Izvor: Index.hr
Istorija se ubrzala; nemoguće je postalo moguće. Promjene koje prije dvije sedmice niko nije mogao ni zamisliti sada se događaju nevjerovatnom brzinom. Kako se pokazalo, nacije nisu puki igrači u stolnoj igri Rizika. One nemaju, kako su neki akademici dugo zamišljali, vječne interese ili trajne geopolitičke orijentacije, fiksne motivacije ili predvidljive ciljeve. Ni ljudska bića uvijek ne reaguju onako kako bi trebala reagovati, za The Atlantic piše Anne Applebaum, stručnjakinja za međunarodne odnose i autoritarne sisteme.
Prošle sedmice niko ko je analizirao nadolazeći rat u Ukrajini nije zamišljao da bi lična hrabrost ukrajinskog predsjednika i njegovi emotivni pozivi na suverenitet i demokratiju mogli poremetiti planove ministara vanjskih poslova, direktora banaka, poslovnih direktora i hiljada običnih ljudi. Malo je ko zamišljao da bi zlokobni televizijski nastupi i brutalne naredbe ruskog predsjednika u samo nekoliko dana mogli promijeniti međunarodnu percepciju Rusije.
A ipak se sve to dogodilo. Hrabrost Volodimira Zelenskog dirnula je ljude, čak i tvrdoglave izvršne direktore naftnih kompanija, čak i dosadne diplomate naviknute na stereotipne izjave. Paranoično divljanje Vladimira Putina istovremeno je uplašilo čak i ljude koji su prije nekoliko dana hvalili njegov “zdrav razum”.
On zapravo nije neko s kim možete poslovati, kao što su mnogi u Berlinu, Parizu, Londonu i Washingtonu pogrešno vjerovali; on je hladnokrvni diktator koji rado ubija stotine hiljada susjeda i osiromašuje svoju naciju, ako je to ono što je potrebno da bi ostao na vlasti. Kako god rat završi – a mnogi scenariji su još uvijek zamislivi – već živimo u svijetu s manje iluzija.
Merkel je govorila o demokratskim vrijednostima, ali se u praksi više brinula o ekonomiji
Pogledajte Njemačku, naciju koja je provela gotovo 80 godina definišući svoj nacionalni vlastiti interes u čisto ekonomskim terminima. Ako je vlada nekog udaljenog područja gdje Njemci kupuju i prodaju robu bila represivna, Njemci za to nikada nisu bili krivi.
Ako je vojna agresija preoblikovala vanjske granice Evrope, to je takođe bilo periferno za Njemačku. Bivša kancelarka Angela Merkel, iako je puno govorila o liberalnim i demokratskim vrijednostima, u praksi je daleko više brinula o stvaranju dobrih uslova za njemačko poslovanje, gdje god se poslovalo.
Taj stav kojim se prvenstvo daje ekonomiji zarazio je njenu naciju. Nedugo nakon ruske aneksije Krima 2014. godine, Applebaum je učestvovala u panel diskusiji u Njemačkoj o “najvećim prijetnjama Evropi”. Zbog aktuelnosti, govorila je o Rusiji i pretpostavljala da će to činiti i ostali govornici.
No bila je u krivu. Jedan od ostalih panelista nazvao ju je ratnom huškačicom. Drugi je glasno tvrdio da je najveća prijetnja predloženi trgovinski sporazum koji bi Amerikancima omogućio da njemačkim supermarketima prodaju piletinu opranu u hloru.
Scholz je sve to u pola sata bacio kroz prozor
Applebaum se i danas sjeća tog detalja jer nije znala za veliku raspravu o hloriranoj piletini koja je tada zahvatila Njemačku i morala se o tome dodatno raspitati. Ali od tada je mnogo puta imala slična iskustva.
Gostovala je u njemačkom televizijskom programu prije dvije sedmice, zajedno s trojicom njemačkih političara koji su već tada tvrdili da je, uprkos hiljadama vojnika i oklopnih vozila na granicama Ukrajine, jedino zamislivo rješenje dijalog.
