Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

CRVENI ALARM Kriza o kojoj niko ne razmišlja, a prijeti cijeloj Evropi

Studija pri čijoj su izradi korišteni satelitski podaci potvrdila je ranije ove godine da Evropa pati od teške suše još od 2018. godine. Rast temperatura otežava oporavak od ovog deficita padavina pa je Stari kontinent zarobljen u opasnom ciklusu u kojem snabdijevanje vodom postaje sve nesigurnije

Nakon što je Evropu prije tri godine, kao i cijeli svijet, pogodila pandemija covida-19, na drugu veliku krizu nije trebalo dugo čekati – dvije godine kasnije, 24. februara 2022. Rusija je pokrenula invaziju na Ukrajinu.

Od posljedica pandemije Evropa se ekonomski solidno oporavljala, no unazad je ponovo povukla ukrajinska kriza, koja je za sobom povukla i energetsku, te visoka inflacija.

Kako piše uticajni Politico, nova je kriza velikih razmjera pred vratima i nema veze sa spomenute dvije – naime, jedva da smo kročili u proljeće, a Evropa već presušuje.

Ključni rezervoar vode koji milione Katalonaca snabdijeva vodom, sve je prazniji. Problem s vodom razbuktao se i u Francuskoj, gdje se nekoliko sela više ne mogu snabdijevati ​vodom iz slavine. A vodostaj najveće italijanske rijeke Po već sada je na nivou na kojoj je bio u junu prošle godine. Više od četvrtine kontinenta već u aprilu proživljavaju sušu, a mnoge se zemlje spremaju za ponavljanje prošlogodišnjeg gotovo potpuno sušnog ljeta, ako ne i još gore.

Studija pri čijoj su izradi korišteni satelitski podaci potvrdila je ranije ove godine da Evropa pati od teške suše još od 2018. godine. Rast temperatura otežava oporavak od ovog deficita padavina pa je Stari kontinent zarobljen u opasnom ciklusu u kojem snabdijevanje vodom postaje sve nesigurnije.

“Prije nekoliko godina rekao bih da imamo dovoljno vode u Evropi”, kaže Torsten Mayer-Gürr, glavni autor studije. “Sada se čini da bismo se mogli suočiti s problemima”, dodaje.

Iako bi vlažni vremenski uslovi u nadolazećim sedmicama mogli obnoviti površinski sloj tla i pomoći sektoru poljoprivrede, čak ni kišovito proljeće ne bi moglo popraviti situaciju s tekućim deficitom podzemnih voda u Evropi, upozoravaju stručnjaci.

Dok se ljeto bliži, vlade evropskih zemalja se trude riješiti i trenutne i buduće nestašice, uz istovremeno upravljanje napetostima koje proizlaze iz rastuće konkurencije kada je voda u pitanju. Suša će, rekao je nedavno španski premijer Pedro Sánchez, “biti jedna od centralnih političkih i teritorijalnih rasprava u našoj zemlji u nadolazećim godinama”.

Začarani krug i zimska suša

Prošlogodišnja istorijska suša iscrpila je evropske površinske i podzemne rezervoare. Zima je, barem u tom smislu, trebala donijeti olakšanje. No, u mnogim od najgore pogođenih regija na kontinentu palo je vrlo malo kiše ili snijega. Francuska, u kojoj kiša nije pala više od 30 dana u komadu tokom januara februara, doživjela je najsušnu zimu u posljednjih 60 godina.

Italijanska istraživačka zaklada CIMA utvrdila je smanjenje snježnih padavina za 64 posto do sredine aprila. Vodostaj rijeke Po je na nivou kao prošlog ljeta, a jezero Garda u sjevernoj Italiji već sada je ispod polovine svog prosječnog nivoa.

U izvještaju španskog udruženja poljoprivrednika COAG navodi se da će ove godine neke žitarice morati biti “otpisane” u četiri cijele regije. Jedan je meteorolog rekao za El País da se maslinari mogu “oprostiti od gotovo cijele berbe maslina”.

Vodostaj rezervoara Sau, sjeverno od Barcelone, pao je toliko niski nivo da su vlasti odlučile ukloniti ribu kako bi izbjegle pomor i kontaminaciju snabdijevanja vodom u regiji. Širom Katalonije rezervoari su na samo 27 posto kapaciteta – i to u aprilu. A iduće sedmice Španiju čeka rani toplotni talas. Kako kaže španska ministrica ekološke tranzicije Teresa Ribera, dostupnost vode u Španiji, slično kao u i Francuskoj, mogla bi pasti do 40 posto do 2050. godine.

Zimske padavine su posebno važne za mediteranske zemlje, objašnjava Fred Hattermann, hidrolog s Instituta za istraživanje uticaja klime u Potsdamu. S obzirom na ovogodišnju oskudnu količinu oborina i tanak alpski snježni pokrivač, kaže da “ako sada nema puno padavina… onda je suša u biti osigurana”.

Ipak, sve moguće obilne proljećne kiše tek bi ublažile nedostatak vode ovog ljeta. Kako bi Evropa izašla iz ovog začaranog kruga u kojem se svake godine bori s velikim deficitom podzemnih voda, upozorava Hattermann, trebalo bi joj gotovo 10 godina visokooborinskih godina.

Uloga klimatskih promjena

Predviđanje padavina u tako dugim razdobljima je teško, osobito s klimatskim promjenama koje mijenjaju obrasce padavina. Jedna od rijetkih dugoročnih projekcija, prognoza njemačke meteorološke službe za 2020-e godine, predviđa da će u toj zemlji veći dio decenije vjerovatno biti manje, a ne više padavina. No, čak i ako nivo padavina ostane isti, klimatske promjene smanjiće dostupnost vode širom Evrope.

Suša je složena pojava i mnogi faktori – poput lošeg upravljanja vodom ili prekomjerne potrošnje – mogu igrati veliku ulogu. Ipak, rastuće temperature su zasigurno te koje će dodatno opteretiti snabdijevanje vodom u Evropi.

Tri su načina na koje globalno otopljenje čini kontinent sušim, navodi Hattermann. Kao prvo, što temperatura više raste, to će više vode isparavati. “Već to ga čini sušnim”, rekao je on. “U osnovi, morali bismo imati stalan porast padavina kako bismo kompenzovali povećanje isparavanja”.

Kao drugo, klimatske promjene slabe evropsku mlaznu struju, što znači da se sistemi pritiska vazduha mogu ‘zaglaviti‘, stvarajući produžene periode vrućih, suvih uslova – kao što se dogodilo prošle godine – ili pak dugotrajne obilne kiše, kao što je bio slučaj tokom smrtonosnih poplava 2021. godine.

I kao treće, evropski ledenici i snježni pokrivač zbog rasta temperatura ubrzano se smanjuju, što za glavne evropske rijeke poput Rajne, Dunava, Rone ili Po znači izostanak vitalnog snabdijevanja vodom.

Ove će godine doprinos vode od otopljenog snijega evropskim rezervoarima “biti uistinu mnogo manji nego je to inače”, kaže Andrea Toreti, viši istraživač u Zajedničkom istraživačkom centru Evropske komisije. “Zato što je 2023. bila gora nego što je bila prošla – a ta je već bila najgora, gledajući unazad zadnjih 10 godina, a ova je još gora”, dodaje.

Ulaskom u ljeto, smatra Toreti, Španija, južni Portugal, Italija i Francuska izgledaju posebno ranjivi. “Ali Poljska i druge regije poput Bugarske, Rumunije i Grčke pokazuju uslove upozorenja na sušu”, ističe.

Evropska opservatorija za sušu takođe ukazuje na nedostatak vode u nordijskim zemljama. Saveznu država Brandenburg, inače njemačko žarište suše, pogodile su posljednjih nekoliko mjeseci natprosječne količine padavina, a ipak su nivoi podzemnih voda niži nego prošle godine, ističe Hattermann. “Uprkos svoj kiši koju smo imali, nije postalo bolje, nego gore”, rekao je.

