Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Ševaljević: Sve muke su nas još više zbližile, u posljednja tri meča se ugasila iskra

Iako nije tip sportiste koji se lako predaje i ostaje bez motiva, govor tijela iskusnog Kotoranina poslije neuspješnih misija pokazivao je da rani oproštaji sa kontinentalnih smotri postaju deprimirajući. Napokon, januar 2022. donio je toliko željeni prolaz u glavnu rundu i 11. mjesto na EP, što je najbolji rezultat u istoriji crnogorske reprezentacije

Vasko Ševaljević se sa četiri evropska prvenstva, od 2014. do 2020. godine, s rukometnom reprezentacijom Crne Gore vraćao kući poslije tri meča i eliminacije u prvoj rundi.

Iako nije tip sportiste koji se lako predaje i ostaje bez motiva, govor tijela iskusnog Kotoranina poslije neuspješnih misija pokazivao je da rani oproštaji sa kontinentalnih smotri postaju deprimirajući.

Napokon, januar 2022. donio je toliko željeni prolaz u glavnu rundu i 11. mjesto na EP, što je najbolji rezultat u istoriji crnogorske reprezentacije.

Kapitenu ”lavova” pao je kamen sa srca…

– Poslije četiri evropska prvenstva i samo jedne pobjede, postalo je teško iznova igrati kvalifikacije i pronalaziti motiv i želju, ali s obzirom na to da se radi o reprezentaciji, ne treba mnogo razmišljati i truditi se da se pronađe motiv – priča Ševaljević za Pobjedu.

– Najiskrenije, od ovog Evropskog prvenstva sam najmanje očekivao, s obzirom na to kako je sve krenulo i na kakve smo probleme nailazili od početka priprema. U decembru je sve prošlo u najboljem redu, iako je nakon dvomeča s Kuvajtom otkazana utakmica s Kosovom. Od početka nove godine krenuo je haos s koronom među nama, to ni najvećem sportskom protivniku ne bih poželio.

Nijesmo znali hoćemo li ići na EP

Pouzdani bek dodaje da je fizički i psihološki bilo izuzetno teško.

– Bukvalno, nekoliko dana pred prvenstvo nijesmo znali da li ćemo uopšte imati ekipu, da li ćemo moći da nastupimo. Živjelo se od trenutka do trenutka, i u tom momentu zaista nije moglo mnogo da se očekuje. Prvi put mi misli nijesu bile usmjerene da li ćemo proći grupu ili ne, otišli smo na Evropsko prvenstvo onako kako smo morali – objašnjava Ševaljević.

– Čim smo stigli u Mađarsku, problemi su se nastavili, ali kako su se gomilali, tako nam je postajalo svejedno. Odlučili smo – što je-tu je, hajde da pokušamo da razmišljamo o rukometu, da se zbiju redovi. Mislim da su nas ti problemi i sve te muke još više zbližili i ujedinili, što se vidjelo na terenu. Uspjeli smo da pobijedimo u dva meča u grupi, da prođemo u glavnu rundu i napravimo istorijski uspjeh.

Uprkos izostanku tri važna igrača (Miloš Božović, Stefan Čavor, Stevan Vujović) i neadekvatnog fizičkog stanja još nekoliko reprezentativaca, ,,lavovi“ su smogli snage da zablistaju.

– Ne samo ovo prvenstvo, nego bukvalno svako okupljanje reprezentacije dovodilo nas je u situaciju da se prilagođavamo određenim situacijama. U svakom ciklusu neki novi igrač je zablistao i vodio ekipu. Tako je bilo i ovog puta. Da se ne vraćamo na priču oko testova, korone… Konkretno, ja sam pet minuta prije ulaska u autobus dobio dozvolu da mogu da igram. Odlučeno je bilo da ne ulazim u igru zbog kompletne situacije i meč sa Danskom odgledao sam s klupe – podsjetio je kapiten Crne Gore.

Brinuli smo o zdravlju više nego drugi

Dok je javnost širom Evrope čekala rezultate testova svojih reprezentativaca, većinom razmišljajući samo o tome koliko će ih biti u timu i da li to uvećava ili smanjuje šanse za pobjedu, o zdravlju rukometaša i posljedicama igranja nakon boravka u izolaciji – nije se mnogo pričalo.

– Kao kapiten, želim da se zahvalim Savezu, stručnom štabu i fizioterapeutima Andriji Damjanoviću i Hamzi Mehoviću koji su dali maksimum. Uvijek smo postavljali zdravlje igrača na prvo mjesto. Nijedan jedini igrač, a 90 odsto nas je preležalo koronu prije ili tokom EP, nije se vratio na teren dok nije odradio potrebne medicinske preglede. Provjereno znamo da to nije bio slučaj u mnogo većim i bolje organizovanijim reprezentacijama od naše – naveo je Ševaljević i pomenuo slučaj Islanđanina Arona Palmarsona u duelu s našom selekcijom.

– Da li je konkretno bilo vezano za koronu i što je zapravo bio problem, ne mogu da pričam jer nije provjereno, ali može se desiti nešto tako – igrao je protiv nas, pozlilo mu je i morala je da mu se ukaže medicinska pomoć. Koliko samo igrača rizikuje zdravlje da bi igralo za svoju zemlju. To je vrlo opasna stvar. Naravno, svako je bio svjestan tog rizika, ali želim da dočaram koliko su igrači rizikovali. Govorio sam kad je bila priča o slaboj organizaciji da je najbitnije da svako izađe zdrav iz svega ovoga, medalje i plasmani su u drugom planu. Prezadovoljan sam što je sve prošlo kako treba.

Možemo bolje

I rezultatski je sve išlo kako treba za ”lavove”, sve do posljednja tri meča u glavnoj rundi, sa Holandijom, Francuskom i Islandom, u kojima nijesu bili ni sjenka ekipe koja je pobjeđivala Sjevernu Makedoniju, Sloveniju i Hrvatsku.

– Očigledno je da se na neki način ugasila iskra u nama. Umor je morao postojati, ali da li je došlo do premora, prezasićenosti, totalnog emotivnog pražnjenja, sve je pod znakom pitanja. Da se nešto desilo – jeste. Sve je još svježe, ali istina je da smo izgubili agresivnost. Borili smo se do zadnjeg atoma snage, međutim, postojala je razlika između prva četiri i posljednja tri meča – iskren je Ševaljević.

– Koliko god treba da smo zadovoljni jer smo postigli nešto na što treba da budemo ponosni i što je obradovalo naciju, ostaje utisak da može još bolje. Mislim da ova generacija nije dala posljednju riječ jer je očigledno da postoji prostora za napredak i optimista sam po tom pitanju. Podigli smo ljestvicu dosta visoko i treba nastaviti u tom smjeru – zaključio je kapiten crnogorske reprezentacije.

IzvorPobjeda

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve