Na sastancima sa G-7 i pred saveznicima Sjevernoatlantskog saveza u Evropi prošle nedjelje, predsjednik SAD Džo Bajden nije propustio priliku da ponovi svoju tvrdnju da se “Amerika vratila” na svjetsku scenu i da je spremna da preuzme vođstvo u rješavanju velikih problema poput klimatskih promjena, porasta autoritarnosti, sajber bezbjednost i distribucije vakcina protiv koronavirusa državama sa niskim i umjerenim prihodima.
Između ostalog, Bajden je okupio lidere nekih od najvećih svjetskih demokratija iza plana za stvaranje globalnog infrastrukturnog fonda, nazvanog Izgradimo ponovo bolji svijet (B3W), u konkretnoj namjeri da ospori osmogodišnji kinesku Inicijativu za poas i put (BRI).
Ime programa vrlo namjerno podsjeća na krilaticu Bajdenove kampanje koja je obećavala da će pomoći SAD-u da se “ponovo izgrade bolje” od devastacije koju je donela pandemija.
Najavljujući program, opisao ga je kao “pravedniji” od kineskog BRI, i rekao da B3W “neće biti dobar samo za zemlje, već… dobar za cijeli svijet” i da “predstavlja vrijednosti koje naše demokratije predstavljaju, a ne autokratski nedostatak vrijednosti”.
Poslije četiri godine Trampove administracije, koja je cijepala sporazume, gazila norme i antagonizirala dugogodišnje saveznike, Bajdenove reči su toplo pozdravljene. Ali mnogima obećanja zvuče prazno, kažu stručnjaci kao što je Hans Kundnani, viši istraživač u Evropskom programu u Čatam hausu, međunarodnom tink-tenk (analitičkom) centru u Londonu.
Iako prepoznaju da je međunarodna saradnja od suštinskog značaja za rješavanje globalnih problema, Kundnani je kaže da “Evropljani ne vide SAD kao posebno pouzdanog ili dosljednog partnera”.
Mračna poruka
“Generalno, rekao bih da postoji poprilično skepticizma oko ove ideje da se Amerika ‘vratila'”, rekao je. “Konkretno, među Evropljanima postoji taj osjećaj… da će možda još jedan trampovski predsjednik biti izabran za četiri godine. Mislim da je Trumpov šok teško zaboraviti”.
To je mračna poruka koju ponavljaju i stručnjaci iz Sjedinjenih Država.
“Pitanje američke pouzdanosti postaće glavni izazov za Bajdenovu administraciju”, rekla je Barbara Bodin, bivša američka ambasadorka u Jemenu, veteranka američke diplomatije sa tri decenije iskustva.
“Jednostavno, svakome će negdje u umu ostati pitanje: da li će bilo koji sporazum koji Sjedinjene Države sklope, bilo sa prijateljem ili neprijateljem, preživjeti novi zaokret administracije”, rekla je.
Pišući u časopisu Pregled politike u svijetu (World Politics Review), Stujart M. Patrik, direktor za međunarodne institucije i programa globalnog upravljanja pri Savjetu za inostrane odnose, iznio je slično zapažanje.
“Trampova era bacila je sumnju na američku globalnu izdržljivost, ohrabrujući bliske saveznike u Evropi i Aziji da se uzdrže od klađenja na iznenada hirovitu Ameriku… i srušila ono malo što je ostalo od bipartijskog internacionalističkog konsenzusa. Demokrate i republikanci sada naseljavaju različite spoljnopolitičke planete”, napisao je.
Kako smo stigli dovde?
Proteklih nekoliko godina izazvalo je niz šokova među američkim saveznicima, koji su uzimali zdravo za gotovo Ameriku koja, iako nije uvijek bila potpuno dosledna u svojim postupcima, u najmanju ruku nije bila nestalna.
Izbori 2016. bili su prvi od tih šokova, rekao je Kundnani iz Čatam hausa, jer kao i većina Amerikanaca, većina američkih saveznika nije očekivala da će SAD izabrati bivšu zvijezdu rijaliti TV šoua bez političkog iskustva da vodi zemlju.
Nisu izostali ni drugi trzaji za saveznike SAD, dok se tadašnji predsjednik obrušio na NATO i pokušavao da izgradi bliže odnose sa autoritarnim režimima od Pjongjanga do Moskve.
Ali sljedeći veliki šok dogodio se 2018. godine, kada je Tramp povukao SAD iz Zajedničkog sveobuhvatnog akcionog plana (JCPA), nezvanično poznatog kao Iranski nuklearni sporazum.
Većina Evropljana nikada nije gledala dalje od podrške Obamine administracije sporazumu, pa nisu uspjeli da shvate da je nedostatak republikanske podrške na domaćem terenu zahtijevao da Obama zaključi sporazum lako ukidajućom uredbom, a ne čvršće obavezujućim zakonom.
Drugačija perspektiva izbora 2020
Sve u svemu, Tramp će povući SAD iz najmanje 13 glavnih međunarodnih sporazuma, organizacija, pa čak i ugovora, često na načine koji su saveznicima izgledali proizvoljno i hirovito.
Kako su se približavali izbori 2020. godine, ti saveznici gledali su na glasanje kao na signal koji bi nagovjestio da li je Trampova administracija bila aberacija ili pokazatelj da je došlo do neke trajne promjene u SAD.
Sa svojom pobjedom u ruci 2020. godine, Bajden je bio nestrpljiv da rezultat pretoči u dokaz da su SAD spremne da se vrate na svoje nekadašnje mjesto lidera demokratskih država svijeta. Ali mnogi američki saveznici prihvatili su sasvim drugačiju poruku od rezultata izbora.
Nastavljeni skepticizam
Istina, Bajden je zaista dobio mesto predsjednika sa više od 81 milion glasova, najviše koliko je jedan predsjednički kandidat ikada dobio. Ali istovremeno, Tramp je ipak dobio više od 74 miliona glasova – što je drugi najveći broj glasova koje je jedan kandidat ikada dobio i preko 11 miliona glasova više nego što je dobio četiri godine ranije.
Dakle, kako Bajden insistira na povratku Amerike, Kundnani kaže da Evropljani vide nešto sasvim drugo. “Ono što Evropljani vide kada gledaju Ameriku je duboko podijeljena zemlja – duboko polarizovana na sve načine koje poznajemo”, rekao je on.
To ima duboke posljedice na način na koji druge zemlje računaju sa SAD kada je u pitanju dugoročno planiranje.
Oblik budućih sporazuma
Partnerstvo za izgradnju boljeg svijeta (B3W) biće ključni izazov za Bajdenovu administraciju. Navođenje zemalja da se potpišu milijarde dolara vrijedne dugoročne aranžmane koji utiču na njihov razvoj u narednim decenijama zavisiće od njihovog uvjerenja da će program i dalje postojati kada Bajden više ne bude u Bijeloj kući.
I to će važiti ne samo za B3W, već i za bilo koju veliku multilateralnu inicijativu koju Bajden preduzima.
Bodin, sada direktorka Instituta za proučavanje diplomatije na Univerzitetu Džordžtaun, rekla je da očekuje da će saveznici koji postignu velike multilateralne sporazume sa SAD insistirati na postojanju “rigorozno zacrtanih odredbi o povlačenju”, iako je, primjećuje, Trampova administracija ignorisala svoje obaveze po pitanju povlačenja u iranskom nuklearnom sporazumu.
Izvršena prilagođavanja
Šire gledano, rekla je, očekuje da će međunarodni kompaktni sistemi biti strukturirani na način koji treba da preživi potencijalni izlazak SAD, ističući da su druge države već počele prilagođavati dogovore odsustvu Sjedinjenih Država.
Nakon što se Tramp povukao iz Pariskog klimatskog sporazuma 2020. godine, preostale države glasale su da se pridržavaju svojih obaveza. A kada su SAD napustile trgovinski sporazum o Transpacifičkom partnerstvu u prvim danima Trampovog predsedavanja, glavne ekonomije regiona su napredovale – i pozdravile najvećeg regionalnog rivala Sjedinjenih Država, Kinu, koja je ušla u sporazum.
Bajdenova najveća prednost ovde je što ima dugogodišnje lične veze sa liderima širom svijeta i na njega se uglavnom gleda kao na čovjeka od riječi. Ali njegov najveći nedostatak je nešto što on zapravo ne može da kontroliše američki politički sistem da ne poskakuje napred-nazad između visoko polarizovanih partija koje međusobno poništavaju obaveze.
“Problem nije kredibilitet Džoa Bajdena; to je kredibilitet našeg političkog sistema”, rekla je Bodin.
Podsjećajući na bivšu državnu sekretarku Medlin Olbrajt, koja je svojevremeno SAD nazivala “neophodnom državom”, Bodin je rekla da se plaši da bi Sjedinjene Države koje ne mogu nagovoriti druge nacije da svoje obaveze shvate ozbiljno mogle “preći iz neophodne u nezgodnu do nevažne”.