Snovi Crne Gore o odlasku na Svjetsko prvenstvo prekinuti su u Skandinaviji. Poraz od Norveške, na „Uleval stadionu“ u Oslu (2:0), pokazao je da ,,hrabri sokoli“ nijesu spremni za veliko takmičenje.
Kada ulaziš u utakmicu koja te ili otpisuje ili ostavlja u igri do kraja, trebalo bi da se pokaže više hrabrosti, odlučnosti, konkretnosti, samopouzdanja, pa i rizika. Naš najbolji državni tim nije imao te crte u prelomnom trenutku kvalifikacija. Doslovno je poklonio rivalu prvo poluvrijeme, a nakon primljenog gola – bilo je teško vratiti se u nastavku.
Jednom je to prošlo protiv Letonije u Rigi (od 1:0 do 1:2), drugi put u meču sa Turskom u Istanbulu (gol u 97. minutu za 2:2), ali kada je najviše trebalo – nije.
I to je ona jasna granica između stvarnih i nerealnih kandidata za Mundijal.
– Meč u Oslu imao je ogromnu težinu. Znali smo da poslije njega ili jesmo ili nijesmo dio priče o odlasku na Mundijal. Morali smo da budemo više prepotentni, više sportski drski. Nama se ponovilo da previše respektujemo protivnika, bez ikakve potrebe, bez nekog valjanog razloga. Ostaje žal zbog onakvog prvog poluvremena. Na pauzi smo jedan drugog pitali – zašto ovako igramo, vidimo i sami da možemo, ajmo u nastavku to da promijenimo. Promijenili smo, djelovali bolje, ali teško je vratiti se u onakvom meču. U nadoknadi smo primili drugi gol dok smo sve dali na napad, da makar izjednačimo. Krivo mi je što smo ostali bez šansi prije posljednjih utakmica pod Goricom u novembru – rekao je Marko Vešović za Arenu.
Odlika osrednjih reprezentacija su povremeni bljeskovi, sporadično dobri momenti, sposobnost da iznenade i pomrse računicu favoritima, budu tvrd orah…
Takve ekipe imaju, doduše, i boljku da jeftino prime gol, a potom gube utakmicu.
To je slučaj sa Crnom Gorom…
– Vjerujem da svi vide da smo napredovali kao reprezentacija u poređenju sa nekim prethodnim ciklusima. Ali, stalno nam nešto fali. Mislim da je to u našim glavama, u pristupu. Konkretno protiv Norveške – dogodilo nam se isto što i u Podgorici. Odigramo slabo u prvom poluvremenu, a krenemo da igramo kada nam protivnik da gol. Nekada možemo da preokrenemo, nekada gubimo pa osvojimo bod, ali ne možemo stalno iz minusa da tražimo pravu igru. To moramo od starta – poručio je Vešović.
Povrede su postale neizostavni problem crnogorskog nacionalnog tima. Ne pamti se kada su ”sokoli” posljednji put izašli u najjačem sastavu.
Nesporno je da kadrovski nedostaci utiču, negdje i određuju, učinak ”crvenih”. Nije se to osjetilo na gostovanju Gibraltaru, gdje bi ,”sokoli” pobijedili i sa B ekipom, dok je izostanak komandanta odbrane – Savića, te Simića i Điđa Vukčevića ostavio posljedice pred nastup u Oslu.
Na sve to nadovezao se i – ”slučaj Đurđević”.
Napadač Sporting Hihona bio je planiran za startnu postavu protiv Norveške, ali kako da ga Radulović stavi kada je nepunih 48 sati ranije proveo na terenu svih 90 minuta nastupajući za klub. Sa tim je napravljen ozbiljan previd. Narušen je koncept pripreme meča. Selektorove ideje dovedene su u pitanje. Nije još poznato čijom greškom i ko za to treba da snosi konsekvence.
Utisak je, ipak, da su Jovetić i društvo morali neuporedivo bolje da iskoriste činjenicu da je Norveška nastupila bez tri bitna fudbalera.
Prvenstveno bez najboljeg – Erlinga Halanda.