Evropa se ipak budi

Evropa se pred ovom prijetnjom polako budi. Glavni gradovi – koji su pretrpjeli štete uzrokovane razornim učincima prošlog ljeta na neke ekonomske sektore uključujući poljoprivredu, energetiku i industriju – žure sa izradom nacrta odgovora na trenutne nestašice vode i one koje se tek očekuju.

Ranije ovog mjeseca, Italija je izdala uredbu o suši koja određuje smanjenje birokratije kada je u pitanju vodna infrastruktura, uključujući postrojenja za desalinizaciju. Španska je, pak, u januaru objavila novi paket planova upravljanja vodama. Nova nacionalna strategija upravljanja vodama francuskog predsjednika Emmanuela Macrona usmjerena je na smanjenje ukupne potrošnje vode za 10 posto do kraja decenije. Prema tom planu, od svakog sektora će se tražiti da izradi predloge za smanjenje korištenja vode.

Njemačka strategija, usvojena u martu, uključuje korake za “održivo” korištenje vode u 10 područja do 2050. godine, kao i niz od 78 mjera koje treba sprovesti do 2030. No, kritičari tvrde da zemlje čine premalo na rješavanju lošeg upravljanja resursima, kojih još uvijek ima u izobilju širom kontinenta, pogoršavajući time učinke sve manje dostupnosti vode. Procjenjuje se da se četvrtina evropske pitke vode gubi zbog propusnih cjevovoda.

Italijanska političarka Zelenih i bivša poslanica u Evropskom parlamentu, Eleonora Evi, na Twitteru je osudila plan italijanske vlade jer nije uspjela riješiti korijen krize s vodom u zemlji. Vlada bi se, kaže ona, trebala fokusirati na pošumljavanje i politike za zaustavljanje gubitka pitke vode uzrokovanog curenjem iz cjevovoda.

“Očito je da je voda ograničen resurs, a mi kao društvo možda i nismo bili toliko efikasni koliko smo mogli u upravljanju ovim ograničenim resursom”, kaže Samantha Burgess, zamjenica direktora Copernicusa, europske službe za proučavanje klime i klimatskih promjena.

Vodni ‘ratovi‘

U međuvremenu, upravljanje vodom – i odlučivanje o tome ko će tome imati pristup – pretvara se u političko pitanje širom kontinenta. Prošlog su ljeta u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Španiji i Italiji uvedena ograničenja korištenja vode te su postavljena pitanja o prioritetu korištenja vode za turističku infrastrukturu, velika industrijska postrojenja i poljoprivredu.

Neke opštine već se suočavaju s novim ograničenjima, a u drugima ona nikada nisu ni postavljena. Katalonija je nedavno uvela ograničenja, uključujući obvezno smanjenje potrošnje vode za poljoprivredu od 40 posto.

U južnoj Njemačkoj, pravni sporovi oko vode su se u posljednje dvije decenije udvostručili, a u Francuskoj su napetosti između ekologa i farmera oko izgradnje rezervoara vode prošlog mjeseca izazvale nasilne sukobe. Rezervoari bi trebali pomoći poljoprivrednicima da se nose sa sušnijim uslovima ljeti pumpajući podzemnu vodu zimi, koja se zatim može koristiti za navodnjavanje ljeti, no zelene grupe kažu da bi taj sektor trebao preduzeti korake kako bi smanjio potrošnju vode.

Marine Tondelier, čelnica francuske stranke Zelenih, nazvala je rezervoare “nepravednima” i opisala kao “prisvajanje i privatizaciju vodnih resursa od strane nekolicine na račun većine”.

U španskoj regiji Andaluzija, planovi vladajuće Narodne stranke desnog centra i krajnje desnog Voxa da povećaju sistem navodnjavanja u blizini močvara Doñana, koje su pod zaštitom UNESCO-a, izazvali su bijes među ekolozima i opozicionim strankama. Maribel Mora iz krajnje ljevičarske stranke Podemos, ranije ovog mjeseca isipala je pijesak iz čaše na parlamentarni stolac premijera Andaluzije, tvrdeći da će Doñana izgledati “kao pustinja” ako kontroverzni prijedlog zakona bude usvojen.

“Ljudi to osjećaju”, kaže Hattermann. “Bitka oko distribucije već je u toku”, zaključio je on.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve