Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Suzana Lazović iz Kine: Ne bih voljela nikada da prođe ovaj osjećaj

Suzana Lazović, članica zlatne generacije ženske rukometne reprezentacije Crne Gore i Budućnosti, stigla je sredinom decembra u Kinu gdje se zaposlila kao trener juniorske reprezentacije, a pomagaće u radu i sa kadetskom selekcijom

Nikada ni kao igračica, a kasnije kao trener, do decembra prošle godine, nije otišla iz Crne Gore i svoje Budućnosti.

Sve bitke, pobjede i poraze vodila je u plavo-bijelom i crvenom dresu.

A onda, kako je i kazala tokom razgovora za Pobjedu, poželjela je u 29. godini da izađe iz komfora i pođe daleko. I baš je otišla, podaleko – u najmnogoljudniju zemlju svijeta.

Suzana Lazović, članica zlatne generacije ženske rukometne reprezentacije Crne Gore i Budućnosti, stigla je sredinom decembra u Kinu gdje se zaposlila kao trener juniorske reprezentacije, a pomagaće u radu i sa kadetskom selekcijom.

Zasukala je već rukave, maksimalno po osam, a minimalno šest sati, boravi u dvorani, gdje se nakupila dobre energije poslije karantina od 28 dana!

Imala je, zaista, vremena, u hotelskoj sobi u Pekingu, da kvalitetno razmišlja i slaže kockice za prvu, veliku avanturu u zemlji koja želi u mlađim kategorijama da postane dominantna u Aziji. Tim, kaže Suzana, je takmičarski nastrojen, čula je od trenera da je ogroman pritisak čak i u prijateljskim utakmicama.

Kinezi bogato ulažu u sport, rukomet je jedan od prioriteta, a odabrali su upravo djevojku koja ima znanje i želi da se edukuje.

Za državu daju sve

– Rukomet je univerzalan jezik. Djevojke su u kratkom periodu shvatile šta želim, a polako spajamo teoriju i praksu. Konkretno, pokažem analizu, nacrtam šta treba, ponovimo na terenu i za sada je sve OK. Pored mene je 24 sata prevodilac, tako da lakše ide posao, s tim što sam neke sitne fraze poput odbrana, napad, gustina, vraćanje, konkretnost, faul, pričaj… već naučila. Ima tu oko jezika dosta posla, ali ne bježim da učim makar sportske termine koji su potrebni za posao. Bitne stvari, naravno, izgovaram na engleskom, a prevodilac je uz mene na terenu i van njega. Trudim se da prije treninga objasnim pomoćnim trenerima šta želim da bi se rad ubrzao i imao intenzitet – kazala je Lazović za Pobjedu.

Očekivala je sudar balkanske sa svemirskom filozofijom. Na sreću do eksplozije nije došlo, jer i u Kini mirna voda brijeg nosi…

Lazović, Foto: Pobjeda.me

– Očekivala sam ”gore” stanje, ali nije bilo tako. Prvi susret sa timom, sa ljudima koji rade i uopšte sa sportom, stigao je nakon dugog karantina i nekoliko dana dodatne pauze zbog vize koja je ovdje prioritet. Onda sam se upoznala sa ekipom, odradila nekoliko rukometnih treninga i to nakon što su djevojke izašle iz kondicionog i fitnes rada. Urađena su bukvalno sva moguća testiranja, a lično prvi put sam se srela sa novim stvarima. Mislim na moderniju tehnologiju. Neki testovi i dalje su ostali u starom sistemu i oni su univerzalni, ali ne znam kako bih objasnila kompletnu mehaniku. Bukvalno to su takvi instrumenti koji kontrolišu tijelo i sve se može provjeriti. Ustvari to je moderna tehnologija. Mada je u globalu sve dovedeno do visokog nivoa što olakšava rad. Što se tiče kadra, razmišljanja, vizija i nema neke velike razlike, s tim što su djevojke disciplinovanije. Do kraja su odgovorne, iskazuju veliku želju, vole rukomet, a kao i kod nas – najveći motiv je igranje za državu. Za državu daju sve.

Nemaju ligu

U hodu Suzana rješava i pitanje budućeg rada, pravi mikro ciklus, a olakšava joj i to što su rukometašice bukvalno tokom cijele godine u treningu.

– Planirano je bilo prvenstvo tokom mjeseca u Kazahstanu i Uzbekistanu, ali zbog kovida i onoga što se desilo seniorskoj reprezentaciji u Španiji, odlučeno je da ne idu van Kine. Vjerovatno neće biti ništa od puta u Sloveniju i Gruziju. Razgovarala sam sa predsjednicom Rukometnog saveza koja me obavijestila da nas u ovoj godini, i to u decembru, očekuju Azijske igre. I to je to za 2022.