U subotu je u 30-minutnom govoru aktualni njemački kancelar Olaf Scholz sve to bacio kroz prozor. Rekao je da Njemačkoj trebaju avioni koji lete, brodovi koji plove i vojnici koji su optimalno opremljeni za svoje misije, te da njemačka vojska treba odražavati njemačku veličinu i važnost.
Njemci su konačno shvatili lekciju istorije…
Njemačka vlada napravila je potpuni zaokret i čak će poslati oružje Ukrajini: 1.000 protivtenkovskih oružja i 500 projektila Stinger. Još nevjerovatnije, ovaj zaokret od 180 stepeni ima podršku nevjerovatnih 78 posto njemačke javnosti, koja sada kaže da podržava mnogo veću vojnu potrošnju i da će to rado platiti.
Ovo je temeljna promjena u njemačkoj definiciji same sebe, u njenom razumijevanju svoje prošlosti. Njemci su konačno shvatili da lekcija njihove istorije nije da Njemačka mora zauvijek ostati pacifistička. Pouka je da Njemačka mora braniti demokratiju i boriti se protiv moderne verzije fašizma u Evropi kada se pojavi.
… i u tome nisu jedini
Ali Njemci nisu jedini koji su se promijenili. Širom Evrope ljudi shvataju da žive na kontinentu na kojem rat, u njihovo vrijeme, u njihovim zemljama, više nije nemoguć. Parole o evropskom “jedinstvu” i “solidarnost” sada počinju imati neko značenje, zajedno sa “zajedničkom vanjskom politikom”, frazom koja je u Evropskoj uniji do sada uglavnom bila fikcija.
U teoriji, EU ima jednog portparola za vanjsku politiku, ali u praksi su evropski čelnici taj posao dali ljudima koji malo znaju o Rusiji i čija je rezervna pozicija kada se Rusija loše ponaša uvijek izraz “duboke zabrinutosti”.
Prethodna visoka evropska predstavnica za vanjsku politiku Federica Mogherini više je bila zainteresovana za odnose Evropske unije s Kubom nego s Kijevom. Sadašnji nosilac te dužnosti Josep Borrell prošle je godine došao na sastanak sa svojim ruskim kolegom i činio se iznenađenim što se prema njemu odnose s prezirom.
Ali sada je sve odjednom drugačije. “Duboka zabrinutost” zamijenjena je stvarnom akcijom. Manje od sedam dana nakon početka invazije, Evropska unija ne samo da je najavila oštre sankcije ruskim bankama, kompanijama i pojedincima – sankcije koje će utjecati i na Evropljane – već je ponudila i vojnu pomoć od 500 miliona dolara Ukrajini.
Pojedine evropske države, od Francuske do Finske, takođe šalju oružje i primjenjuju vlastite sankcije. Francuzi kažu da sastavljaju popis imovine ruskih oligarha, uključujući luksuzne automobile i jahte, kako bi ih zaplijenili.
Ukrajina više nikad neće biti ista
Evropljani su takođe naglo odbacili neke od svojih sumnji u članstvo Ukrajine u njihovim institucijama. Evropski parlament u ponedjeljak ne samo da je zamolio Zelenskog da govori u videoprijenosu nego mu je uputio ovacije. Parlamentarni zastupnici s cijelog kontinenta izglasali su prihvatanje njegove prijave za članstvo Ukrajine u EU.
Pristupanje EU je dug proces i neće se dogoditi odmah, čak i ako Ukrajina iz ovog sukoba izađe netaknuta. Ali ideja je pokrenuta. Sada je to dio kolektivne mašte kontinenta.
Ni sama Ukrajina više nikada neće biti ista. Stvari se događaju jako brzo, a raspoloženja i emocije mijenjaju svakog sata i svakog dana, da je teško odrediti što će se sljedeće dogoditi ili predvidjeti kako će se ljudi osjećati u vezi s tim.
Ali sigurno je da su događaji ove sedmice promijenili ne samo percepciju svijeta o Ukrajini nego i percepciju Ukrajinaca o sebi samima. Dugo prije ovog rata, razgovori u Washingtonu i Berlinu uvijek su bili usmjereni na Putina i Joea Bidena, Sergeja Lavrova i Antonyja Blinkena, NATO i Rusiju, prenosi Index.hr.