Tokom posljednje dvije godine, vanjsku politiku Sjedinjenih Država je talasao predsjednik Donald Tramp, dok je preispitivao dugogodišnje principe saveza i odnosa Vašingtona sa pojedinim državama. Sada će se zatalasati još jednom, jer su demokrate, nakon što su preuzeli kontrolu nad donjim domom Kongresa, Predstavničkim domom, spremni da više utiču na vanjsku i unutrašnju politiku.
U načinu na koji je strukturiran američki politički sistem, izvršna grana vlasti – Bijela kuća – je dominantna u domenu vanjske politike.
Ali, kongresni zakonodavci imaju najviše uticaja u oblasti finansiranja, kontrolišući budžetske konce za finansiranje rata, diplomatije i obavještajnih operacija, između ostalog.
Demokrate u Predstavničkom domu će biti u mogućnosti da odluče koji se zakoni mogu razmatrati u ovom domu i imaće veću ulogu u određivanju budžetske politike i pisanju zakonodavstva. To može uključivati strožije pozicije prema Rusiji, Saudijskoj Arabiji i ostalima.
Sasvim sigurno, pobjeda demokrata u Predstavničkom domu je izbalansirana republikanskom kontrolom Senata, koja je samo očvrsnula nakon izbora 6. novembra.
U najmanju ruku, ako je suditi prema Marvinu Kalbu, naučnom saradniku na Institutu Brukings i bivšem inostranom dopisniku, to može značiti više konfuzije i manje koherentnu vanjsku politiku.
“Biće mnogo priče, mnogo više istraga i sastanaka. Ali, što više toga imate, manje su šanse da postoje formulisane, kontraargumentovane ili kontra strategije koje bi mogle biti predložene predsjedniku”, naglašava on.
Dejvid Vejd, bivši šef osoblja državnog sekretara Džona Kerija, rekao je u komentaru objavljenom prije glasanja da će demokrate morati da iznesu vlastitu viziju.
“Demokrate će morati da definišu vanjsku politiku… koja se bavi trnovitim problemima koji uključuju osmišljavanje alternativa ‘trampizmu’ na globalnom nivou dok se još povezuju sa Trampovim glasačima koji se osjećaju izostavljenim zbog globalizacije”, napisao je on.
Ijan Bond, koji je bio ambasador u Rusiji, NATO-u i drugim mjestima u britanskom ministarstvu vanjskih poslova, izjavio je da se ovi izbori u Evropi posmatraju kao indikator kojim putem se kreće Vašington.
“Oni u Londonu u Briselu koji vjeruju u decenijske transatlantske odnose između Evrope i Sjeverne Amerike, nadaju se da će izbori iznjedriti Kongres koji cijeni evropske saveznike Amerike i ograničava sposobnost predsjednika Trampa da naruši transatlantsko partnerstvo”, rekao je on.
Evo pogleda na neke vanjskopolitičke probleme koji bi se mogli ili ne preokrenuti u novom Kongresu.
Rusija
Pod republikanskom kontrolom, dva doma Kongresa bili su u velikoj mjeri ujedinjeni oko pitanja Rusije 2014. godine, kada je Moskva anektovala ukrajinsko poluostrvo Krim i podstakla separatizam u istočnoj Ukrajini.
Zakon o borbi protiv neprijatelja Amerike putem sankcija ili CAATSA, 2017. godine, prošao je, skoro jednoglasno u oba doma Kongresa.
U domu pod kontrolom demokrata, to jedinstvo vjerovatno se neće promijeniti. Predstavnik Eliot Endžel, otvoreni kritičar Kremlja i branitelj ruske zajednice koja se bori za ljudska prava, a koja je pod napadima, vjerovatno će preuzeti predsjedavanje Komitetom za vanjske poslove.
Još jedan kritičar Rusije, Adam Smit, vjerovatno će preuzeti funkciju šefa Komiteta za oružane snage.
Prije izbora, Senat je već gubio ključnu figuru u pokušaju da održi pritisak na Moskvu, kojeg su podržavali i republikanci i demokrate. Bob Korker, predsjednik Komiteta za vanjske odnose, odlučio je da se penzioniše radnije nego da se suoči sa izazovom izbora.
Kao viši republikanac u tom komitetu, očekuje se da će Džim Riš naslijediti Korkera. On se ne smatra tako oštrim za politiku Rusije kao što je Korker, ili kao drugi republikanac koji je izrazio interes za predsjedavanje – Marko Rubio. Riš nije poznat po izazivanju Bijele kuće, dok se Rubio kandidovao protiv Trumpa 2016. godine i mogao bi ponovo u 2020. godini.
Senat je takođe izgubio jednog od najautoritativnijih glasova o Rusiji – Džona Mekejna, koji je umro u augustu. Kao predsjednik Komiteta za oružane snage, on je takođe pomogao usmjeravanju američke odbrambene politike, uključujući i u Evropi, gdje je Vašington sporo izgrađivao snage i opremu kao odgovor na ruske akcije u Ukrajini i drugim mjestima.
Predsjedavanje tim komitetom preuzeo je Džejms Inhof nakon smrti Mekejna, a očekuje se da će ostati na tom položaju. Inhof je glasao zajedno sa svojim republikanskim kolegama u korist CAASTA zakona, ali nije ni blizu toliko otvoren kao i Mekejn.
Neke demokrate u Senatu, uključujući i Roberta Menendeza, koji su jedva pobijedili u ponovnom izboru, zalagali su se da povećaju pritisak na Rusiju tako što će, između ostalog, otežati Rusiji da se zaduži.
Malo promjena, ako i toliko, se očekuje u pristupu Kongresa Ukrajini, koji je imao solidnu podršku i republikanaca i demokrata prethodne dvije godine. Demokrate bi mogle razmotriti finansiranje više zaliha oružja ukrajinskim oružanim snagama.
Iran
Pristup Sjedinjenih Država Iranu je oštro skrenuo desno nedugo nakon što je Tramp preuzeo funkciju. Mnogi republikanski zakonodavci, kao i mnogi najviši savjetnici Trumpa, bili su jako skeptični prema pristupu predsjednika Baracka Obame prema Teheranu, koji uključuje i nuklearni sporazum iz 2015. godine.
Mnoge demokrate su podržale taj sporazum, prema kojem su svjetske sile ukinule štetne ekonomske sankcije Iranu u zamjenu za ograničavanje nuklearnih ambicija te zemlje.
Tramp je, u međuvremenu, ponovo nametnuo mjere koje su ukinute sporazumom iz 2015. godine i dodatno je ciljao iranski program balističkih raketa i ulogu na Bliskom Istoku sa onim što njegova administracija naziva “najtežim ikad” sankcijama SAD Teheranu.
Čak i sa kontrolom demokrata u Predstavničkom domu, s obzirom na to da ovlasti za nametanje ekonomskih i drugih sankcija ima primarno Bijela kuća, očekuje se da će Trump nastaviti da steže obruč oko Irana.
Ipak, kao i o drugim stvarima, Predstavnički dom će moći da pozove Trumpove savjetnike da svjedoče i objasne razloge administracije, potencijalno i pod zakletvom, kada je u pitanju politika prema Iranu.
U Kongresu, Iran je obuhvaćen CAATSA zakonom i vodeći republikanski senatori, kao što su Tom Koton, usvojili su tvrdolinijski pristup i zalagali se za još oštrije kaznene mjere.
Ipak, drugi republikanski senatori, kao što su Rend Pol i Majk Li, protivili su se svakom finansiranju bilo kakvih ratnih napora koje su najoštriji Trumpovi savjetnici antiiranskih stavova zagovarali.
Bijela kuća i dinastija Sauda
Saudijska Arabija je najbliži muslimanski savjetnik Vašingtona na Bliskom Istoku, kupuje milijarde dolara u naoružanju od Amerike, održavajući naftno tržište stabilnim i često igra ulogu u bliskoistočnim konfliktima, ali iza zavjese.
Ali, odnosi sa Sjedinjenim Državama su bili ozbiljno napeti nakon ubistva Džamala Kašogija, novinara iz Saudijske Arabije, koji je bio kritičar saudijskog princa Muhameda bin Salmana.
Kašogi, koji je takođe imao zakonit boravak u Sjedinjenim Državama, navodno je ubijen od strane specijalnog tima saudijskih agenata nakon ulaska u konzulat Saudijske Arabije u Istanbulu 2. oktobra. Trump se suočava sa pritiskom obje stranke da preduzme mjere protiv Rijada.
Prošlog mjeseca, 20 senatora, demokrata i republikanaca, potpisali su pismo Bijeloj kući kojim sugerišu da se uvedu sankcije saudijskim zvaničnicima povezanima sa ubistvom Kašogija, a prema zakonu o ljudskim pravima poznatom kao “Magtniski akt”.
