Dobra družina kadeta. Kao braća – recept za put do uspjeha.
Momci su prije dva dana stigli iz Rige, a rastanak na podgoričkom aerodromu je potrajao. Vječnost su se pozdravljali. I u tom trenutku je sve stalo – dvogodišnji rad i ono presudno što ih je učio trener Brano Božović: kada su naučili da gube, naučili su i da pobjeđuju.
Kadetska rukometna reprezentacija osvojila je prvo mjesto na Evropskom B prvenstvu u Letoniji. Radojica Čepić i drugovi ostvarili su pet pobjeda i uradili puno za budućnost mlađih selekcija.
Izborili su učešće na EP do 20 godina, ali i omogućili mlađoj generaciji da se takmiči u elitnoj diviziji do 18 godina.
– Sa strane se sve viđelo. Upravo nam je to nešto više od hemije donijelo sve ovo, osim rada i kvaliteta. Povezanost je bila nevjerovatna. Pričali smo o atmosferi, drugarstvu, o problemima koji mogu da nastupe i na koji način se prevazilaze. Od starta smo razmjenjivali mišljenja. Osnovni zadak, kada smo krenuli u našu priču prije dvije godine, je bio da se povežemo. Bilo je momenata kada smo u nekom trenutku, možda na manje važne segmente, trošili energiju, ali je i to je uticalo na sve – kazao je Božović.
Božović je okupio dobru ekipu u stručnom štabu sa momcima koji su radili sa puno vjere u ono što ih čeka.
– Pravio sam tim ljudi oko sebe u koji neću da sumnjam. Kada kažem idemo to da radimo, radilo se i onda kada bih glavu okrenuo. Na kraju se poklopilo sve. Poslije utakmice u Sjevernoj Makedoniji javila se još jedna ideja, a to je da nam je potrebna dodatna energija za uspjeh. I dobili smo je sa kondicionim trenerom Goranom Musićem. Stručni štab je disao kao jedno, slušali su bezrezervno.
Mnoge detalje pred i na samo takmičenje, a sve da se momci komotnije osjećaju, promijenio je Božović.
– Promijenili smo i zagrijavanje, nije kao što je bilo da trče gore-dolje. Radili smo sve da se uklopimo, a gledali ekipu kako se ponaša na terenu i dobijali povratne informacije. Zaista, nemam riječi, energija koju smo uložilo bila je potrebna za uspjeh.
Pripreme su trajale tri sedmice. Šestorica igrača i to vrlo važnih priključila su se tri dana pred šampionat. Ali i sa malo vremena velike stvari su napravili.
– Prvu sedmicu bili smo u Sjevernoj Makedoniji gdje smo odigrali dvije utakmice. Nakon dolaska na Cetinju smo bili još dvije sedmice, a tri dana pred početak šampionata priključili su se Čepić, Dragašević, Arsenijević, Vukićević, Bošnjak i Barjaktarović. Momci koji su iznijeli, sa krilima, pivotmenom i golmanom kompletan teret. Borili smo se da budu sa nama, rekao sam im da prije svega želim da su zadovoljni, a da mi ne trebaju da su sa mislima u klubovima. Otišli su da odrede bazični dio priprema, sa željom da nađu mjesto u svojim ekipama. Tako je bilo, jer sam znao, s obzirom na to da je ovaj tim na okupu dvije godine, da će za nekoliko dana uspjeti da se u sve uklope. Odlično je ispalo.
Pred polazak na EP kadeti sa stručnim štabom definisali su cilj. Nijesu hvatali krivine, željeli su A diviziju i očigledno su znali način kako da dođu do svih pet pobjeda. Mentalna snaga, koju su pokazali, bila je u granicama iskusnih – seniorskih ekipa.
– Što je bio prvi cilj – da naučimo da gubimo utakmice. Na prvim turnirima, sa momcima koji su dvije godine bili stariji, u Makedoniji, Mađarskoj, Rumuniji i Turskoj, gradili smo mozaik. I na sve smo gledali – od psihološkog stanja pa nadalje. Kada smo gubili, znao sam da su dali sve što su mogli i tako smo gradili tim. Sjećam se i prvog Mediteranskog prvenstva u Egiptu kada sam rekao na sastanku da je cilj medalja. Gledali su me blijedo, ali ja sam imao takav utisak i došli smo do finala. Na sljedećem Mediteranskom kazao sam da medalja nije upitna. Prvo mjesto nijesam stavljao na vrat, jer sam znao da nam ne treba prvo mjesto. Bili smo drugi, ali smo stvorili nešto što nam je bilo važno, a to je da smo bili gladni prvog mjesta. U Letoniji nam je trebalo to i došli smo do njega.
Mladi igrači su već u prvoj utakmici sa Holandijom (bolji su bili i u finalu od ,,lala“) iskazali kapacitet i mentalnu snagu koja je učvrstila uvjerenje da mogu daleko.
– Imali smo pad u prvoj utakmici – vodili 10:5 protiv Holanđana, a igrali smo i lijepo. U drugom poluvremenu protivnik je vodio 22:20, ali smo se vratili i došli do ,,plus dva“. Vjerovali su, a lično sam znao da ćemo slaviti i nijednog trenutka nijesam sumnjao u drugi ishod. Jednostavno, nikakvu brigu nijesam imao, jer sam vidio karaker i sve mi je bilo jasno. Energija je bila tu i sve je vuklo ka tome.
Dobre stvari igrači su radili na terenu, a stručni štab napravio je odličnu strategiju.
– Od fizioterapeuta Aleksandra Brajkovića, trenera golmana Marka Kneževića, Musića i Maksima Šćekića, samo dobre stvari sam vidio. Vrhunska kombinacija. Svako je svoj posao radio sa punom koncentracijom.
Na terenu je pobjeđivao tim, a ogromnu podršku od prvog dana okupljanja imali su od Rukometnog saveza.
– Savez nam je, zaista, omogućio sjajne uslove za rad. Na tome smo zahvalni.
Što je sljedeći korak?
– Rezime svega, da sjednemo sa Savezom i da vidimo koji je to sljedeći korak i kako dalje. Ovo je bio planski rad, imamo konačno evropska prvenstva, sistematska okupljanja… Vidjećemo kako dalje. Pričaćemo o planovima.