zbog “ekstremizma”.
“Diktatura na ispravan način izgleda drugačije od ovoga”, rekao je Galeotti.
autor Endru Higins