“Mislim da je želio nekoliko minuta bijega kako bi oživio srećna sjećanja”, rekao je Smit dodajući kako je Asanž 2010. godine posljednji put proveo praznik u svom domu.
Istakao je kako je kratki razgovor bio daleko od veselog, a da se Asanžovo stanje pogoršavalo tokom razgovora.
“Njegov govor je bio nerazgovijetan. Govorio je polako. Džulijan je osoba koja glasno artikulira i govori vrlo jasno. Zvučao je grozno, bilo je uznemirujuće slušati ga. Rekao je ‘umirem polako ovdje'”, rekao je novinar.
Iako Asanž nije glasno rekao tokom poziva, Smit je rekao kako vjeruje da je bio sediran, a da su istog mišljenja i oni koji su ranije posjećivali Asanža.
Smit nije prvi koji je pokrenuo ovo pitanje, ali britanske vlasti su odbijale da otkriju da li su Asanžu u zatvoru davani psihotropni ljekovi, uz napomenu da ga ne maltretiraju. Ali s obzirom na to da ga drže u samici 23 sata dnevno, a zahtjevi mnogobrojnih ljekara da ispitaju njegovo fizičko zdravlje su odbijeni, Smit je rekao kako mu je teško da povjeruje u riječ službenika.
“Džulijan je bio izuzetno dobro društvo tokom Božića 2010. godine, ali muškarac s kojim sam razgovarao telefonom je bio druga osoba. Ne razumijem zašto je on u zatvoru Belmarš. On je u pritvoru i nije opasnost za javnost”, rekao je Smith.
Belmarš je zatvor A kategorije, što je najjači sigurnosni sistem u Velikoj Britaniji i namijenjen je za izuzetno opasne optuženike, one koji su imali više pokušaja bježanja iz zatvora, višestruke ubice i teroriste. Asanž ne spada ni u jednu od navedenih kategorija.
“Jasno je da ovo što se dešava Džulijanu ima mnogo više veze s osvetom i postavljanjem primjera za odvraćanje drugih od diranja američke moći na ovaj način”, rekao je Smit.
Poručio je kako će nastaviti vršiti pritisak na britanske vlasti da mu odgovore o zdravlju i tretmanu Asanža koji bi konačno nakon sedam godina trebao dobiti pošteno saslušanje na sudu.
I niko ne može ništa! Uzgred, najgori zatvori u EU su u Velikoj Britaniji. Julianu slava i hvala. Dug život, sloboda i oporavak.