Čuveni fudbalski trener Sven-Goran Erikson (75) otkrio je da je smrtno bolestan i da umire.
Prema izveštajima ljekara koji su brinuli o njegovom stanju, Eriksonu je rečeno da ima još oko godinu dana života, što je mnoge rastužilo, pa je tako Liverpul odlučio da mu ispuni veliku želju i pozove ga za svog trenera na meču legendi.
Njegovo zdravstveno stanje se iz dana u dan sve više pogoršava zbog raka gušterače i preostalo vrijeme želi da iskoristi sa svojom porodicom.
Ipak, podjeliće ga i sa ostalima, pošto je odlučio da njegovi posljednji mjeseci, možda i dani života, budu zabilježeni u dokumentarnom filmu.
Na striming servisu “Amazon Prajm” biće predstavljen već ovog petka, a pojavili su se uveliko isječci koji pokazuju da se radi o emotivnoj ispovjesti.
“Nisam bio najbolji otac, ali sada provodimo dosta vremena zajedno”, kazao je Erikson iz rodnog Sunea (Švedska), dok uživa u jednostavnim stvarima sa sinom Johanom i kćerkom Linom.
“Prekrasno mesto, dieluje tako smirujuće. Nalazi se ispod planine na kojoj je moj otac odrastao. Ispred je Tornsbi, gdje sam ja odrastao, i Sune, u kojem sam rođen. Za jezero sam uvek mislio kako je divno mjesto na kome može da se prespava. U njega se može baciti pepeo. Tu se osjećam kao kod kuće. To nije bio život, nego bajka. Imao sam tako divan, predobar život da sam na kraju morao platiti. Mislim da se svi bojimo smrti i umiranja, ali to su djelovi života. Morate naučiti da prihvatite to”.
U intervjuu koji je zabilježen za potrebe dokumentarnog filma, Eriksona su upitali i kako bi želeo da ga pamte.
“Nadam se da će ljudi reći da sam bio dobar čovjek, ali neće svi to govoriti. Nadam se da ćete me pamtiti kao pozitivnog tipa koji se trudio dati sve od sebe. Nemojte žaliti, smijte se. Hvala vam na svemu. Treneri, igrači, navijači, bilo je fantastično. Pazite na sebe i pazite na svoj život. I živite ga. Zbogom”.
Eriksen je sa Geteborgom napravio sjajne uspjehe jer je prvo osvojio dva kupa Švedske, a zatim i Kup UEFA 1982. godine. To mu je donijelo proboj na tržištu jer je trenirao Benfiku, Romu, Fiorentinu, ponovo Benfiku, zatim Sampdoriju, Lacio, selekciju Engleske, Mančester siti, reprezentacije Meksika i Obale Slonovače, Lester, Guangdžou, Šangaj i Šendžen, a na kraju i nacionalni tim Filipina, što mu je posljednji posao u karijeri prije pet godina.
Kao trener Sampdorije i Rome osvajao je Kup Italije, dok je najtrofejniji dio karijere bio rad u Laciju od 1997. do 2001. godine – osvojio je titulu, dva Kupa Italije, dva Superkupa Italije, Kup pobjednika kupova i Superkup Evrope.