Miloš Popović će sigurno cijelog života pamtiti proteklu sezonu – ne samo zbog toga što je igrao za tri kluba, već što je prvi, u Ukrajini, morao da napusti usred sezone, nakon nekoliko mjeseci, bježeći zajedno sa Milošem Latkovićem iz zemlje zahvaćene ratom.
Poslije epizode u podgoričkom Milenijumu, crnogorski košarkaš je krajem aprila otišao u Roan, da zamijeni povrijeđenog Senegalca Babubakara Turea, jednog od lidera tima, i pomogne da francuski tim u posljednja četiri kola izbori opstanak u ligi. I uspio je…
– Primarni cilj je bio da se izbori opstanak u ligi, za šta su nam trebale dvije pobjede u posljednja četiri kola, i mi smo odmah dobili prve dvije, pa smo posljednje dvije igrali rasterećeno, jer su bile bez rezultatskog značaja – kaže za Pobjedu Popović, koji je izuzetno zadovoljan igrama u Roanu i boravkom u Francuskoj.
– Sve je bilo odlično, baš sam prezadovoljan. Realno, to je najveći nivo lige u kojem sam do sada igrao. Liga je mnogo ozbiljna i veoma organizovana, iz nje nosim samo lijepe utiske – dodao je 24-godišnji krilni centar iz Podgorice, navikao na „dabl-dabl“ učinak.
Sa Roanom je uspješno završio posao i prijateljski se rastao, a košarkaški put će, najvjerovatnije, nastaviti u nekoj novoj sredini.
– Teško da ću nastaviti u Roanu, jer su oni već imali dosta potpisanih igrača. Ali volio bih da ostanem u Francuskoj. Ako ne bude tako, biće neka druga sredina koja mi bude odgovarala. U svakom slučaju, sad sam slobodan u izboru novog kluba – ističe Popović.
Popović je sredinom septembra prošle godine potpisao ugovor sa povratnikom u Superligu Ukrajine, Krivbasom, klubom iz Krivog Roga, koji je nasljednik Krivbasbasketa, sa kojim je Zvezdan Mitrović 2009. godine bio šampion Ukrajine.
Sve je krenulo odlično, Popović je imao prosjek od 15,7 poena i devet skokova po utakmici, Krivbas se borio za mjesto u plej-ofu, a onda je počeo rat, zbog čega je naš košarkaš morao da se vrati u Crnu Goru. Uz želju da što prije zaboravi probleme kroz koje je prošao, Miloš je zadužio opremu Milenijuma, i bio jedan od najzaslužnijih što je podgorički klub, u debitantskoj sezoni, ostvario cilj i izborio opstanak. I kada je planirao da odmori od turbulentne sezone, stigao je poziv Roana.
– U Ukrajini mi je bilo odlično pet-šest mjeseci koliko sam bio tamo. Kada sam se vratio kući, a poslije svega što se izdešavalo, nijesam želio nigdje da idem. Najviše zbog toga sam odlučio da zaigram za Milenijum, da tu završim sezonu, jer je tamo igralo dosta mojih drugova. Nije mi padalo na pamet da idem nigdje, ali je iznenada došla ta ponuda iz Prve lige Francuske, koju nijesam mogao da odbijem. Na kraju je sve ispalo dobro, iako sam u jednoj sezoni promijenio čak tri kluba – kaže povremeni seniorski reprezentativac koji je prije odlaska u Ukrajinu tri sezone proveo u Lovćenu i u ABA 2 ligi na 57 utakmica prosječno bilježio 16 poena, uz indeks 19.
Ljeto će, kako kaže, iskoristiti za individualni rad, kako bi spremno dočekao sljedeću sezonu.
– Moja je želja da opet odem u inostranstvo, a može biti primamljiva i neka interesantna ponuda iz ABA lige – zaključio je Popović.
Ne želim da se vraćam na dešavanja u Ukrajini
Nakon prave golgote koju je prošao u Ukrajini, gdje ga je zatekla agresija Rusije, nekoliko besanih noći, pješačenja 27 kilometara, uzaludnog čekanja na granici sa Poljskom, opravdane strijepnje za život, te velike neizvjesnosti da će uspjeti da napusti zemlju zahvaćenu ratom, Miloš Popović je, zajedno sa saigračem Milošem Latkovićem, nakon pet dana mučenja, uspio da se probije na bezbjednu teritoriju preko Mađarske.
– Bilo je grozno tih dana, ali je prošlo i ne želim ni da se vraćam na to. Žao mi je, svakako, tih momaka sa kojima sam igrao i koji su tamo ostali. Nadam se da će brzo i to da se riješi kod njih – rekao je Popović.