„Bez obzira gdje idem, svuda se suočavam sa optužbama za dvostruke standarde”, izjavio je visoki predstavnik EU za spoljne poslove Žozep Borelj u maju na Univerzitetu Oksford.
Francuski predsjednik Emanuel Makron rekao je na prošlogodišnjoj Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji: “Šokiran sam koliko smo izgubili povjerenje Globalnog juga.”
A njemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok, nakon što je kritikovala stanje ljudskih prava u Kini, od svog tadašnjeg kineskog kolege Ćin Ganga dobila je odgovor: “Ono što Kini najmanje treba jeste učitelj sa Zapada.”
Iz zemalja Globalnog juga odavno stižu optužbe da Zapad podržava globalni poredak zasnovan na pravilima samo kada mu to odgovara. Međutim, u posljednje vrijeme ove optužbe su se pojačale, naročito od početka rata u Ukrajini i sukoba između Izraela i Hamasa, piše DW.
Indija: Evropski problemi nijesu problemi cijelog svijeta
Posebno je ruski napad na Ukrajinu natjerao zapadne lidere da ovaj sukob predstave kao borbu za svjetski politički poredak: predsjednik SAD Džozef Bajden izjavio je da bi pobjeda Rusije “mogla značiti kraj međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima”. Odbrana Ukrajine je odbrana principa tog poretka.
Međutim, pokušaji Zapada da za sankcije protiv Rusije pridobije demokratske zemlje Globalnog juga, koje su mu inače bliske, često su propadali. Tako je bilo sa Indijom, Brazilom i Južnoafričkom Republikom. Sve te zemlje nastavljaju trgovinu sa Rusijom, u nekim slučajevima više nego prije rata, iako ne žele da to bude shvaćeno kao podrška ruskom napadu na Ukrajinu.
Govoreći o ratu u Ukrajini, indijski ministar spoljnih poslova Subrahmanjam Džajšankar je rekao da Evropljani očigledno vjeruju da su “evropski problemi problemi cijelog svijeta, ali problemi svijeta nijesu evropski problemi.”
A indonežanski ministar odbrane Prabovo Subijanto Džojohadikusumo dodao je da, kada je riječ o zalaganju za mir, zapadne vlade očigledno imaju “jedne principe za Ukrajinu, a druge za Palestince.”
Pravila za sve ili „raznolikost civilizacija”?
Sofi Ajzentraut, šefica istraživačkog odjeljenja Minhenske bezbjednosne konferencije (MSC), u svom radu “Standardna devijacija – pogledi na zapadne dvostruke standarde i vrijednost međunarodnih pravila” opisuje rastući problem za Zapad: U svijetu sve veće geopolitičke rivalizacije, zapadni model poretka zasnovanog na pravilima sve više gubit kredibilitet, i to baš u trenutku kada Zapad gubi relativnu moć.
Alternativni model nudi, na primjer, Kina. Umjesto globalno važećih pravila, Kina govori o „apsolutnom suverenitetu”, što znači ne miješanje u unutrašnje poslove – i o poštovanju „raznolikosti civilizacija”.
Kina, kao i Rusija, širom svijeta promoviše ovaj alternativni model. Predsjednik Vladimir Putin rekao je na samitu sa afričkim vladama prošlog ljeta, oko godinu i po dana nakon početka rata:
„Pravi multipolarni svjetski poredak je u nastajanju, a era u kojoj je jedna zemlja ili grupa zemalja vladala bliži se kraju.” Mnoge afričke vlade su ovaj stav dočekale raširenih ruku.
Rasprostranjeno je mišljenje da postojeći poredak međunarodnih pravila i institucija, oblikovan od strane Zapada, koristi prije svega Zapadu samom, dok se zapadne države ne pridržavaju sopstvenih standarda.
To potvrđuje i anketa MSC-a sprovedena u devet gusto naseljenih zemalja Globalnog juga. Istovremeno, anketa pokazuje da mnogi ljudi u ovom dijelu svijeta ipak vjeruju u vrijednost postojećih međunarodnih pravila.
Kritika je često opravdana
Sofi Ajzentraut jasno ističe: Kritika zapadnog licemjerja često je opravdana. Tako zemlje Globalnog juga ukazuju, na primjer, da su SAD i druge zapadne države insistirale na principu teritorijalnog integriteta Ukrajine, ali su se oglušile o taj princip tokom američke invazije na Irak 2003.
Zapadne države su, takođe, kršile ljudska prava tokom nezakonitih hapšenja u borbi protiv terorizma. A Evropljani su sarađivali sa sjevernoafričkim autokratama kako bi spriječili migraciju u Evropu.
Međutim, Ajzentraut napominje da kritičari iz zemalja poput Kine i Rusije često koriste ove optužbe da bi relativizovali sopstvene prekršaje. Ili opravdavaju spoljnopolitički pristup koji se uopšte ne vodi moralnim principima, već isključivo sopstvenim, usko shvaćenim interesima. Kao posljedica toga, širom svijeta se dovodi u pitanje vrijednost univerzalnih pravila.
Svijet bez ikakvih pravila bio bi noćna mora
Zapadne države, prema riječima Sofi Ajzentraut, suočene su s dilemom: Boje se da bi samokritičan odnos prema sopstvenoj nedosljednosti išao na ruku njihovim globalnim rivalima. S druge strane, ako ignorišu kritike, s pravom će biti smatrane arogantnim, što, kako je predsjednik Makron jednom prilikom rekao na MSC-u, “podstiče novi cinizam koji razara globalni poredak”.
Autorka preporučuje tri stvari kao odgovor.
Prvo zapadne države bi, naravno, trebalo da što je više moguće smanje takve protivrječnosti između zahtjeva i sopstvenih postupaka.
Drugo, trebalo bi da govore iskrenije o tome gdje „dosljednost ima svoje granice”. To takođe znači da svijet više ne dijelimo crno-bijelo, na države koje poštuju pravila i države koje krše pravila, jer postoji mnogo nijansi sive. Komunikacija uključuje i ukazivanje da autokratski sistemi nemaju otvorenu debatu o sopstvenim protivrječnostima niti mogućnost ispravljanja grešaka.
Na kraju, Ajzentraut smatra da Zapad treba da se suprotstavi onome što kritika zapadnog licemjerja često podrazumijeva, ali ne izgovara otvoreno: naime, da poredak obilježen dvostrukim standardima nije ništa bolji od poretka bez ikakvih standarda. Ne samo zapadne zemlje, već i mnoge zemlje Globalnog juga imaju mnogo toga da izgube u svijetu bez opšteprihvaćenih pravila.