za aktuelno.me
Piše: Kosta Bošković
Želimo veći stadion, ali ko će ga napuniti?
Odgovor na ovo pitanje nije teško naći – Engleska, Italija, uskoro Srbija, nekad možda i Francuska, Španija…
Nekako je pomalo postalo i dosadno slušati saopštenja iz Fudbalskog saveza Crne Gore pred mečeve naše reprezentacije sa nekom od najjačih selekcija Evrope kako bismo napunili stadion i da je četiri puta veći. I to je to – jednom ili nijednom u dvije godine.
Šta je sa ostalim mečevima koje “hrabri sokolovi” igraju pod Goricom?
Odgovor ste dobili prošlog ponedjeljka kada je na tribinama protiv Litvanije bilo manje od 6.000 ljudi. Ili odmah da preciziramo – pravih navijača reprezentacije Crne Gore. Onih kojima nije bitno da li su na drugoj strani “košarkaši” iz Litvanije, amateri iz San Marina ili selekcije sa početka priče.
Zamislite prosječnog građanina Londona, navijača koji svakog vikenda može da bira koju će od top utakmica Premijer lige da posmatra uživo, čijim majstorijama od svjetskih zvijezda će da se divi, kada mu negdje u toku naporne radne nedjelje na “Vembli” stigne San Marino… Ali kao da je Englezima bitno ko je gost – bitna je samo Engleska. Na tribinama je i na tom meču bilo skoro 90.000 navijača – bez obzira što se cijene karata ne razlikuju mnogo od onih kada je gost Njemačka.
Istovremeno, iako je teško porediti ove dvije zemlje, u Crnoj Gori gdje o kvalitetu klupskog fudbala ne treba mnogo trošiti riječi, gdje se mečevi reprezentacije čekaju i po nekoliko mjeseci, stiče se utisak da “navijači” na stadion dolaze isključivo zbog imena rivala. Dakle, ne zbog Stefana Savića koji će igrati i povrijeđen, niti zbog sjajnih poteza Marka Jankovića i Mirka Ivanića ili bezbroj “ponavljanja” Žarka Tomaševića na lijevoj strani. Ne zbog onoga što bi trebalo – jer igra naša zemlja.
Jednostavno, ta kultura shvatanja nacionalnog tima u Crnoj Gori je, blago rečeno – diskutabilna.
I ne samo nacionalnog tima. Svjedoci smo ovih dana da se kapacitet Sportskog centra “Morača” proširuje za, pomalo nestvarnih, 1,6 miliona eura iz državnog budžeta. Da, to se radi, jer tako traži Evroliga, ali i bez toga (nove) tribine bi tokom mečeva košarkaša Budućnosti u eliti bile pune. Jer Evroliga je Evroliga, a i Moraču pune zvučni protivnici. Uostalom, ne tako davno naša najveća dvorana tokom mečeva košarkaša Budućnosti bila je ispunjena samo kada gostuju Partizan i Crvena zvezda. Nije potrebno objašnjavati zbog čega.
Kada smo kod Košarkaškog kluba Budućnost Voli, prethodnih dana bilo je dosta priče oko sezonskih karata ovog kluba, pa nam je i to pokazalo koliko je naš narod daleko od shvatanja vjernosti klubu ili reprezentaciji.
Šta bi na to rekle simpatične bakice Olga i Vera, koje od 1930. imaju sezonske karte Mančester sitija. A na Ostrvu kažu da je Siti “plastični” klub.
Da se još jednom vratimo na početak priče… Često se pominje da nam je potreban novi i veći fudbalski stadion. Zamislite samo koliko bi tužno izgledalo zdanje od tridesetak hiljada mjesta sa posjetom kao na meču sa Litvanijom.
Ovako, neka skromne tribine pod Goricom skrivaju našu bruku.
(autor teksta je novinar dnevnog lista Dnevne novine)