Bivši potpredsjednik SAD Džo Bajden ulazi u trku za predsjedničku nominaciju Demokratske partije kao iskusni političar koji bi toj stranci mogao vratiti glasove bijele radničke klase.

Te glasove je 2016. dobio Donald Tramp, suočen, međutim, s izazovom da pridobije generacije odrasle u političkom i društvenom okruženju znatno drugačijem od vremena kada je ušao u politiku, pišu svjetski mediji.

S glavnim ciljem Demokratske partije da pobijedi Trampa na izborima 2020. Bajden planira da se predstavi kao kandidat koji je u najboljoj poziciji da osvoji ključne glasove običnih radnika u državama u kojima je Tramp pobijedio na prošlim izborima, piše Vašington post.

Očekuje se da će potpredsjednik u dva mandata Baraka Obame danas objaviti kandidaturu za nominaciju demokrata.

Bajden se već dva puta kandidovao za predsjedničku nominaciju. Njegov izazov ovog puta će biti da dobije kontrolu nad strankom kojoj sada snagu daju mnogi demografski elementi kojima Bajden ne pripada – liberali, milenijalci, žene i manjine. Njegovi savjetnici, užasnuti dominacijom liberalnih tema u predizbornoj diskusiji demokrata, rekli su da Bajden planira poruku koja je daleko više centristička i fokusirana na ekonomiju, piše Vašington post.

List ocjenjuje da će on vjerovatno pretendovati na Obaminu zaostavštinu, ističući svoje osmogodišnje partnerstvo s prvim crnim predsjednikom, ali to opet može podstaći raspravu da li je politika Obamine administracije dovoljna u partiji koja je brzo otišla u lijevo u poslejdnjih nekoliko godina. Vašington post ukazuje i da se Obama dosad nije izjašnjavao u pogledu kandidata, ali da je govorio o ohrabrivanju nove generacije političara, znatno mlađe od svog potpredsjednika.

U polju kandidata prožetom novim licima i širim iskustvom, Bajden je ili iskusni državnik ili političar stare škole koji je prošao svoj vrhunac, piše Vašington post uz konstataciju da je 76-godišnjak bio na izabranim funkcijama duže nego su neki njegovi rivali živi.

Ankete pokazuju da je Bajden u vrhu među kandidatima za demokratsku nominaciju, ali je i u tijesnoj trci sa senatorom iz Vermonta Bernijem Sandersom za status favorita, piše Gardijan.

Bajden je pet decenija proveo u Vašingtonu, ali nikada nije izgubio dodir sa svojim radničkim porijeklom. Bivši potpredsjednik jeste popularan među bijelom radničkom klasom na srednjem zapadu, ali nije jasno da li će privući liberalnije glasače koji imaju veći uticaj u izborima za demokratsku predsjedničku nominaciju.

Bivši potpredsjednik ulazi u polje s 20 kandidata za nominaciju, među kojima je šest žena, pet nebijelih ljudi i jedan predstavnik LGBT zajednice. Najiskusniji je političar u trci, drugi najstariji poslije 77-godišnjeg Sandersa i posljednji je značajan kandidat za nominaciju.

Bajden, koji je dva puta bezuspješno pokušao da dobije nomaciju, traži podršku sindikata i sljedeće nedjelje bi trebalo da se sastane sa sindikalnim predstavnicima u Pitsburgu u Pensilvaniji, državi u kojoj je 2016. godine pobijedio Tramp.

Ulazak Bajdena u predsjedničku trku ističe koliko se Amerika promijenila od kada je on ušao u politiku. Od tog vremena iz temlja su se promijenila mišljenja o kriminalu, abortusu, rasi i seksualnosti, piše Politiko, uz konstataciju da će Bajednov najveći izazov – pored njegovih godina – biti kako da ubijedi demokratske glasače da ne gledaju na njegovu prošlost kroz prizmu sadašnjosti.

Bajden sa sobom nosi skoro pola vijeka u visokoj politici – kada su neki od njegovih rivala rođeni već je bio u drugom mandatu u Senatu, i glasao je o sukobu u Vijetnamu, Nikaragvi, Balkanu, Avganistanu i Iraku, o potvrđivanju 12 sudija Vrhovnog suda i o impičmentu predsjednika, ukazuje Politiko.

Demokratska partija je sada znatno raznovrsnija nego kada je Bajden ušao u Senat, što bi moglo dovesti u pitanje njegovo protivljenje projektu školskih autobusa za unapređenje rasne integracije 70-ih, podršku drakonskim zakonima o kriminalu ili kada je predsjedavao sudskim odborom koji je razmatrao optužbe Anite Hil da je seksualno zlostavljao kandidat za Vrhovni sud Klarens Tomas.

Bajden sada vodi u anketama, ali s ulaskom u trku, njegovi odgovori na pitanja iz prošlosti će odrediti da li njegov status prvog u anketama propasti ili će i dalje biti favorit.

Prvi test Bajdenove kandidature biće koliko će moći da sakupi novca u prvim danima kampanje, piše Njujork tajms ukazujući da izmijenjenu klimu u Demokratskoj partiji odražava i obećanje nekih kandidata da neće prisustvovati skupovima na kojima se prikupljaju velike donacije.

Sanders, Bajdenov najveći rival po anketama, već raspolaže s 26 miliona dolara, pri čemu su i Sanders i Teksašanin Beto O’Rurk podigli standard prikupivši po šest miliona dolara u prvih 24 sata kampanje, ističe Njujork tajms.

Za Bajdena, međutim, neće biti izazov samo koliko će novca sakupiti već i kako će doći do njega. Za razliku od Sandersa i O’Rurka, ukazuje list, Bajden nema spremnu listu stotina hiljada malih donatora, već će morati, makar na početku, da se osloni na staromodnu mrežu političkih insajdera i direktora kompanija koji mu mogu donijeti stotine čekova od 2.800 dolara, što je maksimalni iznos koji neko može dati kandidatu na stranačkim izborima.

To bi, međutim, kako navodi Njujork tajms, moglo predstavljati problem u sadašnjoj Demokratskoj partiji s liberalnom bazom koja je nepoverljiva prema uticaju bogatih na stranku. Za Bajdena je to posebno problem, jer je protivno njegovom imidžu “Džoa iz srednje klase” koji je od centralnog značaja za njegov ključni izborni argument.

Bajden ulazi u trku već suočen s podozrenjem ljevice da predstavlja umjerenu politiku, duboko povezanu s bogatim donatorima i velikim kompanijama od kojih mnoge imaju sjedište u Delaveru, njegovoj matičnoj državi koja važi za poreski raj, ističe njujorški list.

Prema nekim ocjenama, Bajden može računati da će Obamini operativci za sakupljanje novca stati na njegovu stranu, ali, ukazuje Njujork tajms, neki su se već okrenuli drugim kandidatima.

Bajdenova kandidatura mogla bi biti i test koliko je politički mudro otvoreno govoriti o pitanjima rase, ocjenjuje agencija Associated Press, dodajući da se očekuje da će, mada se pozicionirao kao borac za rasnu jednakost, pre svega voditi kampanju usmjerenu na pridobijanje bijelih glasača iz radničke klase koji su 2016. godine otišli kod Trampa.

Među rasno i rodno raznovrsnim kandidatima za demokratsku nominaciju, bijeli kandidati govore o sistemskom rasizmu i privilegijama bijelaca kako bi se povezali s nebelim glasačima i dokazali da nisu zaboravili na američke rasne podjele.

Takođe, ukazuje AP, razgovori o privilegijama bijelaca i priznanje značaja uloge crnih glasača biće važni na stranačkim izborima na kojima učestvuje nekoliko nebijelih kandidata, poput senatora Kamale Haris i Korija Bukera ili člana Obamine administracije Džulijana Kastra.

Ali postoje očigledni rizici za demokrate koje govore o privilegiji bijelaca, ističe AP uz ocjenu da bi tako kandidati mogli otuđiti bijele muškarce koji žive u predgrađima i čija podrška će biti neophodna za pobjedu nad Trampom koji, kao i drugi republikanci, često napadaju demokrate zbog “identitetske politike” kada govore o rasi.

Komentari

avatar