Kao i sa drugim oblastima u vanjskoj politici pod Trumpom, odnosi sa Saudijskom Arabijom uglavnom su dirigovani iz Bijele kuće. Trumpov zet Džared Kušner je imao strategiju o upravljanju velikog dijela američke politike na Bliskom istoku i on je održavao bliske veze sa saudijskim liderima.
Govoreći o Predstavničkom domu, očekuje se da demokrate ne samo pritisnu Bijelu kuću oko ubistva Kašogija, nego i da duboko sagledaju Kušnerov odnos sa saudijskim političkim i poslovnim liderima.
U međuvremenu, civilni rat u susjednom Jemenu, gdje saudijske zračne snage koriste američke avione u napadima na pobunjenike Hute koje podržava Iran, ubrzano se pretvara u humanitarnu katastrofu. Rastući broj zastupnika govore o obuzdavanju operacija pod vodstvom Saudijske Arabije, uključujući Endžela, vjerovatno budućeg predsjedavajućeg Komiteta za vanjske poslove.
Dom pod kontrolom demokrata mogao bi učiniti bezbroj stvari kako bi kaznili Rijad, uključujući i glasanje o blokiranju ugovora o naoružanju ili zaustavljanje bilo kakvih napora Saudijaca da postignu sporazum o nuklearnoj energiji sa Sjedinjenim Državama – nešto o čemu se navodno razgovaralo u administraciji.
Ipak, indikacija da se stav administracije o Jemenu već počeo mijenjati, jeste i poziv državnog sekretara Majka Pompea i sekretara za odbranu Džima Matisa od 31. oktobra učesnicima jemenskog rata da dogovore prekid vatre.
Milerov faktor
Istraga specijalnog istražitelja Roberta Milera o miješanju Rusije u američke predsjedničke izbore 2016. godine, kao i veze Trampovih saradnika i ruskih zvaničnika, je najtamnija sjena koja se nadvila nad Trampovom administracijom.
Miler je preuzeo istragu FBI-ja, koja je otvorena četiri mjeresa prije izbora 2016. godine i njegovi konstantni napori ljute Trampa.
Do danas, Milerov tim je je pokrenuo sedam krivičnih prijava ili osuđujućih presuda i podigao optužnice protiv još 26 osoba i tri ruske kompanije.
Republikanci u Predstavničkom domu su pokazali malo sklonosti da potpomognu Milerovu istragu. Neki republikanci tvrde da je Milerov pristran, jer, naprimjer, neki su možda davali donacije za kampanju demokratskih političkih kandidata u prošlosti.
Pod rukovodstvom Maja Konaveja, republikanci u Predstavničkom domu su, u martu, okončali Obavještajni komitet, zaključivši da između Trumpove izborne kampanje i ruskih zvaničnika nije bilo “dogovora”. Demokrate su na panelu su u velikoj mjeri bojkotovali rezultate.
To će se odmah promijeniti pod kontrolom demokrata u ovom domu.
Očekuje se da će zastupnik Adam Šif preuzeti vodstvo nad Obavještajnim komitetom i sa većinom demokrata u domu, da ne spominjemo demokratske glasače, još jače podržavati istrage, i biti pod pritiskom da počne pozivati svjedoke i dokumente.
Govoreći o Senatu, Obavještajni komitet je radio marljivije, pošto su republikanski predsjednik, Ričard Bur i rangirani demokrata Mark Varner, formirali kolegijalan odnos. Očekuje se da Varner preuzme kontrolu nad panelom, a Burovo prisustvo se može, ai ne mora nastaviti.
Bez obzira na to, prvi test spremnosti doma pod kontrolom demokrata i republikanskog Senata, da se suprotstave Trampu uslijedit za nekoliko sedmica. Tramp je signalizirao planove da otpusti ili istisne državnog tužioca Džefa Sešnsa, koji je naljutio Trampa kada se izuzeo iz nadzora Milerove istrage.
Ako Sešns bude isključen, sudbina njegovog zamjenika, Roda Rosenštajna, koji ima autoritet nad Milerovom istragom, će takođe postati otvoreno pitanje.
A ako Tramp bude pritiskao Milera ili pokrenuo korake za njegovo otpuštanje, može se očekivati da demokrate iniciraju proces za opoziv Trampa.
Piše: Mike Eckel (Priredila: Ajla Obradović) izvor slobodnaevropa.org