Paradoks i za rubriku ”vjerovali ili ne”, ali je tako – Kina nema rukometnu ligu!

– Zbog toga što djevojke nemaju domaće takmičenje, žive i rade zajedno bukvalno 12 mjeseci. Evo i sada smo smješteni u hotelu, zajedno smo, što je sa jedne strane dobro, a sa druge loše. Povremeno se najkvalitetnije igračice priključuju seniorskom timu, ali realno su stalno zajedno i u sistemu. Cilj je da napravim okvirni – godišnji plan, sa željom za što većim brojem prijateljskih utakmica što je potrebno timu. Kroz priču sa trenerima saznala sam da imaju dosta pritiska i očekivanja tokom utakmica, čak i prijateljskih.

Juniorke imaju platu

Pojasnila nam je Suzana još neke detalje vezano za zajednički rad i život djevojaka, koje, kada završe srednju školu, dobijaju platu od Rukometnog saveza.

– Možda je čudno, ali ovdje nema pauza u radu. Na okupu je od 25 do 30 juniorki, a kući idu kada se precizira plan. Bukvalno su kao vojska, plaćene su i rade svoj posao. Vidjeću da napravim brzo neku varijantu i povremeno dvije do tri djevojke, a da se ne osjeti na treningu, pustim kući na nekoliko dana. Mada imam saznanje da je kompletan sport u Kini upravo ovakav kao što je u juniorskom timu. Sportisti i dok su u školi konstantno su odvojeni od kuće.

Baza juniorske reprezentacije je Čudžou, na tri sata od Pekinga, a sat i po od Šangaja.

– Karakterišu ga kao jedan od gradova sa najviše sportista, pogotovo iz rukometa. Kompletna provincija je specifična, jer najveći talenti i imena dolaze sa ovog mjesta. Zato smo i tu, zato je rukomet tu.

Kontakt sa spoljašnjim svijetom je strogo zabranjen. Kovid usmjerava život. Suzana kaže da nema osjećaj da se održavaju Zimske olimpijske igre, ali da se u vazduhu osjeća spektakl.

Lazović, Foto: Pobjeda.me

– Spremni su da zbog nekoliko slučajeva kovida zatvore milionske gradove, što su i radili. Mi, konkretno – ne smijemo da izlazimo dok smo u kompleksu, a na tri dana se testiramo. Kinezi očekuju nakon Igara da će se korona širiti. Čujem da je korona mnogo toga promijenila, ali i očekuju da će da prođe. Za sada odlično kontrolišu stvari. U suštini, šta bi bilo da najmnogoljudnija zemlja na svijetu izgubi kontrolu i borbu protiv korone. Zbog korone, iskreno, nemam straha i nedoumice jer ljudi koji su uz mene su izuzetni, pomažu mi puno i olakšavaju boravak. Mogu da kažem da ne bih voljela nikada da prođe ovaj osjećaj. Ništa mi ne nedostaje, srećna sam, bez obzira što sam daleko. Vjerovatno će se u skorije vrijeme i ovo promijenti, ali za sada mi prija veliki rad i podrška. U ovakvom okruženju sve lakše pada – poručila je Lazović.

Željela sam da izađem iz komfora

– Najviše sam se plašila kako ću se navići na hranu. Ali, eto, nijesam imala problema, čak sam dobila na kilaži. Mada, sve se ovdje vrti oko posla, rukometa, zbog čega sam i došla. Treniramo dva puta dnevno, iz dvorane izlazimo kasno, što mi potpuno odgovara. Trebalo mi je da izađem iz zone komfora i da napokon krenem dalje. Ukazala se šansa i ne želim da je izgubim, pogotovu kada vidim kako stvari funkcionišu i kako se poštuju i cijene rezultati i moj rad kao trenera bez obzira na godine – istakla je Lazović

Prozori otvoreni 10-15 centimetara

Kako je Suzana pregurala karantin?

– Mnogo bolje od očekivanog. Pripremila sam glavu, što je bilo najteže. Bila sam u Pekingu, u sobi, ispred vrata su nam ostavljali obroke. Uzmeš, vratiš, razmišljaš, praviš planove… Mogla sam da otvorim prozor 10-15 centimetara i to je to. Zaista sam mislila da će mi karantin teže pasti, prije svega jer sam buntovnog duha, ali sam i to pregrmjela – ispričala je Lazović.

IzvorPobjeda

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve