Prije 47 dana odigrani su posljednji fudbalski mečevi u Crnoj Gori i to u drugoligaškoj konkurenciji. Samo četiri dana kasnije trebao je da se odigra možda i najveći derbi Druge lige između Dečića i Bokelja, ali je pandemija koronavirusa obustavila sport.
Osim što je spriječeno da se odigra duel dvije vjerovatno i najkvalitetnije ekipe, odložena je i mogućnost da prvi put odmjere snage jedan protiv drugog dva člana jedne familije – Rudović!
Poznata ulcinjska porodica, možda i najfudbalskija na jugu naše zemlje, nakon zimskog prelaznog roka, u kojem je Adrijan pojačao Bokelj, Anđelo došao u Dečić, a nakon povrede Ronaldo se polako sprema za povratak na teren, kako bi obukao dres Mornara, a ako se zna da je još od ranije član Otranta Valentin, dolazi se do nesvakidašnjeg podatka da ćemo ove polusezone u Drugoj ligi imati četiri Rudovića u četiri kluba.
Iako nijesu rođena braća, Rudovići su familija, samim tim i bližnji rođaci, a iako su gotovo svi od predškolskog uzrasta uz fudbal, ova polusezona trebala je da donese prvi okršaj rođaka.
“Istina je da smo vrlo povezani, iako nijesmo rođena braća. Naše kuće u Ulcinju su bukvalno jedna uz drugu, tako da smo se podigli zajedno”, objašnjava Adrijan, koji je od januara član Bokelja.
Svi Rudovići, što je i normalno, karijeru su počeli da grade u Otrantu. Veoma talentovani članovi ove familije kako je vrijeme odmicalo počeli su da se razdvajaju, ali su se ubrzo opet sastavili.
“Sjećam se odlično da smo se opet skupili i to u kadetima Mogrena. Bilo je to veoma zanimljivo da smo svi u istom timu”, prisjeća se Adrijan, koji je zatim prešao u omladince Mornara, a čim je napunio 18 godina otišao je za Švedsku.
“Kao i svaki igrač želio sam da se oprobam u inostranstvu. Igrao sam treću diviziju Švedske za jednu Akademiju fudbala Juventus IF, a pola godine za mladi tim Ostersundsa. Igrao sam i za Terbuni iz Albanije i vratio se u Otrant. Bilo je zanimljivo, igrali smo baraž za Prvu ligu i ispali od Rudara. Uslijedio je odlazak u Grčku u Panserikos”, dodaje Adrijan.
Pravi biser je Anđelo – nakon majstorija u Mogrenu, 2014. godine pojačao je PSV. Bio je to poseban transfer i za crnogorski fudbal. Godinu kasnije vratio se u Mladost, nastupao za Petrovac, a onda se oprobao u Spartaku. Pola godine nosio je dres Koma, da bi se na ljeto 2018. godine neočekivano vratio u Otrant i samim tim u matičnom klubu ponovo su se udružili svi Rudovići.
“Počeli smo gotovo u isto vrijeme, igrali mlađe kategorije uvijek zajedno, pa čak i u tadašnjem Mogrenu. Navika nam je da igramo fudbal, a tajna je što volimo fudbal, drugo ne postoji”, kaže Anđelo, koji je pojačao Dečić, koji je prije prekida bio na dobrom putu da izbori povratak u Prvu ligu.
“Dolaskom u Dečić pomislio sam na to da ćemo prvi put biti svi u istoj ligi, odnosno čekamo još Ronalda da zaigra i nadamo se da će početi brzo”, dodao je Anđelo, ofanzivac Tuzana.
Valentin je već prepoznatljiv kao najstandardniji igrač Otranta, dok najpoznatije ime svakako nosi Ronaldo. Visoki defanzivac bio je u Mogrenu, u mlađim kategorijama Manhajma, igrao za Vlazniju, Novigrad, Otrant, a u prošlom zimskom prelaznom roku pojačao je Mornar.
Bez dileme, Anđelo je ostavio najveći trag odlaskom u PSV, Ronaldo ima najzvučnije ime, ali ko je najbolji igrač? Možda će prvi međusobni okršaj pokazati, mada se član Dečića našalio na kraju:
“Vidjećemo, mada mislim da sam ja najbolji”, kroz osmijeh je istakao Anđelo.