EU je dugo oklijevala i dozvoljavala da je Orban blamira. Ali, Unija sada zamrzava milijarde sredstava za Mađarsku i tome bi morali da se pridruže i šefovi država i vlada EU, smatra dopisnica DW iz Brisela Barbara Vezel.
Kao i svim egomanijacima, i Orbanu je stalno potrebna pažnja. Nedavno je oko vrata objesio šal sa obrisima stare Kraljevine Ugarske. Putinovim imperijalnim snovima i njegovom ratu u Ukrajini on se ionako divi. Car mađarske ravnice vjerovatno želio da pokaže da je i on vladar carstva koje je odavno nestalo. Susjedne zemlje dozvolile su sebi da budu isprovocirane i reagovale su ljutito.
Pritom je ta predstava potpuno smiješna. Deset miliona Mađara nikoga neće da napadnu, a granice iz 1922. su daleka istorija. Taj njegov čin nije ništa drugo do puka žudnja za priznanjem: mali Mađar volio bi da je veći – i fizički i politički.
Konačno, nakon godina bespomoćnog kritizovanja i žaljenja, a sve bez posljedica, Evropska komisija, podstaknuta Evropskim parlamentom, sada je odlučila da privremeno blokira novac Viktora Orbana. Više od 13 milijardi eura iz strukturnih i korona-fondova za obnovu biće na čekanju sve dok on ozbiljno ne sprovede opsežan katalog reformi. To uključuje i zaustavljanje korupcije u javnim nabavkama, ponovno uspostavljanje nezavisnog pravosuđa i još mnogo toga. Viktor Orban mora bar djelimično da poništi demontažu demokratije u sopstvenoj zemlji.
On je do sada dao nekoliko nejasnih obećanja, ali nijedan od zahtjeva nije ispunio. To bi na kraju moglo da ga košta moći. S druge strane, hitno mu je potreban novac iz Brisela i zato ponovo odgovara ucjenom i prijeti da će blokirati odluku o 18 milijardi podrške Ukrajini. Isto važi i za globalni minimalni porez, kao i ulazak Finske i Švedske u NATO, koji je do sada bez razloga odlagao. Orban se opet kocka, ali može da očekuje da će EU konačno da raskrinka taj njegov blef.
EU je sama odgojila čudovište
Evropske institucije već više od jedne decenije dozvoljavaju da ih Mađarska blamira. Iz Brisela su posmatrali kako on transformiše svoju državu u „izbornu autokratiju“, bili su šokirani kada je proglasio antiliberalnu demokratiju i nisu pružili otpor dok je ukidao slobodu štampe, preuzimao kontrolu nad pravosuđem i korupciju učinio sistemskom. Odavno nema sumnje da Viktor Orban gazi i ismijava takozvane evropske vrijednosti demokratije i vladavine prava.
I on se pri tom i ne krije. Odvratni antisemitizam u njegovim izbornim kampanjama, otvoreni rasizam i razmetljiva ksenofobija u njegovoj politici, diskriminacija manjina i onih koji drugačije misle – sve se to događalo otvoreno i pred svima. Evropa je to sve to suviše dugo tolerisala, ocjenjujući da je o političkom folkloru.
Kao što je poznato, tu su dijelom krivi i demohrišćani u Evropskom parlamentu. Oni su Orbana godinama pokrivali kao svog, isto kao i bivša njemačka kancelarka koja ga je tretirala kao jednog od svojih zgodnih prijatelja u istočnoj Evropi. Orban je pri tom postao zaštitnik antidemokratskih, nacionalističkih i autoritarnih snaga u Evropi. Njegovi najbolji prijatelji su desničarski populisti u Francuskoj, Italiji i Holandiji. Od Gerta Vildersa, do Matea Salvinija – svi su hodočastili u Budimpeštu kako bi ih Orban primio u klub potencijalnih autoritarnih vladara. Do rata u Ukrajini je i vladajuća poljska stranka PiS bila jedan od najboljih prijatelja Mađara. U međuvremenu su odnosi zahladnjeli.
Otpor u zadnji čas
Viktor Orban je svoju malu autokratiju finansirao novcem evropskih poreskih obveznika i tokom godina prigrabio je milijarde i milijarde iz Brisela. Pritom je napunio džepove sebi, svojoj porodici i svojim političkim prijateljima.
Ali, zašto su Evropljani dozvoljavali Orbanu da toliko dugo od njih pravi budale? Bila je to mješavina lažne tolerancije prema posebnom „istočnoevropskom putu“ i straha od ucjena kojima se Orban služio kad god bi mu prijetila kazna.
Pri tom rješenja ima: ili će se države-članice konačno sabrati i oduzeti Orbanu pravo glasa ili će pronaći neka druga rješenja – tako što će, na primjer, donositi odluke samo kao međuvlade sporazume između 26 zemalja, tj. ne uključujući Mađarsku. Postoje pravnici koji bi mogli da pronađu izlaze iz korzeta evropskih ugovora.
Ako Evropa napokon ne počne da aktivno brani svoju demokratiju, onda će je izgubiti. Kurs nove ekstremno desničarske šefice vlade u Italiji upozorenje je svima koji su smatrali da nacionaliste i populiste u EU ne treba shvatati ozbiljno.
Viktor Orban i njegova autoritarna demagogija pomogli su da desničarske ekstremističke ideje ponovo postanu društveno prihvatljive i da se humanističke vrijednosti smiju dovoditi u pitanje. Mađar je zatrovao vodu i zarazio tlo demokratske zajednice u Evropi. Na šefovima vlada EU je da na samitu u decembru konačno neutrališu tu opasnost u sopstvenim redovima.