– Norveška je bez Halanda, Serlota i Kinga prosječna reprezentacija. Još više me boli što smo dva puta izgubili od njih. Nijesu uopšte nešto bolji od nas. Odlučile su nijanse, tačnije – naše greške i odsustvo pristupa kakav je trebalo da imamo od prvog minuta. Nijesmo smjeli da budemo smušeni, sa strahom, već odlučni, otresiti, sa jasnim stavom. Kada ispravimo te stvari, uz još neke nedostake, imaćemo bolje prilike da se plasiramo na neko veliko takmičenje. Ovako, svima nam je krivo. Vidimo da smo tu, blizu, ali ciklusi prolaze, a mi ponavljamo: ”treba nam još malo”. Da nas je neko razbio 5:0, pa da kažemo: ”nema što, bolji su, kapa dolje”. Izuzev Holandije koja se odvaja, mi smo, uz Norvešku i Tursku, mogli da se nadamo do samog kraja kvalifikacija – ističe hitronogi bočni fudbaler, koji se jednako uspješno snalazi na pozicijama beka i krila.
Oktobarska turneja krenula je sa juga, a završila se na sjeveru Evrope.
Crna Gora je rutinski upisala bodove ispod Gibraltarske stijene (3:0), dok je u Oslu doživjela jedinu stvar koju nije smjela – poraz od 2:0.
Vjera u Svjetsko prvenstvo nije izgubljena na Ulevalu, nego pod Goricom, mjesec ranije, protiv Letonije (0:0).
To je bio kiks koji više nije mogao da se ispravi.
– Slažem se apsolutno. Sve bi bilo drugačije da smo dobili Letoniju. Dominirali smo, stvarali prilike i svaku promašili. U tom trenutku možda nijesmo ni bili svjesni značaja tih dva boda koje smo ispustili. Da smo pobijedili, potpuno drugačiji prilaz imali bismo meču sa Norvežanima. Jedan potpuno novi psihološki efekat. Utakmica u Oslu nam je pokazala što smo ispustili protiv Letonoca, koliko je svaki bod veliki – naglašava tridesetogodišnji Podgoričanin, nekadašnji fudbaler Budućnosti, Crvene zvezde, Rijeke, Torina, Legije, a sada Karabaga.
”Vikinzi” su udaljili Crnu Goru od svjetske smotre fudbala.
Nakon poraza u Skandinaviji, ”sokoli” su ostali četvrti na tabeli grupe G, sa 11 bodova nakon osam kola.
Duel na Ulevalu Vešović će pamtiti po isključenju u sudijskoj nadokandi. Minut nakon toga, domaćin je drugi put zatresao mrežu Šarkića.
Oba puta strijelac je bio ofanzivac Sautemptona – Mohamed Elionusi.
– Bio sam mnogo nervozan zbog sudije koji je navlačio na stranu domaćina. Pogotovo poslije situacije iz koje su oni poveli. Mislim da je bio faul nad Vujačićem. Možda se to nije primijetilo, ali Bećiraj, Marušić, ja, kao i još neki igrači bili smo na ivici nesportske reakcije zbog odluka rumunskog arbitra. U jednom trenutku nijesam mogao više. Takav sam, temperamentan, ne trpim nepravdu i izgubio sam samokontrolu. Dobio sam žuti karton u 93. minutu, a Norveška je brzo nakon toga dala drugi gol. Izvinuo sam se stručnom štabu i saigračima zbog isključenja. Kada je sve prošlo, znam da sam pogriješio. Ali, kada ste na terenu, borite se, ne možete baš sve da istrpite – jasan je Vešović.
Drugi žuti automatski znači i suspenziju za naredni duel sa Holandijom pod Goricom u novembru.
Za našu nacionalnu selekciju – meč bez prevelikog rezultatskog značaja. Za ,,oranje“ – ulog prvo mjesto.
– Šteta što neću konkurisati za tu utakmicu. Ne možemo više da budemo drugi, ali taj meč mogao bi da nam donese mnogo pozitivnih stvari. Vjerujem da će atmosfera biti sjajna i da će selektor imati sve momke. I njemu je teško kada neko fali ili ne dođe na vrijeme. Sportski je da se borimo.
Vešović je sinoć odletio za Azerbejdžan. Vratio se u Baku.
Za dvadesetak dana nazad u Podgoricu.
– Ritam je zaista paklen. Novo okupljanje reprezentacije je jako brzo, čekamo Holandiju i Tursku, a u međuvremenu ću odigrati šest-sedam utakmica za klub. Biće i napornih gostovanja. To je fudbal. Uželio sam se lopte poslije teške povrede. Vratio sam se, sve je ok, a zahvalan sam Bogu što sam nastavio da igram – zaključio je Vešović.