Sve je utihnulo za sekund. I računari i telefoni i razgovori i konsultacije. Tišinu i muk je donijela vijest. Ne redakcijska, nego životna i bolna.
Umro je Vukota Ćupić.
I nije zaćutala samo sportska redakcija. Ćutanje se raširilo i na ostale radne stolove. Stariji, koji su ga zapamtili i radili sa njim, pričali su ko je bio Vukota Ćupić.
Stigao je u Pobjedu 1989. godine sa generacijom mladih novinara koji će svojim novinarskim nervom i učinkom ispuniti uredničke rubrike u kasnijim Pobjedinim decenijama.
Vukota je prethodno volontirao u sportskoj redakcija Radija Crne Gore, sa svojim prepoznatljivim glasom i osjećajem za mjeru i tajming informacije. Bio je jedan od mnogih novinara koji su se sa naučenom školom „radio novinarstva“, uspješno snašli u štampanim medijima.
Stolica i sto u sportskoj redakciji. Svaka liga, sve utakmice, sva prvenstva. Stotine i stotine podataka, rezultata, izvještaja, tabela, slika… Uz sve to što su redakcijski zadaci, Vukota je imao ”svoje sportove” kojima je istinski pripadao, koje je od srca volio – atletiku i stoni tenis.
Kraljica sportova je imala ”svoga čovjeka” u složnoj porodici koja se zvala sportska redakcija Pobjede. Da na domaćoj sceni isprati sva velika i mala takmičenja, sve kroseve i ulične trke, sve pokušaje da se skoči dalje i više.
Sa posebnim senzibilitetom i posvećenošću je pratio međunarodnu atletiku, prenoseći na stranice Pobjede svaki rekord, trku, pobjednički vrisak…
Ping-pong loptica je bila dio Vukotinog sportskog krvotoka.
Servisi života i mrežica koja ponekad nepravedno preusmjeri najbolju igračevu namjeru. Sport koji je svima bio dostupan, imao je svojih tajni koje je Vukota godinama otkrivao čitaocima.
Što u sportskoj rubrici, što kasnije u Areni, a zatim i kao sekretar deska Pobjede, Vukota je do 2013. godine bio sa nama.
Onda su zdravstveni problemi učinili da se penzioniše i da prestane da se bavi novinarstvom. Ipak je bio uz nas. Dok je zdravstveno mogao znao je da navrati, češće da nas telefonom nazove, pohvali ali i iskritikuje, jer smo to morali oštrije… Pratio je Pobjedu i bio sa njom do posljednjeg dana.
Sve do 26. avgusta kada je životu servirao, posljednji put.
Loptica ovoga puta nije vraćena.