Grad anđela više nikada neće biti isti. Ostao je bez svog najsvjetlijeg anđela.
Nema smisla ulaziti u njegova ostvarenja, nema smisla pričati o svim šampionskim trofejima, MVP nagradama, hiljadama ključnih poena i ulozi koju je imao u svijetu košarke dok je nosio dres kultnih Los Anđeles Lejkersa. I ne samo košarke. Dovoljno je reći da smo živjeli i odrastali u njegovoj eri.
Jedan članak nije dovoljan da bi se opisala veličina Kobija Brajanta, koji je prije dvije noći poginuo u padu helikoptera u kojem je bila i njegova 13-godišnja kćerka Đijana.
Kobi je puno više od jednog teksta. I umjesto hvalospjeva i silnih podataka koji se vrte, ponovićemo Kobijevo pismo kada je odlučio da prestane da nam uljepšava noći kraj malih TV ekrana. Kada je odlučio da okači patike o klin i penzioniše ljubičastozlatni dres…
“Draga košarko, od trenutka kada sam počeo da umotavam tatine čarape i šutiram zamišljene šuteve za pobjedu u velikom ‘Forumu’, znao sam jednu stvar zaljubio sam se u tebe. Ljubav je toliko duboka da sam ti dao sve, od mog uma i tijela do mog duha i duše. Kao šestogodišnjak koji se duboko zaljubio u tebe nikada nijesam vidio kraj tunela, vidio sam samo sebe kako istrčavam iz jednog. I tako sam trčao, trčao sam uzduž i poprijeko svakog terena, jurio svaku izgubljenu loptu zbog tebe. Tražila si od mene energičnost, ja sam ti dao moje srce, jer uz njega dolazi i mnogo više. Igrao sam kroz znoj i bol. Ne zato što sam imao izazov, već zbog tvog poziva. Radio sam sve za tebe. Jer takve stvari radiš kada se zbog nekoga osjećaš živo kao što sam se ja osjećao zbog tebe. Dala si šestogodišnjem momku njegov san u Lejkersima. I zbog toga ću te uvijek voljeti. Ali, ne mogu opsesivno da te volim još dugo. Ova sezona je sve što je ostalo u meni. Moje srce može da primi još udaraca, moj um može da izdrži napore. Ali moje tijelo zna da je vrijeme za oproštaj. I to je ok. Spreman sam da te pustim. Želim da znaš to. Želim to da znaš sada kako bismo oboje uživali u svakom zajedničkom trenutku koji nam je ostao. Dobrom i lošem. Dali smo jedno drugom sve što smo imali. I oboje znamo, bez obzira šta budem sljedeće radio. Biću uvijek taj klinac sa umotanim čarapama, kantom za smeće u ćošku, pet sekundi do kraja i loptom u mojim rukama. 5…4…3…2…1. Uvijek ću te voljeti, Kobi”, stojalo je u pismu Brajanta.
Na posljednjem meču “utrpao” je Juti 60 poena sa 37 godina. Održao posljednji govor u svojoj drugoj kući Stejpls centru i poručio “Mamba out”.
Međutim, Mamba nikada neće biti “out”, uvijek će biti u našim mislima. Do god postoje ljudi koji zgužvaju papir i uz povik “Kobi” pogađaju kantu…