Rukometašice Budućnosti i stručni štab na jednom su talasu, što je možda i ključni detalj za novu stranicu koju je Bojana Popović od 2021. okrenula sa ekipom koja se doskora borila za plasman u osminu finala Lige šampiona.
Čim je došla na mjesto prvog trenera poručila je da će Budućnost igrati bez pritiska. Jer ništa se ne mora, poručila je u decembru Popović, a upravo je takva priča, u kojoj su silom prilika mlade dobile šansu, pun pogodak.
Budućnost je u nastavku Lige šampiona od maksimalnih osam osvojila pet bodova, pobjedama nad Borusijom i Odenzeom i remijem u Brestu. Poraz upisan u Valčei može se pripisati umoru, tankoj klupi, lošim ulaskom u meč i slabijom odbranom u 1. poluvremenu.
– Od početka smo željeli da podižemo nivo igre i stvaramo timski duh i čini mi se da smo većim dijelom uspjeli. Tim je radio zajedno i pobjeđivao i to je satisfakcija poslije četiri kola. Na sve to smo rasli i napredovali, sa sitnim promjenama na putu. Došli smo do toga da igramo utakmicu u kontinuitetu nakon napornog programa i umora kod iskusnijih igračica, kazala je Popović.
”Plave” su u subotu odigrale najbolji meč u Ligi šampiona. Srušile su favorita iz Danske i pokazale novi nivo, koji bi uz još neke korekcije, mogao da garantuje dobro izdanje u petak protiv Đera.
– Iznijele su do kraja, bez većih oscilacija, i ovu utakmicu. Pobjeda je došla kao posljedica igranja u kontinuitetu i stvaranja sigurnosti i nečega kako u određenim situacijama da odreaguje. Tako da sam zadovoljna i svjesna od početka da ova ekipa samo sa velikom energijom i bez pritiska, jer rukomet treba da se igra zato što se voli, može puno. Od početka djevojkama pričam da igru ne doživljavaju kao moranje, već kao uživanje. Svjesna sam da u svakom momentu na terenu žele najbolje za ekipu i za sebe, a to su pokazale. Grešaka mora da bude i od umora i dekoncentracije, radimo na tome, ispravljamo i budimo se.
Rukometašice slušaju pažljivo Bojanine savjete, jer bez njih, svaka priča na terenu bila bi kratkog daha.
– Pokazale su dobru energiju, pratile ritam koji sam tražila i došle su do nivoa da vjeruju mnogo više u neke stvari, prije svega jedna u drugu i da se bore za svaku loptu. Zahvalna sam i ponosna za sve što su uradile u ovom periodu. Sada, naravno, moramo da se sačuvamo od povreda i bolesti, jer roster je mali i to je jedina opasnost zbog koje moramo da budemo oprezni. Dobra stvar je da je vrijeme ispred nas, realno treba nam nekoliko sedmica da ispravimo neke stvari, jer kada je ovakav ritam, trening se uglavnom svodi na oporavak. Upravo zbog toga se oslanjamo na energiju.
Budućnost je do dobrih rezultata stigla protiv trkačkih ekipa. U situaciji bez velike rotacije, ali sa velikim srcem i duelima na ivici isključenja, ”plave” su našle odgovore i zaustavile konkretno Odenze na samo šest lakih golova. Možda su im u nekim mečevima nedostajali laki golovi, ali i za to postoji opravdanja.
– Nijesam iznenađena jer smo nametnuli ritam koji nama odgovara u datom momentu. Nije da ne želimo u svim utakmica da trčimo i da smo neprestano u tranziciji. Ali te stvari možemo da radimo samo u periodima, zbog fizičke snage i taktike, a sve u cilju da se sačuvamo za neke druge stvari. Na primjer, ako igramo malo dužu odbranu i ako se protivnička ekipa brže vraća, nema potrebe da trošimo snagu na tranziciju drugog talasa. Zato smo se opredijelili za jednostavne stvari i to samo za čistu tranziciju. A što se tiče vraćanja na ovaj detalj gledam kao na ključnu stvar bez koje ne bi mogli da budemo konkurentni. Kada smo u ovom dijelu na nivou, onda se javlja stabilnost i šansa da se dođe do lakog gola. Zbog manje rotacije moramo da balansiramo, pogotovo što imamo Alison Pino koja je dominatna na teškoj poziciji i koja se nenormalno troši, a često nema adekvatnu zamjenu. Zbog toga na svaki način pokušavamo da je pripazimo i sačuvano snagu da izvuče utakmicu. Bilo bi idealno da imamo jednu ili dvije izmjene u odbrambenoj formaciji, jer bi se neke igračice manje trošile. Samim tim tranzicija bi bila na višem nivou.
U timskom radu ”plavih” bonus je individualni kvalitet, pa ne čudi što su neke od igračica isplivale u prethodnim mečevima. U subotu je dominatna bila sa gola Barbara Arenhart, sjajna u šutevima sa devet metara u 1. poluvremenu Itana Grbić, a po običaju nezamjenljive su bile kapitenka Majda Mehmedović i Jovanka Radičević…
– Iskoče pojedinci, a dobro je što uvijek nijesu isti. Sa Odenzeom je Barbara pokazala kvalitet, koji inače ima, kao i Armel, ali u subotu je bio njen dan. Itana raste iz dana u dan i mora da dobije prostor i pravo na grešku, kako bi sebe opustila i pokazala više nego što je pokazivala. I sa njom moramo da pokažemo strpljenje, svjesni procesa i da je sve moguće sa karakterom i voljom. Ništa novo neću reči, ali za napredak je potreban prostor, obavezno vrijeme i povjerenje. Za krila sam znala da će da rastu i kroz mečeve iskazuju sigurnost.
Odsustvo na crti Tatjane Brnović otvorio je prostor Nikolini Vukčević, a ogromnu potrošnju Emi Ramusović.
– “Zadatak pivotmena u odbrani traži baš puno energije i potrošnje. Miks Ema i Nina je dobar miks sa zahtjevnim ulogama u oba pravca. U subotu je Nina u 2. poluvremenu djelovala svježije i odmornije, a Ema je bila umorna od ranijih utakmica i prosto smo morali da je sačuvamo. Odradila je drugi dio posla koji ne piše na tabli nakon meča i koji možda ne primijete navijači, istakla je Bojana Popović.