EU je izdvojila 450 miliona eura za ubojito oružje, koje uključuje sisteme protivvazdušne odbrane, protivtenkovsko oružje, municiju i drugu vojnu opremu za ukrajinske snage. Još pedeset miliona eura biće potrošeno na zalihe kao što su gorivo, zaštitna oprema, šljemovi i kompleti prve pomoći.
Kako joj sporazumi EU ne dozvoljavaju da koristi uobičajeni budžet za vojne svrhe, aktiviran je takozvani European Peace Facility koji omogućava Briselu da pruži vojnu pomoć do gornje granice od pet milijardi eura.
To se desilo odmah nakon promjene paradigme u njemačkoj odbrambenoj politici čime je poništena zabrana isporuke smrtonosnog oružja u ratne zone.
SAD takođe pojačavaju isporuke i obezbjeđuju dodatnih 350 miliona dolara vojne pomoći. Time je ukupna američka vojna pomoć Ukrajini dostigla milijardu dolara tokom prošle godine i više od 2,5 milijardi dolara od 2014. godine.
Logistički izazovi
Iako ovo signalizira ogroman podsticaj za Ukrajinu u naporima da odbije ruske snage, postoji zabrinutost zbog logistike i potencijalnih prepreka. Pitanja se odnose na tajming i rute isporuke.
Do sada se vojna pomoć sa Zapada dostavljala kopnenim ili vazdušnim putem, u zavisnosti od vrste naoružanja.
Ali, vazdušni prostor iznad Ukrajine sada kontrolišu ruski borbeni avioni koji bi mogli da presretnu pošiljke „pretežno vazdušnim i raketnim udarima. Ako znaju rute, mogu da ih nadziru i vide šta se konkretno prevozi“, rekao je za DW Gustav Gressel, stručnjak za istočnu Evropu i odbrambenu politiku pri Evropskom savjetu za vanjske odnose.
Zbog toga je u središte pažnje Poljska koja sa Ukrajinom dijeli granicu dugu 535 kilometara. Američka vojska ima dugo iskustva usmjeravanja snaga i opreme kroz Poljsku.
A Poljska će biti još više u fokusu za transport – nakon odbijanja Mađarske i Rumunije da dozvole tranzit oružja kroz njihove zemlje.
Uloga Poljske
„Sva ova oprema se trenutno masovno nalazi na poljskoj granici. Čak i da je Slovačka htjela, to nije lak put zbog planinskih lanaca koji idu od Slovačke dole kroz Rumuniju. Dakle, postoje dvije rute. Jedna je blizu beloruske granice, a postoji i jedna malo južnije“, rekao je za DW Ed Arnold, istraživač za evropsku sigurnosti na Kraljevskom institutu ujedinjenih službi u Londonu.
Marc Fino, iz Ženevskog centra za sigurnosnu politiku, napominje da bi se dinamika na terenu mogla veoma brzo promijeniti. „Ako bi ovi konvoji ili transport bili zaustavljeni — ako su zapadne zemlje napadnute, bilo da su u okviru granica NATO ili već preko granice sa Ukrajinom — to bi moglo povećati tenzije.“
Arnold kaže da opasnost od takve eskalacije trenutno sputava Ruse jer bi „ciljali na snadbijevanje Zapada“.
Ipak, kaže da je iznenađen što ga nisu prekinuli, „jer bi to zapravo bilo korisno za njihovu strategiju kada bi mogli da krenu na ta dva pravca. Rusi imaju opciju da krenu sa jugozapada Belorusije i zaustave svu tu opremu koja dolazi.“
Vrijeme je od ključnog značaja
Drugi ključni faktor je vrijeme koje brzo ističe za pojačanja u Kijevu i Harkovu.
Ovo je, kaže Arnold, posebno problematično za „ukrajinske snage na istočnoj liniji fronta koje će potencijalno biti odsječene ako se uskoro ne pomjere zapadno od rijeke Dnjepar. Biće im potrebno snadbijevanje jer vode najteže borbe. To su najbolji ukrajinski vojnici iz 95. vazdušno-jurišne brigade.“
Postoji li neki drugi način da se zapadni sistemi naoružanja dovedu na prve linije fronta u Ukrajini? „Druga mogućnost je da ukrajinski ili strani borci pokupe stvari u Poljskoj i onda pređu preko granice, ali to nije moguće u velikom broju“, rekao je Arnold.
U ovoj fazi opasnost od nestanka zaliha municije je kritična, kaže Arnold. „Ostalo je možda pet dana municije za teže sisteme koje Ukrajinci imaju. Druga opcija koju imaju je da konfiskuju rusko napušteno oružje, koje će im obezbijediti neko vrijeme, ali ne previše.“