Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Vukčević: Za prave stvari nikad nije kasno

Najmlađi tim u Ligi šampiona morao je da prođe kroz mnogobrojne prepreke i nauči lekcije, kako bi dokazao da vrijedi. I danas, i sjutra, i za budućnost. Sada žale svi u podgoričkom timu što će ove sedmice, posljednjim mečom sa Podravkom, završiti nastup u eliti, a tek što su uhvatili zalet

Svaki rad se isplati, a primjer za to su rukometašice Budućnosti.

Najmlađi tim u Ligi šampiona morao je da prođe kroz mnogobrojne prepreke i nauči lekcije, kako bi dokazao da vrijedi. I danas, i sjutra, i za budućnost.

Sada žale svi u podgoričkom timu što će ove sedmice, posljednjim mečom sa Podravkom, završiti nastup u eliti, a tek što su uhvatili zalet.

Mladost adut

Nagovijestile su igračice Bojane Popović pred kraj jesenjeg dijela LŠ, pobjedom nad vicešampionom Brestom, lijepe stvari. Kroz dobra poluvremena iskazale su se mnoge, najviše mlade igračice koje su dobile šansu zbog okolnosti koje su napravile zaokret pred start sezone. Skromnije ambicije, na sreću, nijesu pokolebale nekada slavnu rukometašicu sa saradnicima, okrenuli su se radu, strpljenjem naoružali što je očigledno bilo jedino ispravno rješenje za najuspješniji crnogorski klub. Zbog stava i velike želje stigla je nagrada u Dortmundu, možda je mogla i ranije, ali…

”Plave” su u pretposljednjem kolu grupe A savladale Borusiju, jednog od učesnika osmine finala i to u preokretu kakav se rijetko viđa na terenima. Od ”minus tri” u drugom poluvremenu, ”izranjavane” isključenjima, podigle su se i kroz savršenih posljednjih 15 minuta došle do pobjede od 34:30.

Timskom igrom Budućnost je došla do druge pobjede, a Nikolina Vukčević obilježila je kompletan duel. Djevojka, koja je prije šest godin stigla iz Feniksa u klub koji voli najviše na svijetu (uvijek ističe), poslije polusezone gdje je igrala toplo-hladno, došla je na svoje. Nekada bek, u novije vrijeme pivotkinja, koja se kalila u Grudama sezonu, ne dozvoljava ništa da je pokoleba. Srčana i iskrena na terenu, ispričala nam je kada je osjetila trenutak za pobjedu.

– Vjerovale smo što se vidjelo od početka utakmice. Htjele smo da poklonimo pobjedu klubu na poseban dan. Većina od nas su djeca Budućnosti i bukvalno nas ništa nije moglo zaustaviti. Poslije onolikog broja isključenja i kod minusa od tri gola, pomislila sam – to je to, sada krećemo, mogu da nam se suprotstavljaju, ali ćemo im pokazati kako se igra – kazala je 21-godišnja Vukčević.

Radovale su se poslije meča kao da su podigle trofej. Čista emocija i strast je ustvari ono što opedjeljuje za sport, a djevojkama Budućnosti i tokom i nakon utakmice emocije su bile na vrhuncu.

– Padova je bilo i biće, ali kada uhvatite ritam i kada vidite koliko ustvari možete, onda dolazi do onakvog emotivnog slavlja. Šteta je što krajem neđelje završavamo nastup u LŠ, a tek smo se opustile i počele da igramo. Ovako mlada ekipa je pokazala da se uz veliki rad može puno. Potrebno nam je bilo da prođemo kroz ovakvu sezonu, naučimo da gubimo, ali i da se podižemo i gradimo. Falilo nam je najviše iskustva za dobrih 60 minuta. I sigurna sam da smo dosta pokazale i naučile iz poraza i da su pred nama sezone i sezone u kojima ćemo imato šta da kažemo.

Ništa ne skriva

Okolnosti oko povreda i odsustva mnogih glavnih igračica nijesu išli u prilog najmlađem timu u LŠ, ali im nije padalo na pamet da odustaju od cilja.

– Rad se apsolutno isplatio. A radile smo ono što najviše volimo. Možda nije sve bilo onako kako smo očekivali, ali to je to, nema za čim da žalimo jer smo izvukli onoliko koliko smo mogli.

Koliko god nam je neiskustvo odmoglo, na kartu mladosti smo gradili dobre stvari. Lično mogu da kažem da igram iz srca, zaljubljena sam u rukomet i pristala bih na bilo kakve uslove samo da sam u ovoj igri.

Bojana Popović sada ima spremnu Nikolinu i za reprezentativne obaveze. Posljednje partije obećavaju.

– Bila sam uporna, istrajna, a bilo je teško. Kada sam stigla u klub igrala sam beka, pa pivota, a ispred sebe sam imala dvije vrhunske igračice, od kojih sam ,,pokupila“ sve što mi odgovara. Kada sam dobila ful minutažu, bila sam srećna, jer sam vjerovala da ću se iskazati i da se na mene neće gledati samo kao na nekoga ko je tu da zamijeni i da igra odbranu.

Polako ulazi u ozbiljnu rukometnu priču. Aduti mlade rukometašice su sve vidljiviji, a saveznik – vrijeme za nju je radilo.

– Odrastam uz rukomet, uz ljude koje gledam i slušam.

Samokritična je do kraja, što se može vidjeti na utakmicama. Ne bježi da prizna grešku, ne pokazuje prstom, zahvalna je na asistencijama, a dobru akciju i gol često burno (u granicama ukusa) proslavlja.

– Takva sam u životu, kada volim – volim ili ne volim, kada griješim spremna sam da priznam, a kada slavim svi će vidjeti da slavim.

Nikolina je bila sezonu u ekipi iz BiH – Grude. Bila je najbolja igračica, strijelac, podigla je šampionski trofej i vratila se u Podgoricu.

– Sačuvala sam fokus na putu. Mislim da sam u toj sezoni bila u najvećom psihološkom padu. Osjećala sam da sam po strani i htjela svima da pokažem da mogu. Vratila sam se jača nego ikada. Bila sam samouvjerena – kazala je Vukčević.

IzvorPobjeda

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve